Europska unija, koja se često predstavlja kao bastion demokracije i transparentnosti, suočava se s jednim od najvećih korupcijskih skandala u svojoj povijesti. Riječ je o aferi poznatoj kao "Green Gate", koja otkriva duboko ukorijenjene probleme lobiranja, pritisaka i zlouporabe javnih sredstava unutar EU institucija.
zeleni
Ovaj skandal ne samo da potresa povjerenje građana u europske institucije, već postavlja ozbiljna pitanja o integritetu političkih procesa u Bruxellesu.

Lobiramo za "zeleni prijelaz" - ali po koju cijenu?

Središte skandala je Europski zeleni plan (European Green Deal), ambiciozni projekt koji ima za cilj navodno smanjiti emisije stakleničkih plinova i potaknuti održivi razvoj. Iako su ciljevi sami po sebi plemeniti, način na koji se provode izaziva sumnju u iskrenost cijelog procesa.

Prema istraživanjima koje je objavio francuski časopis Le Point, Europska komisija je navodno koristila javna sredstva za financiranje nevladinih organizacija (NGO) kako bi lobirale u korist Zelenog plana. Ove NGO-e su, prema dokumentima, bile upućene da ciljaju određene europske zastupnike kako bi ih uvjerili da podrže mjere koje promiče Komisija.

Ova praksa, koju su sami europski dužnosnici proglasili "neprikladnom", otkriva sustav u kojem se javna sredstva koriste za poticanje lobističkih aktivnosti koje nemaju nikakvu transparentnost. Dirk Gotink, nizozemski zastupnik u Europskom parlamentu, ovu praksu naziva "sustavom fantomskog lobiranja" koji potkopava povjerenje u institucije.

Dokumenti koje je prikupio Odbor za kontrolu proračuna pokazuju da su NGO-e dobile detaljne upute o tome koje zastupnike trebaju ciljati i koje strategije koristiti kako bi postigle željene rezultate.

Potpuna neprozirnost i pritisci na institucije

Jedan od najzanimljivijih aspekata ovog skandala je potpuna neprozirnost koja ga okružuje. Prema izjavama Monike Hohlmeier, njemačke zastupnice u Europskom parlamentu, samo su tri zastupnika imala pristup ugovorima koji detaljno opisuju kako su javna sredstva korištena za financiranje ovih lobističkih aktivnosti. Ova ograničena dostupnost informacija postavlja ozbiljna pitanja o odgovornosti i transparentnosti unutar EU institucija.

Štoviše, čini se da je Komisija stvorila situaciju u kojoj sama sebe stavlja pod pritisak. Umjesto da se oslanja na činjenice i znanstvene dokaze kako bi promicala svoje politike, Komisija je, prema riječima Hohlmeier, "stvorila pritisak kroz navodno neovisne lobiste". Ova praksa ne samo da narušava integritet političkih procesa, već dovodi u pitanje i samu legitimnost Zelenog plana.

Pozivi na istragu i budućnost EU

Zbog ovih otkrića, pozivi na istragu postaju sve glasniji. Europska zastupnica Marion Maréchal već je zatražila intervenciju Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) kako bi se istražile navodne zlouporabe sredstava i korupcijski postupci. Ona također traži objašnjenja od predsjednice Europske komisije, ističući da je ovaj skandal ozbiljno narušio povjerenje u EU institucije.

Ovaj slučaj nije samo pojedinačni incident, već simptom šireg problema unutar Europske unije. Lobiranje, korupcija i nedostatak transparentnosti postali su sastavni dijelovi političke kulture u Bruxellesu. Ako EU želi zadržati povjerenje svojih građana, mora poduzeti hitne korake kako bi se suočila s ovim problemima. To uključuje potpunu reviziju praksi financiranja NGO-a, jačanje mehanizama za borbu protiv korupcije i osiguranje veće transparentnosti u svim aspektima političkog procesa.

Green Gate nije samo skandal vezan uz Zeleni plan - to je alarmantni pokazatelj koliko je korupcija duboko ukorijenjena u najvišim krugovima Europske unije. Ako se ovaj problem ne riješi, budućnost EU neće biti obilježena napretkom i jedinstvom, već sve većim razočaranjem i nepovjerenjem njezinih građana.

Ovaj skandal također otvara vrata za razmišljanje o širim implikacijama lobiranja i financiranja nevladinih organizacija u regiji. U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji postoji na desetke organizacija koje, pod krinkom borbe protiv klimatskih promjena, provode agende koje često imaju malo veze s znanošću ili objektivnošću.

Petar Vidov - jedan od plaćenika

Jedan od primjera je Petar Vidov, koji se predstavlja kao borac protiv globalnog zatopljenja, a svoje propagandne članke objavljuje na portalu klimatski.hr. Iako se poziva na navodne znanstvene činjenice, činjenica je da ga financira Faktograf, što jasno pokazuje povezanost između tih entiteta.

Ova otkrića upućuju na to da su klimatske promjene prirodna pojava, a utjecaj čovjeka na klimu vrlo je ograničen. Upravo zbog toga lobisti i određene organizacije imaju koristi od stvaranja panike i manipulacije javnim mnijenjem, jer bez straha od klimatskih katastrofa njihov posao ne bi imao smisla.

Ovakve prakse ne samo da narušavaju povjerenje u nevladine organizacije, već i potkopavaju istinsku znanstvenu raspravu, pretvarajući je u instrument za ostvarivanje drugih, manje transparentnih ciljeva.