Palestinians food
© Abed Rahim Khatib/Anadolu/Getty ImagesHumanitarne organizacije dijele tople obroke Palestincima - Područje Al-Mawasi, Khan Yunis, Gaza - 12. svibnja 2025.

Izraelske obrambene snage (IDF) isključile su UN, postavivši vlastitu grupu za podjelu hrane izgladnjelim Palestincima... osim što umjesto toga dijeli smrt.

Gotovo 630 dana svijet promatra izraelsko klanje Palestinaca u Gazi, uglavnom bombardiranjem, snajperima i izgladnjivanjem. Iza kamera, čitali smo o silovanju i mučenju palestinskih talaca, uključujući mučenje do smrti trojice liječnika iz enklave.

Posljednjih 100 dana Izrael je pojačao potpunu blokadu Gaze, uskraćujući izgladnjelim Palestincima hranu, pitku vodu, lijekove i gorivo - što znači da ambulante ne mogu funkcionirati. Ovo slijedi nakon prethodnih blokada prošle godine i ukupne blokade pojasa koja traje više od 17 godina.

Od kraja svibnja gledamo užasavajuće videosnimke kosturastih Palestinaca koji stoje u redu nadajući se humanitarnoj pomoći, a koje potom ubijaju američki plaćenici i izraelski vojnici.

Izrael neprestano bombardira Palestince, uništava bolnice i otima liječnike i pacijente. Bombardirao je crkve, škole, UN centre i šatore u kojima su smješteni raseljeni Palestinci - u navodnim "sigurnim zonama" kamo ih je izraelska vojska naredila da pobjegnu. Ubio je više od 200 novinara i namjerno ciljao medicinare. Onima koji su tek nedavno obratili pažnju, ovi zločini traju desetljećima i protežu se na zločine izraelske vojske i ilegalnih kolonista protiv palestinskih civila, uključujući djecu, na Zapadnoj obali. Dodajte tome izraelsko bombardiranje civilnih područja Libanona i Sirije tijekom godina, a sada i nedavna ničim izazvana bombardiranja Irana.

Dovoljno je reći da kad je Izrael bio pod kišom iranskih odmazdnih projektila, izvještaji o tridesetak izraelskih civila koji su doživjeli napade panike nisu izazvali mnogo suosjećanja.

Opet, oni koji prate situaciju duže od dvije godine sjetit će se i prijašnjih izraelskih ratova u Gazi, poput onog 2014., kada su se Izraelci okupljali s pićem i grickalicama na brežuljcima kako bi slavili bombardiranje enklave, ili majica iz 2009. koje su slavile snajperiste koji ubijaju trudnice natpisom "jedan metak, dva pogotka".

Godine 2010., dok sam pisala o traumatiziranom desetogodišnjaku kojeg sam upoznala, a koji više nije mogao normalno hodati niti govoriti nakon užasa granatiranja izraelskih tenkova po njegovoj kući, citirala sam studiju Programa za mentalno zdravlje zajednice Gaze koja je navodila da "91,4 posto djece u Gazi pokazuje simptome umjerenog do vrlo teškog PTSP-a". To je bilo prije petnaest godina i brojnih izraelskih ratova u Gazi.

Američko-izraelske "humanitarne" zamke smrti

Ubijanje Palestinaca u Gazi nije prestalo kad je Izrael napao Iran. Najpodmukliji novi izum je nedavno stvorena američko-izraelska "humanitarna" grupa, Gaza Humanitarian Foundation (GHF). Izraelske vlasti optužuju Hamas za krađu pomoći, i na temelju te nedokazane optužbe zaključili su da dugogodišnje UN-ove agencije za pomoć više ne mogu djelovati u Gazi, inzistirajući umjesto toga da je grupa sastavljena od naoružanih vojnih veterana (plaćenici je bolja riječ) bolje opremljena da osigura da hrana stigne do izgladnjelih Palestinaca.

Nevjerojatno je da je, unatoč ponekom medijskom izvještavanju, Izraelu dopušteno mjesecima (zapravo više od godinu dana) blokirati ulazak tisuća kamiona s pomoći koji se gomilaju ispred Gaze, samo da bi potom odredio da će unajmljeni naoružani ljudi biti zaduženi za "distribuciju pomoći".

Ogromna ironija i dvoličnost je što su čak i izraelski i zapadni mediji izvještavali o pravim kradljivcima pomoći u Gazi: ne Hamasu, već grupi povezanoj s ISIS-om pod zaštitom izraelske vojske.

Kako je izvijestio nezavisni medij The Cradle, vođa te grupe, Yasser Abu Shabab, "poznat je vođa naoružanih bandi povezanih s ISIS-om i uključen u pljačku pomoći pod izraelskom zaštitom... Višestruki izvještaji, uključujući one iz Haaretza i The Washington Posta, potvrđuju da su te bande viđene kako pljačkaju pred očima izraelskih snaga, koje niti interveniraju niti sprječavaju krađu".

U kasnijem izvještaju, The Cradle je citirao Izraelski vojni radio koji je izvijestio:
"Izrael je prebacio oružje članovima milicije... Milicija djeluje uglavnom na području Rafaha, koje je izraelska vojska okupirala i očistila. Ono što se očito događa jest da zadaci milicije uključuju sprječavanje ulaska humanitarne pomoći u Gazu i borbu protiv Hamasa".
Izgladnjeli Palestinci, nakon što su prehodali mnogo kilometara do mjesta distribucije, potom su stjerani u uske ograđene prostore i na njih pucaju "humanitarni" plaćenici.

Jonathan Whittall, voditelj Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova na okupiranom palestinskom teritoriju (OCHA), opisao je situaciju kao "uvjeti stvoreni za ubijanje, pokolj, oružano izgladnjivanje, smrtnu presudu za ljude koji samo pokušavaju preživjeti".

U isječku objavljenom 23. lipnja, Whittall je rekao:
"Izraelske vlasti nam onemogućuju distribuciju putem sustava koje smo uspostavili i za koje znamo da funkcioniraju. Mogli bismo doći do svake obitelji u Gazi, kao što smo to činili i ranije, ali nam je to onemogućeno na svakom koraku".
Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres ponovio je Whittallove riječi, rekavši:
"Bilo koja operacija koja usmjerava očajne civile u militarizirane zone inherentno je nesigurna. To ubija ljude... Ljudi bivaju ubijeni samo zato što pokušavaju nahraniti sebe i svoje obitelji. Potraga za hranom nikada ne smije biti smrtna presuda".
UN-ovi vlastiti humanitarni napori su "zadavljeni" od strane Izraela, rekao je, a čak i sami humanitarni radnici gladuju.

Civili koji traže pomoć navodno su pogođeni u glavu i prsa, u onome što više nalikuje egzekuciji nego "upozoravajućim hicima" ili "kontroli mase".

Među žrtvama je osamnaestomjesečna djevojčica čija rendgenska snimka pokazuje metak zaglavljen u njezinim prsima. Prema Ramyju Abdu, predsjedniku nevladine organizacije Euro-Med Human Rights Monitor, djevojčica je pogođena dok je bila u majčinom naručju na putu prema GHF točki za pomoć.

Još prošlog srpnja, članak u The Lancetu upozoravao je da ukupan broj palestinskih civilnih žrtava izravno i neizravno uzrokovanih izraelskim napadima od listopada 2023. mogao bi doseći "do 186.000 ili čak i više". Drugi su procjenjivali još crnje, uključujući norveškog dr. Madsa Gilberta, koji je godinama radio u Gazi, a koji je rekao da bi broj mrtvih ili onih koji će uskoro umrijeti mogao biti preko 500.000.

Brzo naprijed do nedavnog izvještaja Yaakova Garba sa Sveučilišta Ben-Gurion, objavljenog putem Harvard Dataverse. Opisuje lažni dizajn distribucije pomoći kao:
"Sve u blizini izraelskih vojnih instalacija... pod nadzorom naoružanih vojnih veterana uz podršku izraelskih vojnika. Dizajn stvara 'usko grlo' ili 'smrtonosni lijevak' - predvidljivu putanju kretanja od jednog ulaza do jednog izlaza bez zaklona ili skloništa".
Grafikon na petoj stranici privukao je pažnju ljudi. Od populacije od 2,2 milijuna prije genocida, grafikon prikazuje samo 1,85 milijuna, što mnoge navodi na pitanje, gdje je preostalih 350.000 ljudi? To čini zabrinutosti izrečene prije godinu dana još utemeljenijima.

U svom izvještaju, Yaakov Garb je napisao:
"Izraelska vojska ima obvezu, kao okupacijska sila u Gazi, opskrbiti stanovništvo humanitarnom pomoći... Ako napadač ne može adekvatno i neutralno nahraniti izgladnjelo stanovništvo nakon katastrofe koju stalno stvara, dužan je omogućiti drugim humanitarnim agencijama da to učine".
Ali umjesto toga, svaki dan svjedočimo novim užasima izgladnjelih palestinskih civila koji očajnički riskiraju smrt u nadi da će osigurati hranu za svoje obitelji... i bivaju ubijeni od strane izraelske vojske i plaćenika koje podržava.

Čini se, barem, da ove akcije konačno sustižu Izrael, što znači manjak podrške ili povjerenja u državu ili njezine predstavnike, te globalni zahtjev za pravdom za Palestince.

Da citiram Craiga Mokhibera, odvjetnika za ljudska prava i bivšeg visokog dužnosnika UN-a za ljudska prava, koji je nedavno objavio na X-u:
"(Izraelski) režim je na suđenju za genocid. Njegovi čelnici su optuženi za zločine protiv čovječnosti. Izrael je izoliran. Režim je sada gotovo univerzalno prezren, baš kao što su bili prezreni nacistički i aparthejd režimi. Ljudi diljem svijeta pretežno stoje uz Palestinu. Iz aparthejda i genocida nema povratka".