turska
Predsjednik Recep Tayyip Erdogan i Fethullah Gulen
Udarna vijest da je vođa terorističke organizacije fettulahdžija (FETÖ) Fetullah Gülen umro je, prirodno, okupirala cjelokupni turski medijski prostor i sasvim sigurno će dominirati danima, ako ne i sedmicama. Takođe je sigurno da nijedna suza javno neće kanuti za njim. Naprotiv, njegova smrt, koja je ovog puta, nakon brojnih lažnih vijesti, zvanično potvrđena, bit će podsjetnik o izdaji i potrebi da se borba protiv tog zla nastavi kako unutar zemlje, tako u inostranstvu (izdaja je slaba riječ za zlo koje je Gülenova organizacija tokom pedeset godina nanijela zemlji).

Na tom fonu su i prve izjave turskih zvaničnika. Yılmaz Tunç, ministar pravde, u dužoj izjavi na X platformi napisao je, između ostalog:
"Smrt lidera FETÖ-a ni na koji način neće poremetiti našu odlučnost u borbi protiv terorističke organizacije, naprotiv, naša borba će se nastaviti s istom odlučnošću i istrajnošću. Borba protiv ove organizacije, koja se nastavlja kao temeljni nacionalni sigurnosni problem naše zemlje, nije ograničena samo na lidera FETÖ-a, već će se nastaviti sa svim njenim elementima i ekstenzijama."
Hakan Fidan ministar inostranih poslova, koji je lično bio meta Gülenove organizacije, na istoj je platformi kratko zaključio:
"Vođa mračne organizacije je mrtav. Naša država će nastaviti da se bori protiv ove organizacije, ova smrt nas neće učiniti samozadovoljnim."
U osnovi, ta smrt ne mijenja ništa glede borbe protiv te terorističke organizacije, koja je zapravo poduzimač Centralne obaveštajne službe (CIA) i izraelskog Mossada, u kojoj je Fetullah Gülen već dugo samo simbolična figura. Simbolična figura, koja je usljed brojnih bolesti, među kojima je i demencija, postala zapravo neupotrebljiva kao živa, a biće pokušaja da se iskoristi mrtva.

Biće takođe pokušaja da se borba za vlast unutar organizacije, koja se već duže vrijeme vodi, spinuje kao raspad ili njena propast. No, iluzorno je misliti da će CIA i Mossad dopustiti da poluvjekovni projekat, koji se raširio poput hobotnice na sve kontinente i s budžetom i imovinom koja se mjeri stotinama milijardi dolara (samo u SAD-u prihodi od "charter" škola su 250 miliona dolara godišnje), propadne zbog ambicija i/ili gramzivosti ljudi u vrhu organizacije.

Ako se podjele o kojima se priča, najviše između američkog i evropskog krila, i završe "raspadom", to će biti manipulacija percepcijom, kako bi se "otvorila nova stranica" ili resetovala organizacija.

To naravno ne znači da se sa ta inter-gulenistička borba smije potcijeniti, ili da se pažnja s nje smije okrenuti. Stoga su pitanja, koja se upravo raspravljaju u TV pričaonicama, poput gdje će biti zakopan, ko će prisustvovati, ko će pobijediti u kavzi za funkciju terorističkog lidera, odnosno za kontrolu novca i slično, bitna ali ne odlučujuća za borbu koju Türkiye mora nastaviti i učiniti još žešćom.

U krajnjoj liniji, ko će kao figura preuzeti organizaciju odlučiće CIA i Mossad slažu se svi upućeni.

Dakle, daleko od toga da smrt terorističkog vođe Fetullaha Gülena predstavlja nekakav kraj. Naprotiv, to je početak nove faze u borbi protiv izdajničke (opet, to je slaba riječ) organizacije, koja je pokušala da okupira / uništi Türkiye 15. jula 2016. godine u ime onih koji zapravo posjeduju ovu terorističku organizaciju, a koji nikada nisu odustali od svog cilja.