summit pariz
© REUTERS / Benoit Tessier; AFP / Nicholas Kamm; AFP / Gints Ivuskans; Sputnjik / Sergey Mamontov
L/D Emmanuel Macron, Volodymyr Zelensky, Angela Merkel, Vladimir Putin
Ono što je trebao biti "sudbonosni sastanak" za Ukrajinu, obzirom na odlazak bivšeg predsjednika Petra Porošenka, pretvorilo se u dosadni sastanak zbog sastanka na kojem su se stranke složile da se oko ničega ne mogu složiti, ali ostavljaju prostor za dogovor na nekom od budućih sastanaka koji će rješenje krize opet odgoditi barem za srednjoročno razdoblje.

A sve je trebalo biti tako jednostavno, još od "Sporazuma iz Minska" koji su postignutih u veljači 2015. Podsjetimo, ti sporazumi su jasno utvrdili put reintegracije Donbasa u Ukrajinu. Točke se moraju ispunjavati predviđenim redoslijedom, i nikako drugačije, a one su sljedeće:
  1. Prekid borbenih djelovanja i povlačenje snaga s linije fronta;
  2. Kontrola prekida borbenih djelovanja i povlačenje snaga treba kontrolirati OESS i potvrditi da je sve urađeno prema dogovoru;
  3. Održavanje lokalnih izbora u Donbasu;
  4. Dati Donbasu poseban status;
  5. Kijev mora usvojiti zakon o amnestiji svih građna Donjecke i Luganske Narodne Republike i razmijeniti zarobljenike po formuli "svi za sve";
  6. Omogućiti dostavu humanitarne pomoći ratom devastiranim područjima;
  7. Isplata mirovina i socijalnih davanja za građane DNR i LNR;
  8. Ponovni izlazak ukrajinske policije na granicu s Rusijom;
  9. Sve strane vojne sile moraju napustiti teritorij Ukraine;
  10. Promijeniti ustav Ukrajine.
Međutim, ukrajinska strana traži da armija Donbasa, koja se sastoji od dvije oružane formacije DNR i LNR, preda svo oružje koje ima na raspolaganju, a riječ je o respektabilnoj vojnoj sili koja je građen protekle četiri godine. Drugo, Kijev traži da umjesto policije i graničara, uz razoružane formacije Donjecka i Luganska, na granicu s Rusijom izbiju snage ukrajinske vojske.

I to je sve, a poslije kako bude. Osim toga, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je na jučerašnji satanak u Pariz otputovao pod velikim pritiskom neonacističkih i nacionalističkih frakcija, koje su ga velikim demonstracijama u Kijevu upozorile da ne pristaje na kapitulaciju pred Putinom. Predstavnici radikalnih frakcija su mu na ukrajinskoj televiziji javno zaprijetili da ako pristane na ispunjenje neke od točki sporazuma, da mu je bolje da se ne vraća u Ukrajinu.

"POVIJESNI" REZULTATI SASTANKA NA VRHU U PARIZU

Iako mediji navode kako je postignut važan napredak na multilateralnom sastanku Putina, Merkel, Macrona i Zelenskog, dogovoreno nije gotovo ništa, osim malog pomaka tijekom bilateralnog susreta ukrajinskog i ruskog predsjednika oko tranzita plina preko Ukrajine. No i to još treba vidjeti, jer nije potpisan nikakav sporazum.

Pregovori između čelnika "Normanske četvorke" u Parizu trajali su do kasno u noć, nakon čega su Vladimir Putin, Angela Merkel, Emmanuel Macron i Volodimir Zelenski održali zajedničku konferenciju za novinare, nekoliko sati kasnije nego što je prvobitno planirano.

Nakon rasprave za okruglim stolom, predsjednici Rusije i Ukrajine razgovarali su licem u lice više od sat vremena, a u raspravi su sudjelovali predstavnici Naftogaza, Gazproma i nadležnih ministarstava dviju zemalja. Lako je pretpostaviti da su razgovarali o novom ugovoru o tranzitu. Tada se kvartet ponovno okupio za večerom i dugo nije izlazio pred novinare.

Sve to je ulijevalo nadu u pozitivan ishod pregovora. Ali Emmanuel Macron, koji je prvi uzeo riječ na konferenciji za novinare, odmah je skrenuo sve točke na "ja" i rekao kako nije se bilo moguće složiti oko jednog od ključnih pitanja mirnog rješenja na Donbasu.

Prema Angeli Merkel, koja je "vrlo zadovoljna ishodom pregovora", postoje samo tri konkretna sporazuma.

Prvo, stranke su se složile uspostaviti potpuno i sveobuhvatno primirje na liniji fronta do kraja 2019. godine. U suštini, ovo je novo primirje i obveza iz prve toče Sporazuma iz Minska. Po čemu se razlikuje od svih dosadašnjih, koja su se kršila doslovno u nekoliko sati, može se samo nagađati.

Drugo, planira se poboljšati nadzor nad istim primirjem i od sada će OESS nadzirati situaciju 24, a ne 12 sati dnevno. Opet, nije jasno kako će to pomoći zaustaviti krvoproliće, jer OESS nema nikakvih ovlasti ni utjecaja na sukobljene strane. Sama nadzorna misija je više puta naglašavala da oni nisu zaduženi za održavanje mira i njihov je posao monitoring granatiranja. Eto, sada će biti više informacija o granatiranju. Kome je lakše zbog ovoga? Nikome, posebno ne stanovnicima Donbasa jer gotovo svi projektili završavaju na njihovim civilnim područjima, dok armije DNR i LNR ne mogu gađati preko linije razgraničenja zato što su ukrajinski tenkovi i minobacači uglavnom u naseljima u kojima u rođaci i prijatelji boraca narodnih republika, na područjima bivših regija Donjeck i Lugansk koja kontrolira ukrajinska vojska.

Treće, za četiri mjeseca će čelnici "Normanske četvorke" održati još jedan sastanak kako bi provjerili što je ispunjeno iz prve dvije točke i razgovarali o političkom dijelu Sporazuma iz Minska u kojem nema dodirnih točaka između Kijeva i čelnika Donbasa, ali ni Rusije, ako ukrajinske vlasti žele izbiti na ruske granice prije izbora, amnestije i davanja posebnog statusa za dvije regije.ovdje Završna deklaracija odnosi se samo na interes za postizanje dogovora o svim političkim odredbama, ali ne i plan kako to ostvariti.

Zelenski se nadovezao na riječi njemačke kancelarke i dodao još nekoliko pojedinosti. Odjednom je iznio nekakav "ažurirani plan uklanjanja mina na području Donbasa i zahtjev za sporazumnim povlačenje trupa iz tri dodatna područja".

Do 31. prosinca ove godine stranke također namjeravaju dovršiti postupak razmjene zatvorenika po načelu "svi za sve". To su zapravo svi "kompromisi".

Zelenski je i dalje inzistirao na tome da Kijev povrati kontrolu nad rusko-ukrajinskom granicom i naveo njegove "crvene linije". Ukrajinski predsjednik insistira na nemogućnosti federalizacije Ukrajine, neprihvatljivost stranog utjecaja na vektor razvoja zemlje i nedopustivost ustupaka u teritorijalnoj cjelovitosti. Macron, koji se isprva slatko nasmiješio, na kraju govora Zelenskog je bio primjetno tužan.

Putin je naglasio da završni zajednički dokument o rezultatima sastanka naglašava potrebu strogog pridržavanja Sporazuma iz Minska. Pozvao je svog ukrajinskog kolegu da započne izravan dijalog s drugom stranom sukoba, to jest s Donjeckom i Luganskom, te da ne odgađa provedbu političkog dijela Sporazuma iz Minska. Podsjetio je ukrajinskog kolegu da se Kijev i pred svojim zapadnim partnerima obvezao da će usvojiti zakon o posebnom statusu Donbasa, izmijeni ustav i odobriti amnestiju.

Druga važna Putinova poruka je povećati broj kontrolnih točaka na Donbasu, kako bi se lokalnim stanovnicima olakšao život. Ali da bi planovi za održavanje lokalnih izbora u Donbasu na jesen 2020. godine, kako želi Zelenski, imali barem neke izglede, bilo bi nerazumno graditi nove ulazne i izlazne točke. Dakle, predsjednik Ruske Federacije kao da unaprijed zna da nema ozbiljnih planova za održavanje tih izbora, kako bi se otvorio put daljnjim političkim rješenjima krize.

Sve su strane, kako se i očekivalo, pregovore nazvale "uspješnim i produktivnim", iako summit u Parizu ni po čemu nije bio produktivan. Očito je da Putin i Zelenski nisu napredovali dalje od minimuma kojeg su prethodno dogovorila ministarstva vanjskih poslova.

Brojna kritična pitanja su ostala iza kulisa. Ukrajina i dalje insistira na kontroli granice, preskačući redoslijed dogovorenih obveza, a Moskva po tom pitanju neće činiti ustupke.

Nejasno je je li Kijev uopće spreman dati poseban status Donbasa u novom ustavu. Niti jedna riječ se nije rekla ni o mogućem ukidanju ili ublažavanju blokade Donbasa.

Izravni pregovori Kijeva s Donjeckom i Luganskom također ostaju tabu tema za Zelenskog, iako je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov napomenuo da će Moskva pozvati Ukrajinu da razgovara s predstavnicima tih regija bez posrednika. Prema nekim medijskim izvješćima, Putin je predložio da trupe budu povučene duž cijele linije fronta, ali Zelenski nije podržao tu ideju.

Ako ćemo biti iskreni, sve oko čega se lideri "Normanske četvorke" složili su isključivo tehnička pitanja, a za njih uopće nije bio potreban sastanak u Parizu.

Stranke su ranije proglasile primirje, razmijenile zarobljenike i rasporedile trupe na demarkacijskoj liniji. Shvativši to, predsjednik Rusije je sjeo pred novinare s dosadnim pogledom. Sada nije ni važno hoće li se za četiri mjeseca održati novi summit, jer Putin očito ne namjerava organizirati i biti dio još jednog sastanak radi sastanka samog.

Zelenski nema stvarni plan za provedbu Sporazuma iz Minska. No, on u svoju domovinu sada nosi prekrasne priče kako nije prešao ni jednu "crvenu liniju" i nije izdao interese Ukrajine. Slično je pregovore s Putinom, Merkel i Hollandeom završio i Porošenko, sve dok Kremlj nije odlučio da s njim nema što razgovarati.

Za Zelenskog je prvi sastanak čelnika "Normanske četvorke" održan na vrhuncu svoje popularnosti. Rad predsjednika Ukrajine, unatoč negativnim trendovima posljednjih mjeseci, još uvijek odobrava većina njegovih sunarodnjaka. Četiri mjeseca kasnije, više neće imati takvu izbornu podršku i malo je vjerojatno da će moći ispuniti politički dio "Minska". Čak i ako se to usudi napraviti, otpor unutar zemlje će biti preozbiljan.

Znakovito je da tijekom tiskovne konferencije čelnika kvarteta ni Putin ni Zelenski nisu govorili o energiji. Riječ "plin" nisu izgovorili sve dok ovu temu nisu otvorili novinari. Tada je ukrajinski predsjednik izrazio nadu u novi sporazum o tranzitu plina preko Ukrajine, dok se Putin usredotočio isključivo na izravne isporuke plavog goriva u Ukrajinu.

Prije toga, izvršni direktor Naftogaza, Jurij Vitrenko, elokventno je sažeo rezultate savjetovanja: "Dogovorili smo se da ćemo se složiti." Jednom riječju, proboja nije bilo, a do Nove godine, kada prestaje vrijediti stari sporazum, ostalo je malo vremena.

Sporazum iz Minska je postao napola mrtvo ruglo kojeg vođe "Normanske četvorke" dotjeruju, pokušavajući uvjeriti ostale da je spreman za implementaciju.

Je li moglo biti drugačije? Poanta ovdje nije ni u stavu Zelenskog, koji je u Pariz otišao s namjerom revizije "Minska", iako je savršeno razumio da se Putin s tim neće složiti. Problem je puno dublji.

Neposredno prije sastanka u Pariz, Zaklada demokratskih inicijativa i Kijevski međunarodni institui za sociologiju su proveli studiju koju su objavili mnogi ukrajinski i ruski mediji. Kako se ispostavilo, gotovo tri četvrtine ispitanika u Ukrajini, njih 72,5%, kako bi se postigao mir u Donbasu je spremno na kompromis s Rusijom. S druge strane, većina njih, 58,5% ispitanika, smatra da nisu baš sve koncesije prihvatljive. Koje? Kada pokušate odgovoriti na to pitanje, počinje zabava.

Sociolozi su sudionicima ankete ponudili velik i sasvim realan popis mogućih kompromisa, iako većina prijedloga uopće nisu kompromis već obveze iz Sporazuma iz Minska kojeg su odobrili Kijev i Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. Ispada da niti jednom od opcija Ukrajinci nisu zadovoljni. Niti jednom.

Najmanju potpora daju "održavanju lokalnih izbora pod uvjetima koje zahtijevaju militanti", to jest pod uvjetima istog "Minska", jer "militanti" ne zahtijevaju ništa više od ovoga.

Ogromna većina ispitanika također odbacuje izmjene ustava, ne želi ruski jezik, amnestiju za borce, formiranje političkog bloka u određenim područjima Donjecke i Luganske regije isključivo od lokalnog osoblja. Relativna većina smatra da su neprihvatljivi i nesvrstani status Ukrajine, posebni odnosi Donbasa s Rusijom, izravni pregovori s vodstvom Donbasa i okončanje blokade.

Malo je ljudi obratilo pažnju na ovaj paradoks. Ukrajinci su spremni na kompromise, ali niti jedan od mogućih kompromisa se ne smatra prihvatljivim. Međutim, rezultati ankete i nisu toliko čudni, obzirom na to da pitanje okončanja rata u Ukrajini jednostavno nije relevantno.

Uglavnom, sve ove godine je lukavost bila dio svake ovakve studije, koja je pokazala kako je mir za stanovnike Ukrajine glavni prioritet, ali mir u kojem Kijev dobiva sve, a Donbas mora kleknuti i tražiti oprost, kojeg će možda dobiti nakon što svi odleže "prikladne kazne za njihove separatističke aktivnosti".

U tom smislu se može reći da su s predloženog popisa gorućih problema ljudi su odabrali sukob u Donbasu, vođen određenim razmatranjima etičke i moralne prirode. Ali ako kopate dublje, ispada da je sukob na Donbasu za većinu ispitanika nešto neshvatljivo.

Na tome bismo trebali zahvaliti Petru Porošenku. Tijekom godina svog predsjedanja je njegova vlada marljivo "isticala" temu rata i jednako marljivo je ignorirala pitanje mira. Ozbiljne rasprave o tome kako zaustaviti krvoproliće nisu se vodile ni u medijima, ni u stručnoj zajednici, ni unutar zidova parlamenta.

Prema ukrajinskom politologu Mihailu Pogrebinskom, većina zastupnika prethodnog saziva Vrhovne rade nije ni pročitala tekst Sporazuma iz Minska, kao ni zakona o posebnom statusu Donbasa kojeg su usvojili. Što onda možemo reći ili zamjeriti običnim građanima?

Zbog toga je tajanstveni "Minsk" postao plodno tlo za odvratne manipulacije. Isti Porošenko, zajedno s čelnicima dviju parlamentarnih frakcija, potpisuje "deklaraciju o sprečavanju kršenja nacionalnih interesa Ukrajine", koja kaže da se izbori ne mogu održati prije nego što se uspostavi kontrola granice s Rusijom.

Međutim, kao što smo naveli na početku, sam je dao zeleno svjetlo za potpisivanje Sporazuma iz Minska, gdje se pitanje granica rješava tek nakon izbora. Nije li ovo iskreno priznanje izdaje nacionalnih interesa? Ali Petro Porošenko je miran. Zna da većina njegovih sunarodnika nije pročitala Sporazume iz Minska i možete im govoriti što hoćete.

Ukrajina je imala pet godina da postigne neku vrstu narodnog konsenzusa o reintegraciji Donbasa, ili "razvoda" s Donbasom, jer i ova opcija također ima mnogo pristaša. Nije učinila ništa. Napori u rješavanju teme rata i mira se ne poduzimaju ni pod Zelenskim.

Stoga je teško razumjeti što je predsjednik Ukrajine imao na umu kada je govorio o svom "jakom položaju" prije sastanka čelnika "Normanske četvorke". Zelenski je Pariz otišao kao vođa zemlje koja ne zna što želi.

Stanovnici Donbasa se mogu samo nadati da će se ipak provesti povlačenje snaga duž cijele linije fronta. Ako Zelenski nije u stanju postići mir, onda barem neka zaustavi krvoproliće, jer očito nije sposoban za ništa više.