Kasnije će se pronaći dokazi da je COVID operacija smišljana godinama prije, da je u zimu 2020. narod doveden pred gotov čin, da je sve bilo spremno, od covid passa, patenta nad virusom, patenta nad cjepivom, patenta nad testom za utvrđivanje bolesti do razrađenih "mjera" golog i nepatvorenog fašizma.
Kreatori ovog zločina nad čovječanstvom niti jednog trenutka nisu gubili iz vida ono što im je prioritet - prezentacija i održavanje laži kao istine, te zatiranje svake natruhe istine o zločinu i zločincima. Mediji su opet odigrali svoju sramotnu ulogu.
Cijena održavanja laži živom i nalik istini nije zločincima nikad predstavljala problem. Samo iz jednog razloga - oni nikakvu cijenu nisu mislili platiti pa i neće. Platit će je upravo izbezumljeni narod. Platiti će do zadnjeg centa svako cjepivo s genocidnim sastojcima, svaku špricu, svaku masku i svaki test, pozitivan ili negativan, svejedno.
Dok se optimisti zabavljaju pitanjem kad će sve ovo stati, kad će pasti covid potvrde, kad će prestati mjere, kad testiranja, misleći kako je covid fašizam jedini problem, paralelno se odvijaju drugi dijelovi šireg plana koji se može nazvati samoubojstvom civilizacije Zapada. Vlasnici dolara i eura su kroz protekle dvije godine u monetarni sustav ubacili preko 10 000 milijarda što dolara, što eura. Ne iz altruizma, ne iz brige za sustav. Isključivo zbog održavanja stoke sitnog zuba poslušnom i mirnom.
Misliti da će toliki novac završiti na računima ljudi koji ne rade "zbog epidemije" i tamo ostati je bila iluzija mnogih. Misliti kako tolika količina novca kreiranih ni iz čega može završiti bez posljedica po cijene osnovnih artikala, goriva, nafte, struje... je također bilo naivno.
Monetarni sustav je postavljen tako da sav novac kanalizira onima koji ga već imaju, otud rast bogatstva bogatih i osiromašenje većine. Inflacija, rast cijena će to osiromašenje iz dana u dan potencirati. Inflacija je uvijek pljačka srednjeg sloja i siromašnih. Dakle, zaustavljanje svijeta, gospodarstva, života i zatvaranje ljudi je plaćeno novcem na početku i sad dolazi vrijeme da se taj novac vrati natrag.
No, to je još uvijek benigniji dio priče, iako će odzvoniti kao financijski slom, što država, što tvrtki, što pojedinaca. Zar to nije dovoljno, što još može poći na gore?
Murphyev zakon kaže da će poći po zlu sve što poći može. Ne zbog zakona, nego zbog plana. Je li dio tog plana ukidanje gotovine, uvođenje kriptovalute i kineskog sustava "društvenog" bodovanja, tek ćemo vidjeti i ako jest - nije zadnje od zala spremljenih za nas.
Da bismo mogli prodrijeti kroz njihove koprene od laži, idemo od "energetske krize". Ona uistinu ne postoji. Smišljena je puno prije, kao i covid putovnica puno prije covida. Vladimir Putin je Europskoj Uniji predlagao potpisivanje dugogodišnjih ugovora o isporuci plina, s fiksnim količinama i fiksnim cijenama. EU naravno, po naputcima iz SAD-a je takav prijedlog odbila uzvraćajući kako je njima draže da cijene budu tržišne jer će im kao SAD isporučiti preko LNG terminala ukapljeni plin s kojim će kontrolirati cijene ruskog plina. Na taj prozirni trik su se upecali i hrvatski EU poslušnici pa dali izgraditi LNG terminal na Krku.
Nije tajna da je cijena nafte i plina uglavnom pod kontrolom SAD-a koji jačanjem i slabljenjem dolara, započinjanjem ovog ili onog rata, stvaranjem krize po Bliskom Istoku tu cijenu formira uvijek i kao pritisak na ruski državni proračun i snagu Rusije. Veća cijena plina i nafte jest izravni dobitak ruske države. Slabo stanje zaliha plina u EU pred zimu, izostanak američkih isporuka ukapljenog plina, vrludanje sa Sjevernim tokom, nesigurnost dobavnog pravca preko Ukrajine, ubačene desetine tisuća milijardi dolara/eura u sustav i evo porasta cijena plina!
Lako za Rusiju, ona nikad nije bila ovisna o Europi i svoju zaradu, svoj opstanak može osigurati trgovanjem samo s Azijom. Europa je ta koja ovisi o ruskim energentima. Amerikanci su opet izigrali kratkovidne kreature iz EU, ali i svoje proizvođače plina iz škriljevaca koji se ne uklapaju u agendu "Spremni za 55" ( što se odnosi dakako na 55 postotno smanjenje emisija CO2).
Ali, zar veća cijena plina ne jača Rusiju? Jača svakako, taj "problem" se misli riješiti održavanjem napetosti s Ukrajinom gdje bi Rusi trebali potrošiti taj nenadani dobitak kroz cijenu plina na održavanje prisustva velikih vojnih snaga. Sve ovo dosad nabrojano je dio geopolitičkih igara kakve smo imali priliku gledati kroz protekla desetljeća. Čak ni to što bi Amerikanci prolili i zadnju kap europske krvi, da ovi nisu tolike kukavice, nije čudno samo po sebi. Kad se sprema kakva ekonomska propast, kakva oveća inflacija, ti izazovi nekakav rat, dobro je za burze.
To je još uvijek onaj željni pogled na stvarnost - da bude onakva kakvom smo je navikli gledati. Rat tu i tamo, malo zgražanja, malo klikolikih tekstova, a onda ćemo po starom. Zaboravismo da nema povratka na staro normalno!
Ispod polovice dnevnika o covid brojkama, ispod zabave ovim ili onim korupcijskim pričama, čak i ispod gotovo nevažnog prosvjeda kanadskih kamiondžija, događa se stvarna destrukcija osnova na kojima ova civilizacija, pa i njena prava i slobode počivaju usljed porasta cijena plina, pod pritiskom Pariškog sporazuma i gretena posađenih po svim vladama razvijenog svijeta dolazi najprije do drastičnog poskupljenja, potom i do nestašice gnojiva na bazi dušika.
Da je riječ o koordiniranoj akciji u uništavanju proizvodnje umjetnih gnojiva (polovica svjetske populacije je ovisna o dušičnim gnojivima za svakodnevni pristup hrani), govori ovaj pregled: "Početkom listopada, gigantska njemačka kemijska tvrtka BASF najavila je zatvaranje proizvodnje amonijačnog gnojiva u Belgiji i Njemačkoj - na neodređeno vrijeme. U tijeku su daljnja zatvaranja u Achemi u Litvi, OCI u Nizozemskoj. Yara International smanjuje 40 % svoje proizvodnje amonijačnog gnojiva u EU. Fertiberia u Španjolskoj zatvara tvornicu zajedno s OPZ-om u Ukrajini, glavnim proizvođačem gnojiva. U Austriji je Borealis AG zatvorio proizvodnju, a najveći njemački proizvođač amonijaka, SKW Piesteritz, smanjio je proizvodnju za 20 %." (W.Engdahl)
Kina je najavila zabranu izvoza dušikovih i fosfatnih gnojiva do lipnja 2022 . (Kina je najveći izvoznik dušikovog gnojiva uree, koji čini gotovo trećinu globalne ponude, a također je i veliki proizvođač fosfata).
Rusija je zabranila izvoz gnojiva na dva mjeseca (vjerojatno će tu zabranu produžiti na neodređeno vrijeme). Inače, Rusija isporučuje dvije trećine amonijevog nitrata u svijetu.
Slučajno se prije neki dan u tvornici amonijevog nitrata u Sjevernoj Karolini dogodilo i nekoliko eksplozija, potom sve stradalo u požaru (bi li koga iznenadilo da je vlasnik većine dionica Black Rock). Treba li komu nacrtati pa reći kako će širenje globalne krize s gnojivima značiti drastično smanjenje proizvodnje stočne hrane, kukuruza, pšenice, riže, kave i drugih usjeva u 2022? Možda nam inflacija i posljedično smanjenje zarada i kupovne moći ne bude najveći problem, već hoćemo li imati što kupiti?
Uz kinesku zabranu izvoza uree, ide iz zabrana izvoza AdBluea, tekućine na bazi uree koju troše kamioni euro 5 i 6 normi.
Koliki je to problem za Australiju recimo (koja je 80 % ad bluea uvozila iz Kine) govori i vijest kako tamošnje ministarstvo prometa razmatra uklanjanje elektronskog ograničavanja rada motora uslijed nestanka adbluea (svi proizvođači kamiona su obavezni programirati motore tako da se uslijed nestanka adbluea gase).
Problem je to i za europske prijevoznike, u samo par mjeseci je cijena litre adbluea otišla s prosječno 40 centi na 1,20 eura. No, to sve ulazi tek u cijenu krajnjeg proizvoda i dobro je dok je tako. Dođe li do ozbiljnije nestašice ad bluea, logistički lanci će kolabirati preko noći, a onda nema niti onog jogurta ujutro, kakvog pamti Kolinda. Da svih proizvoda neće biti, barem ne u dovoljnim količinama je jasno. Ali tu nije kraj.
Zelena agenda, smanjenje CO2, klimatske promjene, klimatske politike koje se vode iz istog centra koji je potakao rast cijena energenata, koji vodi covid operacije po svijetu se okomila i na proizvodnju električne energije. Njemačka je ugasila svoja posljednja tri nuklearna reaktora za proizvodnju električne energije. Njemački energetski gigant RWE će iz distribucijske mreže isključiti ukupno 3.100 megavata proizvodnih kapaciteta, što predstavlja šest posto njegovih ukupnih kapaciteta.
U planu RWE je zatvaranje termoelektrana na plin i ugljen u Njemačkoj i Nizozemskoj. Belgija će do 2025. ugasiti svoje nuklearne elektrane. Oslanjanje na "obnovljive izvore energije" poput fotonaponskih elektrana i vjetroelektrana je siguran put u nestašice električne energije sutra. Budućnost nam je dakle predvidljiva.
Kad biste znali koliko malo pameti upravlja svijetom, premrli biste od straha (Ivo Andrić).Imamo dakle situaciju da Rusija, koja leži na plinu i nafti ulaže u nove nuklearne elektrane, a da se Europa uzda u vjetar i sunce. Tzv. obnovljivi izvori energije, pod kojim se uglavnom smatraju foto i vjetro elektrane su nesigurni i periodični izvori. Za ozbiljno upravljanje elektroenergetikom, svaka država mora imati ekvivalent za instaliranu snagu foto i vjetro elektrana u "čvrstim" elektranama, poput hidro, termo i nuklearnih elektrana. Solarni paneli su pritom i ekološke bombe u nastajanju: "Gotovo 90 % fotonaponskih modula napravljeno je od stakla ali to staklo zbog nečistoća ne može biti reciklirano.
Staklo je najčešće onečišćeno plastikom, živom, kadmijem i antimonom. Međunarodna agencija za obnovljive izvore IRENA u suradnji s udrugom proizvođača panela 2016. je procijenila da će samo te godine u svijetu nastati 250.000 tona otpadnih solarnih panela te je iznijela procjenu da će do 2050. godine ta količina porasti na 78 milijuna tona. Sad možemo složiti blisku budućnost koja će se odvijati pred nama: "pijani Rusi" energentima, žitom, kukuruzom opskrbljuju Kinu, ona im uzvraća prodajom tehnike, strojeva, kompjutera i sve ostale robe široke potrošnje.
Zapad uslijed nedostatka energenata i mineralnih gnojiva bilježi slabe urode žitarica nedostatne za prehranu stanovništva, restrikcije struje su svakodnevne, nafte i plina ima samo za odabrane. Zapadna civilizacija se raspada u komadiće, a Rusija i Kina predstavljaju bogatiji dio planeta, sa sretnim i zdravim ljudima. Zvuči nemoguće? Štošta je zvučalo nemoguće. I ne zaboravimo - sve je počelo s našim pristankom na ropsko nošenje maski.
Komentar: Zaboravlja se na nešto bitno, a to su zemaljske promjene koje, između ostalog, svakako štete usjevima koje će se također loše odraziti na prehranu stanovništva. Naše redovne sažetke o tim zemaljskim promjenama možete pratiti ovdje.