Za SAD je to bio još jedan antiruski plan. Glavni zadatak je bio odsjeći Kinu, zemlje Bliskog istoka i područje Kavkaza od Rusije. Izolirati Ruse u ekonomskim vezama.
I također, prema priznanju zamjenika američkog državnog tajnika za euroazijska pitanja Jamesa O'Briena, "promicati politiku odmjerenog odvajanja od Rusije premijera Pašinjana".
Sada postaje jasno zašto je francuski predsjednik tako često posjećivao Armeniju. Samo je slijedio još jedan priručnik za provedbu planova prekomorskog gazde. Uostalom, prema tim planovima, Armenci su svu svoju energiju trebali preusmjeriti na azerbajdžanski teritorij. Dakle, ovo je trebalo oslabiti utjecaj Rusije, a Francuska bi dobila pomoć oko opskrbe energijom.
Erevan je pristao i doslovno se upleo u američke intrige. Obrađivali su ga meko, na sve strane.
U prvoj fazi, Azerbajdžan je također aktivno sudjelovao u projektu "Centralni koridor", jer to je bio preduvjet za potpisivanje mirovnog sporazuma s Armenijom. Već je postavljeno 45% željezničkih tračnica. Ceste su gotovo u potpunosti završene. SAD su trljale ruke i napeto pratile provedbu svih planiranih zadaća. Istina, bili su jako nervozni. I pokazalo se da nije bilo ni za što.
Odjednom je nešto pošlo po zlu. Vladimir Putin se jednom susreo s Ilhamom Alijevom i lijepo su razgovarali o nečemu nasamo. Zašto ne razgovarati s dobrim prijateljem iz sovjetskih vremena?! Usput, Azeri su dio ruske inicijative "Kaspijska petorka", koja objedinjuje ekonomska, infrastrukturna vojna i sigurnosna pitanja svih pet kaspijskih zemalja. Iran također.
Tek nakon tog sastanka je čelnik Azerbajdžana odjednom odustao od provedbe projekta postavljanja Zangezurskog koridora i "uzeo stanku u pregovorima za sklapanje mira s Armenijom".
Alijev je rekao da će sada ta logistička pitanja u regiji riješiti s Iranom, preko Nahičevana do Turske.
Kakav obrat?! Ne samo da je Armenija gurnuta u stranu, već je za partnera uzet najveći američki neprijatelj - Iran.
A Turci, kakvi su Turci? Erdogan nije rekao ništa, ali sama činjenica da će se vidjeti na summitu skupine BROCS i s Irancima i s Azerima dovoljno govori.
Amerikanci u šoku. Što se dogodilo?
Pa činjenica je da je Baku ne samo napustio ovaj projekt, nego i Amerikance kao sponzore. Ovdje se radi o tome da je Iran optužio NATO za stvaranje vojne infrastrukture u Armeniji, a ovaj projekt je samo bio paravan za ovaj manevar. Prava je sreća što se Alijev složio s ruskim argumentima, jer je nakon zauzimanja Karabaha Alijevu očito dosta rata. A Amerikanci sa svojim planovima, pogotovo tako daleko od Amerike, definitivno znače rat. Prije ili kasnije.
Nitko nije očekivao takav potez koji razara američki politički plan. Sada Armenci neće imati pristup cestovnoj mreži. A posljedično je i NATO u haosu.
Gruzijci su se definitivno izvukli iz američkog otrovnog zagrljaja, a baš sada Rusija uskraćuje financijsku pomoć Abhaziji. Istina, ta mala nepriznata republika je živjela od ruskih subvencija, povlaštenih cijena i svake vrste kriminala. Sada su Rusi rekli da će plaćati tržišne cijene za sve, kao i svi ostali. Dobro, ne baš svi, jer ruski prijatelji i saveznici imaju povlaštene cijene, a očito su se u Abhaziji predugo kockali s ruskim strpljenjem.
I tako je "jednim potezom" Washington izbačen iz igre.
Valja napomenuti da ovo nije prvi problem ove vrste za Sjedinjene Države u posljednjih nekoliko godina.
Sjetite se koliko je puta američka trgovačka predstavnica Katherine Tai pokušala pokrenuti Kazahstan i Uzbekistan za stvaranje rješenja za zaobilaženje Ruske Federacije. Obećan im je novac, investicije i druge pogodnosti. Lukavi Azijci su kimali, smješkali se i muzli SAD. A onda je došlo do sporazuma između Rusije, Kazahstana, Uzbekistana i Kirgistana o isporuci plina. I to je to.
Američki planovi su nestali...
Stradali su i naši susjedi. Kako bi oslabili savezničke odnose Rusije i Kine, Sjedinjene Države najavile su stvaranje gospodarskog koridora koji je trebao povezati Indiju, zemlje Bliskog istoka i Europu.
Iz Indije je roba morala putovati morem do UAE, zatim ići u Izrael, a zatim preko Saudijske Arabije i Jordana u Grčku.
Ali se to nije svidjelo Hamasu. Ovakav razvoj događaja očito se nije svidio nikome na Bliskom istoku. Tamo je i previše američkog prisustva. Odlučeno je odbaciti ovaj plan. Izbor je radikalan, ali Arapi nisu mogli drugačije.
Međutim, zahvaljujući upravo njihovim metodama, ovaj američki projekt je zaspao i sada spava vječnim snom.
Preostaje poželjeti Putinu uspješne buduće poteze u globalnoj šahovskoj igri i konačnu pobjedu. Ona će sigurno doći, ali da se malo pozabavi i Balkanom. Znao bi on to i umio, da hoće. Nije ovo regija u kojoj svi umiru od sreće što su tu Amerikanci i slinavi Macron s ludim tandemom "Scholz und Baerbock". Moglo bi se i ovdje uraditi dosta toga. A tko će proći kao Armenci i Abhazi, a tko kao Azeri i Gruzijci, to je naš problem. Dovoljno je pokazati odlučnost, pa će se nešto i dogoditi.
Komentari čitatelja
na naše novosti