Ova polemika nije nepoznata javnosti, osim sadržaja same suradnje, jer se odnosi na razdoblje kada je predsjednica ušla u sukob s bivšim premijerom Tihomirom Oreškovićem, od kojega je tražila da smjeni tadašnjeg ravnatelja ravnatelju SOA-e Dragana Lozančića.
U veljači 2016. je Ivan Tepeš, čelnik marginalne desničarske stranke HSP - AS, rekao “kako je Lozančić uspostavio suradnju s jednom zemljom pod međunarodnim sankcijama, čime je naštetio imidžu Hrvatske u očima SAD-a“.
Hrvatski tjednik Nacional 24. 02. 2016. objavljuje opširan članak o cijelom slučaju, kao i komentare predstavnika raznih političkih stranka koji su cijeli slučaj iskoristili kako bi zaradili jeftine političke bodove. No, o sadržaju same suradnje nitko nije rekao ni riječi, kako u emisiji “Otvoreno“ Hrvatske radio-televizije, tako ni za tiskane i elektroničke medije.
Kako doznajemo iz naših izvora, radilo se o tome da je Hrvatska od Iranaca dobila popis pripadnika terorista “Islamske države“, a hrvatske su se službe na ovu suradnju odlučile jer su nakon ukidanja međunarodnih sankcija već bili uspostavljeni kanali komunikacije s Irancima.
Nacional u veljači 2016. piše kako su to vrijeme već nekoliko mjeseci brojne polutajne ili neformalne delegacije hrvatskih poduzetnika, konzultanata i novinara posjećivale Iran s ciljem ostvarivanja kontakata koji bi mogli olakšati buduću suradnju dviju zemalja. Potom su slične delegacije Iranaca boravile u Hrvatskoj ili su se pak neki poslovni ljudi iranskog podrijetla, koji rade u drugim zemljama EU, intenzivno raspitivali mogu li se u Hrvatskoj kupiti neke banke i slično.
Međutim, predmet obavještajne suradnje Hrvatske i Irana se i dalje prešućuje.
Kako doznajemo, Lozančić se nakon početka izbjegličke krize odlučio na suradnju s Iranom i dobio spomenuti popis terorista ISIL-a, kako bi pomoću njega mogli provjeravati izbjeglice koje su prolazile preko teritorija Hrvatske.
Međutim, navodno je spisak proslijeđen i drugima, jer je Švedska pomoću tog spiska deportirala teroriste koji su s izbjegličkim valom ušli u zemlju.
To je bio jedan od razloga zbog kojeg je Kolinda Grabar-Kitarović uskratila povjerenje Lozančiću, a Amerikanci su se razljutili jer je Iran, naravno, popis dobio od sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada.
Dakle, ako je točno sve o čemu smo informirani, onda bi, prije svega, bivši ministar obrane Ante Kotromanović sam sebe trebao upitati kako je i po čijem nalogu otvorio vrata hrvatskih skladišta oružja i samo krajem 2012. i početkom 2013. dozvolio da preko 3 000 tona hrvatskog oružja plati Saudijska Arabija i da preko Jordana bude isporučeno islamističkim terorističkim skupinama u Siriji?
Osim toga, Hrvatska je 2016. oborila rekord u slanju streljiva u Siriju, opet preko Saudijske Arabije, ali na temelju dozvola koje su izdane 2015. Naime, Darko Kihalić, voditelj odjela za licenciranje u Ministarstvu gospodarstva Hrvatske, rekao je da je streljivo u Saudijsku Arabiju izvezeno na temelju dozvola za izvoz odobrenih u 2015. godini, neke izvozne dozvole Saudijskoj Arabiji 2015. godine odbijene i nisu odobrene ni 2016.
Ante Kotromanović je bio ministar obrane Hrvatske od prosinca 2011. do 22. siječnja 2016. godine, što znači da je morao znati za sve oružje koje je preko Saudijske Arabije i Jordana isporučeno islamističkim terorističkim skupinama u Siriji. Naravno, tu su i drugi visoki dužnosnici koje međunarodni konzorciji novinara Balkanske istraživačke mreže (BIRN) i Mreže za istraživanje organiziranog kriminala i korupcije (OCCRP) sumnjiče da su prekršili niz međunarodnih zakona i pravnih akata donesenih od strane EU, Vijeća sigurnosti ili drugim međunarodnim tijelima.
Ako je Dragan Lozančić i uspostavio suradnju s Iranom kako bi dobio Assadov popis terorista “Islamske države“, sigurno nije počinio nikakvu “izdaju“ kako tvrdi Kotromanović. Osim ako je “izdaja“ usuditi se učiniti takvo što bez dozvole Washingtona i ureda predsjednice?
Komentari čitatelja
na naše novosti