Snowden je, definitivno, dao veliki doprinos "otvaranju očiju" ljudima diljem svijeta - svjesno i unaprijed znajući u što se upušta i s kim ima posla. Ono što, možda, nije očekivao, je tolika količina licemjerja i brige isključivo za vlastite interese i položaje od strane onih koji su i u SAD-u i u svijetu mogli i morali učiniti puno više da na kraju svi od njegovog hrabrog čina (a život mu je doslovno visio o koncu) imamo puno više koristi
snowden
© REUTERS / Mark Blinch
Edward Snowden pojavljuje se uživo putem videa tijekom studentske konferencije o svjetskim poslovima u privatnoj srednjoj školi College Upper Canada u Torontu, 2. veljače 2015.
Prije nekoliko dana na HTV-u je prikazan odličan dokumentarni film o pomalo zaboravljenom, najpoznatijem američkom (i svjetskom) "zviždaču" Edwardu Snowdenu - bivšem visokopozicioniranom djelatniku najmoćnije američke obavještajne strukture - NSA (The National Security Ageency), u kojoj je imao pristup dokumentima, informacijama i operacijama kvalificiranim pod različitim inačicama najveće državne tajnosti.

Razobličio je Snowdden tada, kao nitko ranije, svu prljavštinu zlouporaba zakona i ovlasti od strane najmoćnijih struktura SAD-a i u odnosu na svoje građane i u odnosu na čitavi svijet, pa se tako još dobro sjećamo informacija o ilegalnom prisluškivanju mobitela njemačke kancelarke Angele Merkel, brazilskog predsjednika Lule i silnih milijuna i milijuna drugih ljudi, a koji, zapravo, nemaju nikakve (potvrđene) veze s terorizmom. Ta su se ilegalna prisluškivanja, čitanja privatnih i službenih mailova itd., formalno provodila "u skladu" s američkim Zakonom o domovinskoj sigurnosti, usvojenom nakon poznatih terorističkih napada na SAD 11. rujna 2001. godine. Problem je bio "samo" taj, što je za dobivanje odobrenja za primjenu takvih mjera trebalo utvrditi prethodno postojanje kontakata ili veza praćenih osoba s teroristima, čega, naravno, u golemom broju slučajeva nije bilo.


Sklonivši se u Hong Kong, još prije nego je NSA i shvatila što ju je snašlo, u lipnju 2013.g. Edward Snowden predao je novinarima britanskog The Guardiana i američkog The Washington Posta dokumentaciju koja sadrži metode na koje se načine prati građane, koga se prati i još puno toga potpuno tajnog i mističnog - što ljude ostavlja bez daha.

Nakon početnog šoka u američkim medijima i javnosti, koji su zahtijevali, zajedno s mnogim političarima i bivšim pripadnicima američkih tajnih službi koji su dobro znali o čemu se tu radi i koja opasnost iz toga prijeti pokretanje ozbiljnih istraga zbog eklatantnih primjera gušenja američke slobode na koju su Amerikanci vrlo ponosni, postupno su se počele pojavljivati i prve kritike Snowdenovog poteza od strane savezne vlade i vojnih i sigurnosnih službenika, koje su vrlo brzo prerasle u pravu hajku protiv Snowdena, koji je vrlo brzo od nacionalnog heroja pretvoren u najtraženijeg nacionalnog izdajnika.


Rusija, kao jedina slobodna zemlja u svijetu od dosega dugačke "ruke" SAD-a

Washington je počeo vršiti snažne pritiske na svjetske vlade za koje se pretpostavljalo da bi Snowdenu mogle pružiti utočište pred američkim kaznenim progonom - od Ekvadora, preko pojedinih europskih zemlja, pa do samoga Hong Konga odnosno Kine. Snowden se na kraju skolonio u Rusiju, gdje je najprije neko vrijeme čekao na tzv. "ničijoj zemlji" na terminalu moskovske zračne luke čime formalno nije stupio na teritorij Ruske Federacije, dok su njegovi vrhunski odvjetnici, skupljeni diljem svijeta i koji su ga zastupali "pro bono", grozničavo tražili zemlju u koju bi se on sigurno mogao skloniti.

Na kraju je zaključeno kako takve zemlje u svijetu zapravo niti nema, i da mu je jedino sigurno mjesto od dohvata moćne američke "ruke" upravo Rusija (čak je i jedna Kina bila nesigurna), gdje je ubrzo i podnio zahtjev za dobivanje azila. On mu je i odobren, iako je ruski državni vrh dobro znao što će to značiti po američko-ruske odnose, koji su, ruku na srce, već tada bili loši zbog niza poteza, prije svega vezano uz tzv. arapsko proljeće i američko rušenje libijskog čelnika Muammara Gaddafija s vlasti, kao i zbog američkih nastojanja za rušenje sirijskog predsjednika Bashara Assada i snažne potpore koju su SAD u tom smislu pružale sirijskim oporbenim vojnim organizacijama (tada još nitko nije mislio ni o kakvoj ukrajinskoj revoluciji, koja je, međutim, vrlo brzo, nakon svega nekoliko mjeseci i uslijedila i potpuno poremetila američko-ruske odnose za dugoročno razdoblje, a kamo li ruskoj vojnoj intervenciji u Siriji). Nakon toga svjetski su predak i stabilnost počeli "pucati po šavovima", a rezultat svega je današnji globalni kaos.


Ponovo se "sjetili" Snowdena

Što se tiče samoga Edwarda Snowdena, on je u Rusiji dobio trogodišnju boravišnu dozvolu za stranca s kojom se može kretati po čitavoj Rusiji, kao i svoj dom u Moskvi, gdje je k njemu iz iz SAD-a došla živjeti i njegova djevojka. U siječnju 2017.g. produžen mu je boravak u Rusiji do kraja 2020. godine. Istodobno ga američko pravosuđe optužuje za špijunažu i prijeti mu 30 godina zatvora, a neki su spominjali i traženje smrtne kazne. U jesen prošle godine Snowden je dao veliki intervju o svom životu u Rusiji, a njegov odvjetnik Anatoly Kucherena izjavio je kako sada nastoje njegov boravak u Rusiji produljiti na još dodatne tri godine.

Evo i najnovijih vijesti vezano uz Snowdena:

Američki CNN, pozivajući se na sudske dokumente, navodi, kako se bivši djelatnik NSA - Edward Snowden, suglasio platiti američkoj vladi iznos veći od 5 milijuna dolara, dobiven od prodaje svoje knjige "Osobna stvar". Američko Ministarstvo pravosuđa podignulo je tužbu protiv Snowdena zbog objave spomenute knjige, a američka vlada želi prikupiti sve prihode od njezine prodaje.

Prema navodima toga medija, krajem prošle godine sud savezne države Virginie odlučio je kako vlada ima pravo dobiti sredstva, polučena od prodaje iste knjige. Prema navodima CNN-a, Snowden je na njoj zaradio 4,2 milijuna eura, a još oko 1,03 milijuna u svojim javnim istupima. Također se navodi kako se bivši operativac NSA dogovorio s Trumpovom administracijom da novci, koje se on suglasio isplatiti, budu položeni na račun određenog trusta. Ali neovisno o tome, prema riječima odvjetnika Lawrence Lustberga, Snowden namjerava osporiti odluku suda o njegovim obvezama.

Iako je znao u što se upušta - iznenadila ga količina licemjerja i poltronstva

Bez obzira kakav bio nastavak "sage Snowden" činjenica je slijedeća: ništa se u svojoj biti, nakon senzacionalnih otkrića prljavih poslova od strane najviših obavještajno-sigurnosnih institucija SAD-a prema vlastitim građanima i građanima čitavoga svijeta, nije bitno promijenilo. Oni, kako su radili prije rade vjerojatno i sada, jer adekvatnog i ozbiljnog nadzora njihovoga rada od strane američkih institucija sustava nema jer sve se uvijek svodi na famoznu "zaštitu nacionalnih interesa" zbog koje je, očito, sve dozvoljeno.

Sva prvotna energija, usmjerena na prokazivanje krivaca za spomenute nečasne radnje od strane NSA vrlo je brzo kanalizirana na samoga Snowdena kao "nacionalnog izdajnika", a sve ono što je on iznio i fizičkim dokazima potkrijepio - ostalo je "zaboravljeno". Svi veliki mediji, poput The Guardiana, kojima je Snowden predao ogromnu količinu krajnje povjerljivih podataka, morali su se pod golemim pritiscima svojih vlada povući, a dobivene podatke u nazočnosti posebnih komisija i fizički uništiti pod prijetnjom zabrane daljnjega rada i(li) plaćanja golemih financijskih odšteta.

Ali još više zabrinjavajuće od toga je činjenica kako u svijetu i dalje postoji ogroman broj i političara i javnih djelatnika na svim razinama, koji, usprkos svemu, i dalje rado govore o svijetlim i slobodarskim idealima američkoga društva prema kojima svi moramo težiti. Oni i dalje sve američke poteze gore opisanog karaktera, kao i vojne intervencije diljem svijeta vole pokazivati onako kako je uvijek pokazuje i Washington - kao američku borbu za demokraciju i uklanjanje diktatorskih režima koji krše ljudska prava i slobode. A tko ih u stvarnosti najviše krši, i čija se to država od do ne tako davnog istinskog borca za slobode i prava čovjeka iz doba hladnog rata pretvorila u suvremenu klasičnu diktaturu - uvijek spremnu uporabiti i sankcije i golu silu protiv svih koji ne misle u njezinim okvirima (pa makar u svojim nastojanjima u međunarodnoj zajednici bila i posve usamljena i izolirana) - prosudite sami.

Snowden je, definitivno, dao svoj veliki doprinos "otvaranju očiju" ljudima diljem svijeta - svjesno i unaprijed znajući u što se upušta i s kim ima posla. Ono što, možda, nije očekivao, je tolika količina licemjerja i brige isključivo za vlastite interese i položaje od strane onih koji su i u SAD-u i u svijetu mogli i morali učiniti puno više da na kraju svi od njegovog hrabrog čina (a život mu je doslovno visio o koncu) imamo puno više koristi. Ali naš je svijet takav - nemamo drugoga niti boljega pa mu se moramo prilagoditi. Ali to nikako ne znači i šutjeti i koketirati sa Zlom jer time postajemo njegove sluge i njemu slični.

A da nade ipak ima, svjedoči i vijest s početka rujna, kako je američki žalbeni sud presudio je da je program praćenja od strane NSA bio protuzakonit i da šefovi američkih obavještajnih službi, koji su javno branili taj program, nisu govorili istinu. U svojoj presudi od 2. rujna, žalbeni sud kako je bespravna telefonska mreža, koja je tajno prikupila milijune telefonskih zapisa Amerikanaca, kršila Zakon o nadzoru obavještajne službe i možda bila protuustavna. Nakon toga Edward Snowde je na svom tvitu napisao slijedeće:
"Nikad nisam mislio da ću poživjeti, da vidim, da naši sudovi osude aktivnosti NSA-e kao protuzakonite i u istoj presudi priznaju mi zasluge za njihovo razotkrivanje."

Predivna satisfakcija za tog velikog čovjeka, čijih dimenzija hrabrosti i značaja njegovoga spomenutog čina još mnogi nisu niti svjesni.