DNK dokazi otkrivaju da su vunasti mamuti lutali Kanadom do prije samo 5000 godina

kozmos.hr
Čet, 16 Pro 2021 11:13 UTC

Istraživanja DNA prikupljene iz permafrosta pokazuju da su ljudi definitivno sreli mamuta u Sjevernoj Americi, i to mnogo kasnije nego što se dosad mislilo.

Vunasti mamut održao se u Kanadi do prije otprilike 5000 godina unatoč izlovu i toploj klimi, prema novom istraživanju objavljenom u časopisu Nature.

Drevni 30.000 godina star DNK prošlih okruženja pronađen u permafrostu iz Yukona u Kanadi otkriva da su vunasti mamuti lutali regijom prije 5000 godina. Do otkrića su došli znanstvenici sa Sveučilišta McMaster, koji su se nadovezali na svoje prethodno istraživanje koje je nagađalo da su ogromne životinje izumrle 9.700 godina ranije tijekom epohe sredine holocena.

Mamuti u Kanadi 3000 godina pr. Kr.

Rad istraživača sa Sveučilišta McMaster, Sveučilišta Alberta, Američkog prirodoslovnog muzeja i vlade Yukona temelji se na novoj tehnici: "uzimanje-obogaćivanje" DNA iz zemlje odonosno u ovom slučaju, iz permafrosta. Uzorci za ispitivanje uzeti su iz sedimenata permafrosta, izvađenih iz regije Klondike u središnjem Yukonu, objašnjavaju istraživači.

Uzorci tla uzeti su iz regije Klondike u kanadskom Yukonu početkom 2010-ih, ali su stavljeni u zamrzivač i zaboravljeni

Cilj istraživača bio je rekonstruirati promjene na životinjama i biljkama od vrhunca ledenog doba do prijelaza iz pleistocena u holocen. Prije između 14 000 i 11 000 godina, ledeno doba lagano je popuštalo. Sjeverna se hemisfera zagrijavala zbog klimatski nestabilnog razdoblja, a veliki dio sjevernoameričke mega-faune nestao je; od mamuta preko mastodonta do divovskog ljenjivca i sabljozubog tigra, te divljeg konja Yukona.

Tako smo barem mislili sve donedavno. Novo DNA istraživanje permafrosta sugerira da su se populacije slonova i divljih konja doista smanjivale, no nisu još nestale. Ljudi, koji su prema nedavnim istraživanjima, stigli u Sjevernu Ameriku prije najmanje 23 000 godina, zapravo ih nisu ubili, barem ne tako rano kako se mislilo.

Murchie i njegov tim izolirali su i obnovili DNK, pokazujući fluktuirajuće životinjske i biljne zajednice u različitim vremenskim točkama tijekom tranzicije pleistocen-holocen, što je bilo nestabilno klimatsko razdoblje prije 11.000 do 14.000 godina kada je nekoliko velikih vrsta kao što su mamuti, mastodonti a sabljozube mačke su nestale

© Julius Csotonyi

Istraživači su koristili tehnologiju hvatanja i obogaćivanja DNK razvijenu u McMasteru kako bi izolirali i obnovili fluktuirajuće životinjske i biljne zajednice tijekom tranzicije pleistocen-holocen.

Ljudi su klesali prikaze mamuta na stijenama

DNA pronađena u jezgri permafrosta pokazuje da su i mamuti, i divlji konji još uvijek bili prisutni u Yukonu prije 5000 godina. U to vrijeme, daleko na Bliskom istoku i Mediteranu, nicale su napredne civilizacije. Čini se da su prije 5000 godina ljudi bili čvrsto utaboreni u Americi, što bi moglo objasniti i sljedeću priču.

U 1990-ima, lokalni umjetnik po imenu Joe Pachak, primijetio je petroglife na stijeni na otoku Upper Sand koji kao da prikazuju mamuta i bizona, 2011. dobio je znanstvenu podršku stručnjaka za umjetnost, Ekkeharta Malotkija. Malotki je potvrdio da je na stijeni prikazan mamut i bizon, a vjerojatno je uklesan u stijenu prije između 13 000 i 11 000 godina.

Neki nisu bili uvjereni jer se smatralo da su mamuti na tom području već odavno bili mrtvi. Smatralo se da ljudi možda nisu ni stigli u regiju u to vrijeme, a datiranje stijenske umjetnosti bio je sumnjiv proces i još mnogo toga. Jedna je teorija bila da je umjetnik oslikavao kulturnu memoriju, premda bi u tom slučaju točnost usmenih predaja koje su se prenosile generacijama, jednostavno bila nevjerojatna.

Mamuti su živjeli na sibirskom otoku do 1700 godina pr. Kr.

Međutim, koliko god ovo sve zvučalo neobično, čini se da vunasti mamuti s Yukona, Kanade, nisu bili posljednji mamuti na Zemlji.

Otok Wrangel

Titula posljednjih mamuta na Zemlji zasad i dalje pripada mamutima sa sibirskog otoka Wrangel, koji su izumrli prije samo 3700 godina odnosno 1700 godina pr. Kr.

© Tyler Murchie

Sedimenti permafrosta s jezgrom vade se iz regije Klondike u središnjem Yukonu.

Izvori:

• ^{Collapse of the mammoth-steppe in central Yukon as revealed by ancient environmental DNA by Tyler J. Murchie, Alistair J. Monteath, Matthew E. Mahony, George S. Long, Scott Cocker, Tara Sadoway, Emil Karpinski, Grant Zazula, Ross D. E. MacPhee, Duane Froese and Hendrik N. Poinar, 8 December 2021, Nature Communications}
• ^{Liberatore S. (9. prosinca 2021.), DNA evidence reveals woolly mammoths roamed Canada until just 5,000 years ago: Soil samples from under the permafrost in the Yukon territory debunk theory beasts died out in North America in 7,000 BC, Dailymail.co.uk (pristup 13. prosinca 2021.)}
• ^{Anonymus (9. prosinca 2021.), Ancient DNA Discovery Reveals Woolly Mammoths, Wild Horses Survived Thousands of Years Longer Than Believed, McMaster University, Scitechdaily.com (pristup 13. prosinca 2021.)}
• ^{Schuster R. (23. rujna 2021.) Footprints Prove That in Ice Age, Humans Were Already in America, Haaretz.com (pristup 13. prosinca 2021.)}
• ^{Schultz I. (8 prosinca 2021.), Ice Age Mammoth and Horse DNA Found in Soil Samples Left in Freezer, Gizmodo.com (pristup 13. prosinca 2021.)}

Komentar: Teorije ovih istraživača o mamutima bit će značajno otežane njihovim nerazumijevanjem biologije i okoliša mamuta; kao što je navedeno u Naglo smrznuti mamuti i kozmičke katastrofe

Ostaci mamuta obično se nalaze nagomilani zajedno s drugim životinjama, poput tigra, antilope, deve, konja, irvasa, divovskog dabra, divovskog goveda, mošusne ovce, mošusnog goveda, magarca, jazavca, kozoroga, dlakavih nosoroga, lisice, divovskog bizona, risa, leoparda, žderavca, zeca, lava, losa, džinovskog vuka, zemaljske vjeverice, špiljske hijene, medvjeda i mnogih vrsta ptica. Većina tih životinja nije mogla preživjeti arktičku klimu. Ovo je dodatni pokazatelj da dlakavi mamuti nisu bili polarna bića,

Francuski pretpovjesničar Henry Neuville proveo je najdetaljnije istraživanje mamutove kože i dlake. Na kraju temeljite analize napisao je sljedeće:

"Čini mi se da je u anatomskom pregledu kože i [dlake] nemoguće pronaći bilo kakav argument u korist prilagodbe na hladnoću."

- H. Neuville, On the Extinction of the Mammoth, Annual Report of the Smithsonian Institution, 1919, p. 332.

Posljednje, ali ne manje važno, mamutova je prehrana u suprotnosti s bićima koja postoje u polarnoj klimi. Kako je dlakavi mamut mogao održavati svoju vegetarijansku prehranu od stotina kilograma dnevnog unosa u arktičkoj regiji lišenoj vegetacije veći dio godine? Kako bi dlakavi mamuti mogli pronaći galone vode koju su morali piti svakodnevno?

Da stvar bude gora, dlakavi mamut je živio tijekom ledenog doba, kada su temperature bile hladnije nego danas. Mamuti nisu mogli preživjeti surovu klimu sjevernog Sibira današnjice, još manje prije 13.000 godina kada je sibirska klima trebala biti znatno hladnija.

Gornji dokazi to snažno sugeriraju dlakavi mamut nije bio polarno stvorenje, već umjereno. Prema tome, na početku Mlađeg Drijasa, prije 13.000 godina, Sibir nije bio arktička regija, već umjerena.