© Sergei GUNEYEV- AFPRuski predsjednik Vladimir Putin prisustvuje koncertu povodom osme godišnjice ulaska Krima u sastav Rusiji na stadionu Lužnjiki u Moskvi 18. ožujka 2022.
Ryan Bohl, Stratforov analitičar za Bliski istok i Sjevernu Afriku, u svom članku koji je objavljen pod naslovom Može li rat u Ukrajini pokrenuti još jednu revoluciju u Rusiji? postavlja pitanje koliku podršku ruska javnost pruža Putinovom ratu u Ukrajini.
S tim u vezi je istakao da je anketa koju je 5. marta proveo Ruski centar za istraživanje javnog mnjenja (VTsIOM) pokazala da 71 posto ruskog naroda podržava rat.
Najnovije istraživanje javnog mnjenja koje je sproveo isti centar, a objavljeno je 8. aprila, pokazalo je da je domaća podrška Putinu samo rasla od početka "invazije" ruskih snaga na Ukrajinu, pa tako 81,6 posto Rusa kaže da vjeruje svom predsjedniku, što je veliki postotak u odnosu na 67,2 posto koji su rekli isto prije početka "invazije" 24. februara.
Komentar: Umjesto "invazija" mogli bismo reči onako kako to zaista jeste: Ruski egzistencijalni razlozi za intervenciju u Ukrajini
Pitanje vremena!
Bohl smatra da su ove brojke možda preuveličane, ali ukazuju na čvrstinu domaćeg fronta u Rusiji, posebno u odsustvu bilo kakvog antiratnog pokreta u ruskoj javnosti do sada. Međutim, nije poznato do kada će se nastaviti ova situacija, posebno ako rat potraje i rezultira teškim ekonomskim sankcijama.
Bohl kaže da je ruska historija dokazala da represija kod kuće i vođenje ratova u inostranstvu nisu uspjeli ranije dugoročno očuvati kontinuitet političkih režima u carskoj Rusiji ili Sovjetskom Savezu. Te su politike, uprkos svojim nedostacima te tiraniji i korupciji koje nose sa sobom, dale ruskim liderima sposobnost da izdrže mnoge velike neuspjehe prije nego što ih temeljna disfunkcija u njihovim političkim sistemima zbaci.
Članak sugerira da bi svaka pukotina u čvrstini domaćeg fronta dovela do velike političke pobune, a da će te pukotine nastati tek nakon niza neuspjeha predsjednika Vladimira Putina i drugih ruskih lidera. Za to će možda biti potrebne godine žrtvovanja ruskog naroda, koji će osjećati sve veći teret rata kod kuće što duže bude trajao, što se više krvi njihovih sinova bude prolijevalo, a ekonomski gubici postanu veći.
Faktori revolucije
Bohl je naglasio da se u dugim ratovima podrška naroda sukobu često pojavljuje kao glavni faktor u određivanju pobjednika. On smatra da povlačenje ruskih snaga iz Kijeva ukazuje na to da Moskva ide ka tome da snosi posljedice duže vojne kampanje nego što je prvobitno planirala i bolne ekonomske sankcije koje dolaze sa njom.
Komentar: Kako netko tko je strateški analitičar može zamjeniti vojnu strategiju za povlačenje? Jacques Baud je to shvatio i on, između ostalog, piše:
Da je netko pažljivo slušao Vladimira Putina, shvatio bi da strateški cilj ruske koalicije nije preuzimanje Ukrajine, već uklanjanje svake prijetnje ruskom govornom stanovništvu Donbasa. Prema ovom općem cilju, "pravo" središte gravitacije koje ruska koalicija pokušava ciljati je najveći dio ukrajinskih oružanih snaga okupljenih na jug-jugoistoku zemlje (od kraja 2021.), a ne Kijev.
Neki posmatrači očekuju, kaže Bohl, da će to dovesti do pada narodne podrške koju uživa Putin, otvarajući put njegovom konačnom svrgavanju.
Ali za postizanje ovog scenarija potrebno je prisustvo tri faktora, a to su:
- Da ruski narod odluči da je njihovo materijalno blagostanje važnije od nacionalističke ideologije koju Putin sada nastoji učvrstiti.
- Da ruski narod bude osjetljiv na žrtve, kao što je sada slučaj u zapadnim zemljama i da sve gore reagiraju na rat kako se broj žrtava povećava.
- Da ruski narod nađe načina da pokrene veliki ustanak protiv Putina, možda uz saučesništvo elita.
Komentar: "Da ruski narod bude osjetljiv na žrtve, kao što je sada slučaj u zapadnim zemljama..." tvrdi analitičar Stratfora. Kao odgovor na ovu laž citiraćemo ukratko američkog pukovnika McGrgora koji kaže:
"Gorka je istina da Washington u biti šalje mnoge Ukrajince u smrt bez ikakve nade na uspjeh."Jasno je kako je Zapad osjetljiv na žrtve. Ovo se također odnosi i na druge zemlje koje slijepo slijede politiku Washingtona.
A u navedenom gornjem scenariju, uz puste želje za svrgavanjem Putina, Stratforov analitičar sada nudi i ideje za to.
Iako su sve ove pretpostavke upitne u sadašnjim uslovima u Rusiji, one nisu bez osnova, ako uzmemo u obzir historiju Rusije, kaže Bohl.
Kao primjer iz historije za navedeno navodi da je posljednji ruski car, Nikolaj II, vodio Prvi svjetski rat na tako katastrofalan način da ne samo da je izgubio od Nijemaca, već su se njegova vojska i građani okrenuli protiv njega. Improvizirani sovjetski udar potencijalnih staljinista 1991. godine, kada je vojska odbila otvoriti vatru na prkosne gomile građana, bio je posljednji ekser u lijesu Sovjetskog Saveza.
Zaključak je, smatra Bohl, da postoje historijske činjenice koje potvrđuju da se ruski narod okrenuo protiv lošeg vodstva koje ne mari mnogo za krv svog naroda i njegovu ekonomiju. Ukrajinska vojska je sada uspjela zadati težak udarac ideji ruske vojne superiornosti, do te mjere da Kremlj mora priznati da je njena vojska pretrpjela "bolne" gubitke tokom rata.
Komentar: Čini se da Stratforov analitičar dobija informacije direktno iz štaba ukrajinske propagandne mašinerije. ili svjesno učestvuje u: Američki dužnosnici priznali da doslovno samo lažu javnost o Rusiji
Komentar: Čini se da će "scenario sa svrgavanjem Putina" biti uzaludan napor od analitičke tvrtke Stratfor koja se često naziva mračnom CIA-om.