rusija
© APVladimir Putin je zagrlio jednog od vojnika i poželio mu "sretno"
Dopustite mi da unaprijed pojasnim — vjerujem da New York Times točno izvještava o onome što su njegovi izvori rekli trojici novinara u današnjem zapanjujućem članku, Putin tiho signalizira da je otvoren za prekid vatre u Ukrajini. Članak, koji su objavili Anton Troianovski, Adam Entous i Julian E. Barnes, tvrdi da su Putinove javne bravure obmana i da on koristi pozadinske kanale kako bi pregovarao o okončanju rata u Ukrajini. Ovo je besmislica. Objasnit ću zašto.

Ovaj odlomak iz članka velika je crvena zastavica da su "izvori" koji vrte ovu priču uključeni u kampanju informacijskog rata:
G. Putin je preko posrednika barem od rujna signalizirao da je otvoren za primirje koje zamrzava borbe duž trenutnih linija, daleko od njegovih ambicija da dominira Ukrajinom, kažu dvojica bivših visokih ruskih dužnosnika bliskih Kremlju i američki i međunarodni dužnosnici koji su primili poruku od izaslanika gospodina Putina.
Počnimo s prvom neistinom - da je Putin spreman žrtvovati svoje "ambicije da dominira Ukrajinom". Od samog početka Specijalne vojne operacije predsjednik Putin je bio koncizan i dosljedan - demilitarizirati i denacificirati Ukrajinu. Proukrajinski analitičari na Zapadu i dalje inzistiraju, lažno, da je Putin želio zauzeti Kijev, ali nije uspio u ožujku 2022., te namjerava, ili je namjeravao, osvojiti cijelu Ukrajinu. Ovo je čista zapadna propaganda.


Komentar: Obmana u Operaciji Z


Izvori za ovu glupost su "dva bivša ruska dužnosnika bliska Kremlju" te neimenovani američki i "međunarodni dužnosnici". Spreman sam se kladiti u božićni puding da su ti dužnosnici Britanci.

Informacije koje su dali bivši ruski dužnosnici su potpuno sumnjive. Kako ja znam? Imao sam razgovor prije dva tjedna dok sam bio u Moskvi s vrlo visokim ruskim dužnosnikom koji prisustvuje sastancima u Kremlju. Predstavio je sasvim drugačiju poruku. Naime, ovaj je dužnosnik izrazio zabrinutost zbog nedostatka sadržajnih diplomatskih kontakata s Washingtonom i naglasio da se čini da je američka politika posvećena sabotiranju svakog razumnog puta za pregovore. Dopustite mi da to ovako kažem — osoba koja je izrazila ovu zabrinutost bila bi usred bilo kakvog diplomatskog kontakta sa Sjedinjenim Državama.

Alastair Crooke, koji je bio sa mnom u Moskvi, dao je odličan sažetak onoga što smo čuli:
Američko-ruski odnosi dotakli su dno; gore je čak i nego što se zamišlja. U razgovoru s visokim ruskim dužnosnicima, očito je da SAD tretira prve kao jasne neprijatelje. Da dobijete dojam, to je kao da bi visoki ruski dužnosnik pitao: "Što želite od mene?". Odgovor bi mogao doći: "Volio bih da umreš".

Inherentna napetost i nedostatak istinske razmjene gori su nego tijekom Hladnog rata kada su kanali komunikacije ostali otvoreni. Ovu prazninu usložnjava nedostatak političkog razuma među europskim političkim čelnicima, s kojima se utemeljena rasprava nije pokazala mogućom.

Ruski dužnosnici prepoznaju rizike ove situacije. Međutim, ne znaju kako to ispraviti. Tenor diskursa također je skliznuo od otvorenog neprijateljstva prema sitničavosti: SAD bi, na primjer, mogao spriječiti radnike da uđu u rusku misiju pri UN-u da popravljaju razbijene prozore. Moskva se tada - nevoljko - nađe bez druge mogućnosti nego odgovoriti na sličan beznačajan način - i tako se odnos spiralno ruši.
Dakle, koja je svrha ovog članka u NY Timesu? Vjerujem da objašnjenje možemo pronaći u nedavnoj kolumni Gideona Rachmana iz Financial Timesa. Napisao je:
Jedna alternativa formalnom sporazumu između Rusije i Ukrajine moglo bi biti de facto zamrzavanje sukoba. U ovom scenariju, Ukrajina bi prešla u uglavnom obrambenu poziciju i zaustavila daljnje rusko napredovanje. Borbe nikada ne bi potpuno prestale - ali bi se smanjile.

Srednja situacija - negdje između zamrznutog sukoba i službenog mirovnog sporazuma - bilo bi primirje. Dvije strane bi se dogovorile samo o prekidu neprijateljstava, bez rješavanja bilo kojeg od temeljnih političkih pitanja. Ovdje bi model bio kraj Korejskog rata i podjela poluotoka na Sjevernu i Južnu Koreju...

Čak i neki od najvatrenijih zapadnih pristaša Ukrajine sada govore o potrebi da Kijev prihvati zamrznuti sukob i proglasi pobjedu. "Moramo okrenuti priču i reći da Putin nije uspio", kaže jedan bivši američki dužnosnik.
Jednostavno rečeno — članak NY Timesa ima za cilj okrenuti narativ i pružiti Zapadu izgovor za izlazak iz Ukrajine. Putin i njegova vlada nemaju poticaja činiti ustupke Ukrajini ili Sjedinjenim Državama ili NATO-u. Rusija pobjeđuje u ratu i iscrpljuje ukrajinski vojni stroj i snagu trupa. Čak i mnogi ključni ukrajinski dužnosnici priznaju da su izgledi da će pobijediti Rusiju jednaki nuli.

Još jedna svrha ovog članka je posijati nepovjerenje i sumnju među ruskim dužnosnicima i ruskim narodom o Vladimiru Putinu. S neuspjehom ukrajinske protuofenzive, Rusi su više nego ikad predani dokrajčenju ukrajinske vojske i njenih NATO saveznika.

Kad bi Putin pristao pregovarati o prekidu Specijalne vojne operacije prije demilitarizacije Ukrajine, njegov bi se politički položaj srušio. Rusi su potpuno svjesni realnosti da je Zapad zlonamjerna sila koja želi uništiti Rusiju i u potpunosti podržavaju poraz Ukrajine i, preko posrednka NATO. Posljednje što Vladimir Putin i njegova vlada žele učiniti je dati Zapadu dar da zaustave vojnu operaciju prije zadatka uništavanja ukrajinske vojne sposobnosti.