
© Anthony Upton/Rex Features
Za tri dolara dnevno stotine hiljada Afrikanaca i Azijata žrtvuje svoje zdravlje, pa i život, baveći se preradom elektronskog otpada. Prema podacima Evropske agencije za zaštitu životne sredine, zemlje-članice EU svake godine šalju na preradu do milion tona toksičnog elektronskog otpada u zemlje u razvoju.Američka nevladina organizacija „Bazel ekšen netvork“ objavila je da svake godine američke i evropske kompanije osim novih uređaja naprave i tone kompjuterskog otpada, koji najčešće završi na teritoriji zemalja u razvoju.
Niko se ne brine o tome kako se odvija prerada otpada. Oni koji u najvećem broju slučajeva rade ove poslove u neljudskim uslovima, i to po dvanaest i više sati dnevno, zapravo su deca i omladina.
Zbog izuzetne toksičnosti ovog otpada, mnogi koji se bave njegovom preradom ne dožive ni 30 godina.U skladu sa odredbama Bazelske konvencije koja reguliše proces reciklaže, elektronski otpad se kategoriše kao opasan po zdravlje i životnu sredinu. Komponente elektronskog otpada sadrže olovo, živu i druge toksične supstance koje mogu biti pogubne po zdravlje ukoliko se njima rukuje bez odgovarajuće zaštitne opreme.
Deca su najugroženijaDrugim rečima, reciklaža elektronskih uređaja — kompjutera, štampača, mobilnih telefona, tableta i slično — zahteva primenu skupe i sofisticirane visokotehnološke opreme.
Bez obzira na godišnje prihode koji se beleže u milijardama dolara, većina kompanija-proizvođača nije spremna da plati predviđeni proces reciklaže, već otpad šalje u siromašne zemlje.Lekarka iz Moskve Larisa Aleksejeva u razgovoru za Sputnjik naglašava da se u „kompjuterskom otpadu nalaze radioaktivne komponente, koje veoma loše utiču na zdravlje čoveka, i da je teško, gotovo nemoguće, neutralizovati radioaktivno zračenje“.
Komentar: Mit o vegetarijanstvu