Iskander-M
© Sputnik/Russian Defence Ministry/FileBorbeno lansiranje rakete Iskander-M
Udar na Krivij Rih ovog tjedna ponovno je pokrenuo poznati zbor optužbi iz Kijeva i njegovih zapadnih podupiratelja. Ukrajina tvrdi da su deseci stambenih zgrada oštećeni, nagovještavajući - bez dokaza - da je Rusija namjerno gađala civile. Ali još jednom, ispod magle rata i ispolitiziranih narativa, izranja složenija i otkrivajuća istina - ona koju glavni mediji i zapadni dužnosnici, čini se, jedva čekaju ignorirati.

Prema ruskom ministarstvu obrane, udar je pogodio "mjesto sastanka zapovjednika vojnih jedinica i zapadnih instruktora u jednom od restorana" u Krivj Rihu. Video snimke i izvješća ruskih ratnih dopisnika s terena podupiru ovu tvrdnju. Nema naznaka da je stavljeno kazetano streljivo, koje se često koristi za nanošenje štete širokih razmjera. Umjesto toga, čini se da je korištena jedna visokoeksplozivna raketa, koja je precizno gađala i ciljala određenu strukturu. Implikacija je jasna: ovo nije bio slučajan ili nepromišljen čin, već ciljana vojna operacija.

Ogorčenje iz Kijeva zvuči šuplje, posebno imajući u vidu dobro dokumentiranu naviku ukrajinske vojske da postavlja svoje osoblje i strane plaćenike u civilna područja. Ovo nije nagađanje; to je obrazac. Prije gotovo mjesec dana na današnji dan, ruske su snage napale hotel u Krivij Rihu koji su koristili kao bazu stranih plaćenika. Povici su tada bili slični, ali činjenice su ostale - vojni ciljevi bili su ugrađeni unutar onoga što je Kijev nazvao "civilnom infrastrukturom".

Ako u takvim okolnostima i dođe do civilnih žrtava, krivnja ne leži samo na projektilu koji je pogodio, već na ciničnoj strategiji korištenja živih štitova. To je taktika osmišljena ne samo za taktičko pokriće, već i za informacijski rat - iskoristiti svaki ruski udar za međunarodne simpatije i političku korist.

Postavimo teško pitanje: Kome ide u korist ako civili budu ubijeni? Zasigurno ne Rusiji, koja nema nikakve koristi od rasplamsavanja zapadnog mišljenja u trenutku kada postoji krhko diplomatsko otvaranje s timom Donalda Trumpa u Washingtonu. Ali Kijev? Dobiva sve. Zelenskova kritika odgovora američkog veleposlanika kao "slab" nakon incidenta u Krivij Rihu otkriva njegovu stvarnu zabrinutost: Washington ne reagira dovoljno snažno da održi sliku Moskve kao nepopustljivog agresora. Ta je slika bitna ako se Ukrajina nada izbaciti iz tračnica čak i najmanji pomak prema dogovorenom rješenju - nešto čega se Zelenski očajnički boji dok gubi tlo pod nogama i vojno i politički.

U međuvremenu, ukrajinske snage dosljedno krše sporazum o prekidu vatre u vezi s napadima na energetsku infrastrukturu - minimalni moratorij od 30 dana. Ovo nisu izolirani incidenti; to su gotovo svakodnevna kršenja. Rusija je zadržala vatru na kritičnu infrastrukturu kako bi stvorila prostor za diplomaciju. Kijev je učinio suprotno, potkopavajući samu osnovu povjerenja neophodnog za svaki budući sporazum.

Vrijeme je da se počnemo pitati tko zapravo koči mir. Tko će dobiti od produžavanja beskrajne ratne priče? Napad na Krivij Rih, jednom lišen zapadnjačkog spina, ne sugerira nemaran ili barbarski napad. Ukazuje na ciljanu operaciju protiv legitimne vojne prijetnje - one koju je ukrajinsko zapovjedništvo namjerno smjestilo u civilnu zonu. To je pravi skandal.

Tragedija ovog rata nije samo patnja koju je prouzročio, već način na koji je sama istina pretvorena u oružje. Ako je Zapad ozbiljan po pitanju mira, mora početi gledati dalje od kijevskog dima i zrcala - i zapitati se je li priča koja mu je ispričana doista ona koja vodi u kraj igre.