slika
Zapadni mediji ne propuštaju niti jednu priliku da nas informiraju o "patnji Ujgura", muslimanskog naroda koji živi u zapadnoj Kini, pozivajući se na svoje, u pravilu, "anonimne izvore".

Primjerice, Radio Slobodna Europa je tijekom ljeta izvijestio da "bivši pritvorenici navodno svjedoče o političkoj indoktrinaciji, prisilnom radu, razdvajanju obitelji, restriktivnim mjerama kontracepcije i ograničenjima vjerske slobode".

U svibnju 2014. kineske vlasti pokrenule su kampanju pod nazivom "Snažan udar protiv terorizma" u autonomnoj regiji Xinjiang, usmjerenu na Ujgure i druge turkijske muslimanske zajednice, te dodaje: "Jedan od ključnih instrumenata te kampanje bilo je otvaranje mreže logora za interniranje."

Zapadnjački izvještaji kao eseji o zadanim temama

Procjenjuje se, izvijestio je RFE/RL, da je od 14 milijuna Ujgura i pripadnika drugih muslimanskih manjina, nekoliko milijuna prošlo kroz te logore, gdje su "dokumentirana ozbiljna kršenja ljudskih prava". Prema riječima jednog ujgurskog aktivista, Ujgurima u Kini nije dopušteno slobodno kretanje, ni unutar zemlje ni izvan njezinih granica.

Ugledni BBC ide korak dalje i otkriva konkretne detalje o takozvanim ujgurskim preodgojnim logorima. "Žene u tim logorima podvrgnute su sustavnom silovanju, seksualnom zlostavljanju i mučenju", kako navodno pokazuju detaljna svjedočanstva koja je dobio ugledni britanski medij.

Sve to, zaključuje BBC, "ozbiljno dovodi u pitanje pažljivo usklađenu službenu kinesku verziju" o ujgurskom pitanju.

Jedno je, međutim, sigurno: nitko od zapadnih novinara nikada nije bio u Xinjiangu, jer ih uopće ne zanima stvarni život pripadnika ujgurske manjine. Oni samo obavljaju svoje zadatke na zadane teme. Mogli bismo čak reći, uspješno. Prosječni konzument bi im radije vjerovao nego ozbiljno istraživao ujgursko pitanje.

Na sjevernoj ruti Puta svile

Poznati brazilski publicist Pepe Escobar upravo je otputovao u ove krajeve u zapadnoj Kini, o čemu je napisao uzbudljivu reportažu koju je objavio na web stranici "Strategic Culture Foundation".

"Nalazimo se u južnom Xinjiangu", primijetio je Escobar na samom početku, "nakon mučnog putovanja kroz Taklamakan, preko pješčanih dina, kako bismo posjetili "izgubljeno pleme" i selo Daliabuji, koje se nalazi točno usred pustinje, a zatim smo se vratili natrag u naš zadivljujući moderni hotel u oazi Yutian."

Usput je svakodnevno razgovarao s Ujgurima o "njihovoj svakodnevnoj rutini, o poslu, o troškovima života, sportu, životu u oazi, lovu na djevojke i o njihovim očekivanjima od budućnosti".

Vjerovali ili ne: Escobar nije sreo niti jednu osobu iz koncentracijskog logora, niti jednog ujgurskog roba na prisilnom radu. Ništa od toga. "Međutim, provedite s njima samo sat i pol", dodaje brazilski publicist, "i imat ćete doktorat iz ujgurskih društvenih znanosti."

Umjesto toga, vidio je druge stvari. Na primjer, svilu i tepihe u legendarnoj oazi Khotan, gdje se proizvode stoljećima.
tepih
© Pepe EscobarTkanje tepiha u Khotanu
"I žad u samom Yutianu, koji nije toliko poznat kao Hotan, ali se sada može pohvaliti najsuvremenijom tvrtkom za žad, koja se bavi svime, od rudarstva do rafiniranja konačnog proizvoda, uključujući i najfiniju vrstu: crni i bijeli žad."
Poliranje najfinijeg žada u Yutianu
© Pepe EscobarPoliranje najfinijeg žada u Yutianu
U maloj oazi Yengisar upoznali su ih sa svjetskom prijestolnicom noževa ukrašenih draguljima. Usput, svaki Ujgur nosi nož, kao znak muževnosti i za rezanje ukusnih dinja iz Xinjianga.
Yengisar: svjetska prijestolnica noževa
© Pepe EscobarYengisar: svjetska prijestolnica noževa
Diljem Sjevernog puta svile, piše Escobar, stalno smo tražili robovski rad i koncentracijske logore kako bismo ih pravilno prijavili zapadnim obavještajnim službama.

Sve do epizode s "damom među valovitim poljima pamuka, negdje na putu od Kuche do Aksua".

Razočaravajući kraj putovanja

Ispričala im je sve o svom svakodnevnom životu. Ona je lokalna Ujgurka koja je gotovo dva desetljeća radila na istim, privatnim poljima pamuka i živjela sa svojom obitelji, zarađujući pristojnu plaću. Međutim, čak ni ona nikada u životu nije vidjela logor za prisilni rad ili koncentracijski logor za Ujgure.
Dama u poljima pamuka
© Pepe EscobarDama u poljima pamuka
Escobar i njegov prijatelj, koji ga je pratio na putovanju, imali su priliku upoznati se sa svakodnevnim životom Ujgura: "Bili smo pozvani u njihove prostrane domove, s velikim dvorištima, s grožđem koje je raslo na krovu; bili smo na dva vjenčanja, jednom relativno skromnom u hotelu s četiri zvjezdice, drugom u bollywoodskoj produkciji, u vrhunskom restoranu u Kašgaru."
mmmmmmmmmmmmmm
© Pepe EscobarUjgursko vjenčanje u Kašgaru. Mladenka i mladoženja sjede odmah iza "Ljubavi"
Razgovarali su s brijačima, pekarima, poslovnim ljudima i ženama. To je, u mnogočemu, bilo putovanje u budističke "zapadne regije" prije nego što su postale dio Kine. Sve do legendarnog Samarkanda, koji se danas nalazi u Uzbekistanu.

Samarkand, a ne Rim, bio je najvažniji trgovinski partner neovisnog kraljevstva Gaochang u 5. stoljeću, a zatim i dinastije Tang. Xinjiang je ostao neovisan od Kine do 1756. godine, kada su vlast preuzele vojske dinastije Qing.

Tijekom svog putovanja, Escobar se našao usred proslave 70. obljetnice osnutka Ujgurske autonomne regije Xinjiang, kada je cijeli Xinjiang bio okićen crvenim zastavama i transparentima s brojem "70".
nnnnnnnnnnnnnnn
© Pepe EscobarUrumqi: proslava 70 godina Xinjianga
To je, zaključuje brazilski publicist, budućnost bivših budističkih "zapadnih regija": energetski bogato, multikulturalno, multireligijsko i geostrateško središte Novog puta svile "umjereno prosperitetne" Kine.

Razočaravajuće za Zapad, zar ne? Nema koncentracijskih logora, nema prestravljenih Ujgura koje progone kineske vlasti, koje, naravno, "sustavno ugnjetavaju muslimane". Čak ni scene patnje zbog razdvojenih obitelji. Jednostavno ništa.