© PETRAS MALUKAS / AFP / Getty Images
Dugoročno, Rusija i Kina mogu predstavljati globalnu prijetnju interesima Sjedinjenih Država i zemlja će se moći nositi samo s regionalnim prijetnjama. Rusija će utjecati na Sjedinjene Države putem medija i svojih "agenata utjecaja". Kina i Rusija će povećati broj svojih satelita u svemiru, te poboljšati metode za neutralizaciju drugih satelita koje mogu primijeniti u slučaju velikog sukoba. Iste zemlje rade na obećavajućim sustavima oružja s ciljem anuliranja tehnološke superiornosti Sjedinjenih Država.
Opskrba Irana sustavima S-300 je Teheranu osigurala najnapredniju zračnu obranu u regiji, dok Teheran nastavlja raditi na razvoju balističkog projektila dometa do 2000 kilometara. Rusija i Iran su ostvarili "odlučujuće promjene" u korist "sirijskog režima" i za dugo vremena su se konsolidirali u toj zemlji. Rat će se nastaviti barem do kraja 2018. godine, ali "pobunjenicima" nedostaje snage i resursa za svrgavanje vlade.
Od Bashara Al-Assada su ne očekuju značajni ustupci u pregovorima s oporbom. Rusija i Iran namjeravaju dugo ostati u Siriji, jačaju vojne baze i paralelno sklapaju ugovore za obnovu plinske i naftne infrastrukture.
Kurdski separatizam bit će potisnut zajedničkim naporima Irana, Rusije i Turske. Rusija i Iran se vjerojatno pripremaju za sudjelovanje u obnovi gospodarstva Sirije U prvoj fazi ovdje treba najmanje 100 milijardi dolara, a sirijska vlada računa na subvencije iz Irana i Rusije.
Nakon izbora ruskog predsjednika, metode upravljanja unutar zemlje bit će još "više autoritarne", a vanjska će politika biti usmjerena na povećanje vojnog i političkog prestiža i potkopavanje utjecaja Sjedinjenih Država i NATO pakta. Rusija će djelovati u Euroaziji agresivnije i cilj joj je uništenje američkih saveza i prijelaz u pravi multipolarni svijet. Dio operacija protiv toga se može provesti kroz "hibridni rat".
Rusija ima problema s gospodarskim rastom i njegovim usporavanjem, ali to neće imati utjecaja na vanjsku politiku Moskve. Intenzivnim razvojem nuklearnog i konvencionalnog oružja Rusija nastoji uravnotežiti percepciju svoje "vojne inferiornosti" u odnosu na SAD.
Za Ukrajinu je veliki rizik unutarnja nestabilnost, ali ruske aktivnosti u Donbasu 2018. nisu vjerojatne. Ukrajina 2018. godine nije sama sposobna osigurati nadzor nad područjima Donjecke i Luganske Narodne Republike.
Rusija će pokušati proširiti svoj utjecaj na području bivšeg Sovjetskog Saveza. Bjelorusija se koristi kao tampon zona između Rusije i NATO pakta. Predsjednik Lukašenko će se držati svoje uobičajene strategije i neće kvariti odnose s Rusijom, a na drugoj strani će poboljšavati odnose s Europskom unijom. Rusija nastoji smiriti sukob oko Nagorno-Karabaha, gdje Azerbajdžan vojne operacije može pokrenuti već 2018. godine.
U središnjoj Aziji će Rusija pokušati smanjiti utjecaj Sjedinjenih Država i jačati svoj utjecaj kroz vojnu, političku i gospodarsku suradnju. Kina je također zainteresirana za stabilnost srednjoazijske regije. U Pridnjestrovlju se ne očekuje nikakav napredak.
Čitajući u drugom ključu, izvješće američkih obavještajnih službi posredno ukazuje na glavne američke interese, a to je slaba ekonomija Rusije, pasivnost Moskve u Donbasu, destabilizacija u središnjoj Aziji, stabilnost ostatka Ukrajine, pogoršanje sukoba između Azerbajdžana i Armenije, eliminaciju Pridnjestrovlja, borbu protiv "Assadovog režima", jaz između Rusije i Bjelorusije na Rusija uz korištenje Europske unije i tako dalje.
Najveća zabrinutost su tehnološka postignuća i opća modernizacija ruskih oružja. Nakon što riješe ovaj problem, SAD će savršeno znati što sljedeće činiti.
Sukob između Sjedinjenih Država i NATO pakta protiv Rusije je 2018. godine ušao je u novu, još akutniju fazu. Politika se praktično vodi na granici oružanog sukoba, a američka administracija pokazuje odlučnost i agresivnost.
To je pokušaj prisiljavanja na kapitulaciju nevojnim sredstvima, nego stvarnim stvaranjem povoljnih uvjeta s gledišta, iako još uvijek lokalnih, vojnih operacija. Sirija je nešto poput Vijetnama, samo Rusija nije u koaliciji s Kinom, već s Iranom, i oko nekih pitanja s Turskom.
Turska želi ravnotežu svojih interesa među različitim akterima. Kina se obično drži po strani, iako je gledaju kao nominalnog saveznika Rusije, a na drugoj strani je glavni trgovinski partner Sjedinjenih Država.
Washington je i službeno imenovao svoje protivnike. To su Rusija, Sjeverna Koreja, Iran i Kina. Zašto Rusija i dalje podupire američko gospodarstvo pod režimom sankcija i svakodnevnih napada je pitanje svih pitanja? Očito je da američka administracija poput buldožera i dalje napada Rusiju u raznim područjima, bez obzira na stav Moskve. Američko vodstvo napada iz "kritičkih kutova" i unutar strategije zastrašivanja i suzbijanja. Ovo su dokazi pokušaja konsolidacije unipolarnog svijeta i pritisak će se dodatno povećavati.
Na "raskrižju" u Siriji Rusija mora sklopiti jasne saveze, vrijeme je da ljudima u Donbasu počne izdavati ruske putovnice, onima koji to žele, naravno, baš kao što je to bilo u Južnoj Osetiji. Pokušaj ulaska takozvanih "međunarodnih mirovnih snaga" treba neutralizirati uvođenjem ruskog mirovnog kontingenta, kao na primjer u Pridnjestrovlju.
Važno je razumjeti glavnu stvar, da su politički ustupci besmislene, jer suprotna strana nikada neće poštovati nijedan dogovor.
Danas instruktori NATO pakta poučavaju Ukrajince kako zauzeti i povratiti Donjeck, a sutra će ih poučavati kako zauzeti Krim i tako dalje. U tim uvjetima su svi pregovori beznačajni, jer suprotna strana već dugo nije ni svjesna posljedica svojih postupaka. Ali koje su konkretne krivnje Rusa? Samo zato što su živi. Vladimir Putin, Sergej Lavrov i Sergej Šojgu nemaju posla sa "zapadnim partnerima", nego ljudima koji pate od progresivne megalomanije od koje su oboljeli u procesu izgradnje "unipolarnog svijeta".
Komentar: Jednostavno rečeno u Rusiji na vlasti nisu psihopati.
S obzirom da centri moći, utjecaja, korupcije i pohlepe mogu privlačiti psihopatske pojedince određenog "kalibra", možemo pretpostaviti da su psihopati pretežno zastupljeni u vladi SAD-a (gusto naseljeni centri, kompetitivnost i antisocijalno ponašanje = radno mjesto u vladi). Većina akademskih studija se slaže u tome da većina psihopata nema sposobnost predviđanja, točnije sposobnost da si zamisle negativne posljedice vlastitih postupaka - za sebe. Oni vide samo ono što žele, a te želje su bazirane na njihovom primitivnom podsvjesnom nagonu ka dominaciji i destrukciji. Pravila i činjenice su za psihopate samo gnjavaža koje uvijek nastoje zaobići i poreći. I više su nego voljni drugima nametati pravila, ali ni pomisliti na tren da bi ista pravila trebala važiti i za njih.