US Air Force jet lands
© US Air ForceZapovjednik posade USAF-a vodi F-35A Lightning II nakon velikog napada na Venezuelu u Ceibi, Portoriko • 3. siječnja 2026.
Nedavni zvuk eksplozija iznad Venezuele, Palestine, Libanona, Sirije, Irana, Iraka, Somalije, Jemena i Nigerije nisu samo grčevi propadajućeg američkog carstva. To je nešto mnogo strašnije - svitanje doba nekažnjivosti.

Dana 3. siječnja 2026., bez provokacije, povoda ili pravnog opravdanja, SAD su bombardirale Venezuelu, napale njezin glavni grad, ubile desetke ljudi i nasilno otele predsjednika i prvu damu zemlje, svezale ih, stavile im poveze na oči i tajno ih odvele u Sjedinjene Države.

Sigurno bi takvo očito kršenje cijelog niza međunarodnih zakona, doista, dovođenje u pitanje samu središnju točku pravnog okvira nakon Drugog svjetskog rata koji zabranjuje činove agresije, naišlo na opću osudu.

Umjesto toga, uslijedilo je dvosmisleno jecanje nekoliko zapadnih čelnika, preoprezan odgovor glavnog tajnika UN-a, retorička osuda članova Vijeća sigurnosti, ali nikakva akcija, te entuzijastično navijanje američkih i zapadnih korporativnih medija.

Kako je to moguće? Jednostavno rečeno, svjedočimo svitanju doba nekažnjivosti.

Pognuti put prema Betlehemu

Nedavni zvuk eksplozija iznad Venezuele, Palestine, Libanona, Sirije, Irana, Iraka, Somalije, Jemena i Nigerije, te iznad Crvenog mora, Sredozemnog mora i Karipskog mora, nije samo zvuk trenutnog imperijalnog grča američkog carstva u opadanju.

On najavljuje nešto mnogo strašnije.

Rađa se (ili možda ponovno rađa), novi svijet, podsjećajući na užase prve polovice 20. stoljeća.

Svijet potpuno oslobođen međunarodnog prava, pa čak ni najosnovnijih i univerzalnih moralnih načela.

Rođenje koje je mogao predvidjeti svatko tko je obraćao pozornost na spletke carstva i njegovih saveznika i vazala u posljednjim desetljećima.
Od masovnog zatvaranja i policijskih ekscesa u "ratu protiv droge", do izručenja, pogubljenja i mučenja u "ratu protiv terorizma", pa sve do sustavnog osiromašenja mnogih kako bi se učvrstilo bogatstvo i moć nekolicine, američko carstvo je na desetljećima dugom ratnom putu koji je kulminirao istrebljenjem palestinskog naroda i ovotjednim napadom na Venezuelu.
Ovi neprestano rastući valovi ugnjetavanja, nekontrolirani, prijete svima nama.

Jer, u svijetu gdje čak ni genocid nije crvena linija, nema crvenih linija.

Dijete nekažnjivosti

Ovaj novi svijet je dijete nekažnjivosti.

Više od dvije godine svijet je pasivno promatrao kako američko-izraelska Osovina juri preko zapadne Azije, Afrike i Latinske Amerike u krvavom divljanju osvajanja i uništenja.

Povelja UN-a, Rimski statut, ratni zakoni, zakoni o ljudskim pravima, pravo mora, zakoni o uporabi sile, sve je to zgaženo i ostavljeno u ruševinama djelovanjem i izjavama Osovine, suučesništvom njezinih saveznika i vazala te samozadovoljstvom drugih država.

Sa svoje strane, međunarodne institucije uspostavljene nakon Drugog svjetskog rata kako bi spriječile i odgovorile na takve strahote sustavno su korumpirane, zastrašene ili uništene od strane Osovine. Međunarodni kazneni sud je uglavnom zamrznut suočen s nezakonitim američkim sankcijama. Međunarodni sud pravde suočava se s neviđenim uznemiravanjem i političkim pritiskom.

Izvjestitelji UN-a za ljudska prava podvrgnuti su kontinuiranoj kampanji kleveta i sankcija. Čak se i Vijeće sigurnosti UN-a predalo američkom carstvu, što dokazuje njegova rezolucija 2803 iz studenog 2025., kojom se odobravaju potpuno nezakoniti i otvoreno kolonijalni planovi Trumpove administracije za Gazu.

Države zapadnog svijeta, koje su se dugo predstavljale kao braniteljice ljudskih prava i međunarodnog prava, umjesto da se suprotstave ekscesima Osovine, spotiču se jedna o drugu kako bi servilno poljubile prsten cara i poklonile se krvlju natopljenim upraviteljima njegova kolonijalnog projekta u Palestini.

I sve pretpostavljene kontrole unutar institucija samog carstva pokazale su se potpuno suučesničkima, uključujući sudove, koji su i politički vođeni i općenito preziru međunarodno pravo, Kongres, koji je i sam u potpunosti korumpiran od strane lobija, korporacija i milijardera koji pokreću američke i izraelske zločine, te korporativne medije, koji su se u potpunosti posvetili prikrivanju imperijalnih, ekstraktivnih, korporativnih i cionističkih ciljeva koji su u korijenu nasilja koje danas zahvata svijet.

Da, sami ljudi su se pobunili, i to u rekordnom broju, kako bi se suprotstavili zločinima Osovine. Ali suočeni su sa sustavnom i brutalnom represijom unutar carstva i diljem Zapada, pa čak i unutar zarobljenih država na prvoj crti zapadne Azije.

Kao rezultat toga, Sile Osovine uživaju apsolutnu nekažnjivost, potičući sve strašnije činove, u rastućem crescendu nasilja koje uključuje agresiju na zemlje diljem zapadne Azije i Afrike, niz atentata, ciljanje humanitarnih brodova u Sredozemlju, transnacionalne terorističke napade minama-pagerima, nezakonitu okupaciju nekoliko nacija i kontinuirani genocid u Palestini.

U tom kontekstu, nikoga ne bi trebala iznenaditi očita kriminalnost SAD-a u nametanju brutalnih jednostranih prisilnih mjera osmišljenih da izgladne stanovništvo Venezuele do pokornosti, nekoliko pokušaja puča, niz izvansudskih pogubljenja nautičara na Karibima i istočnom Pacifiku, piratstvo tankera za naftu i oduzimanje njihovog tereta, bombardiranje i invazija na zemlju te nasilna otmica predsjednika i prve dame.

Tako funkcionira nekažnjivost. Što je više hranite, to postaje gladnija. A svijet hrani tu nekažnjivost desetljećima.

Zvjersko dijete rođeno iz ove nekažnjivosti sa sobom nosi najgore genetske osobine svojih predaka iz 20. stoljeća: rasizam, imperijalizam, kolonijalizam, fašizam, cionizam, agresiju i genocid. Ali sada je naoružano strašnim tehnologijama 21. stoljeća nadzora, ušutkavanja i ubojstava. Posljedice ove smrtonosne kombinacije sada se osjećaju na tri kontinenta globalnog Juga, dok ostatak svijeta klacka na rubu.

Imperijalistički zločini u Venezueli

Ako vaše razumijevanje događaja u Venezueli dolazi od suučesničkih zapadnih korporativnih medija, možda vam se može oprostiti što niste svjesni da je američki napad na zemlju i njihove akcije uoči napada bile potpuno nezakonite.

S pravnog stajališta, ovo se ne bi moglo nazvati operacijom provođenja zakona. Umjesto toga, bila je to kriminalna operacija za koju bi počinitelji, oni koji su je naredili i oni koji su slijedili te nezakonite naredbe trebali biti odgovorni prema vladavini prava.

Doista, kompleks međunarodnih zločina koje su SAD počinile u Venezueli zapanjujući je svojim opsegom:
Sankcije koje su SAD nametnule Venezueli kao jednostrane prisilne mjere nezakonite su prema Povelji UN-a i međunarodnom pravu ljudskih prava. Pokušaji puča koje su podržale SAD 2002 , 2019. i 2020. bili su nezakoniti. Tajno djelovanje CIA-e u zemlji bilo je nezakonito. Ubojstvo nautičara na Karibima i Pacifiku je nezakonito i predstavlja izvansudska pogubljenja prema međunarodnom pravu ljudskih prava.

Američka blokada Venezuele je nezakonita. Američko piratstvo venezuelskih tankera bilo je nezakonito, kao čin pomorske agresije prema Povelji UN-a i Pravu mora, te kršenje pravnih načela suverenog imuniteta i imuniteta država. Bombardiranje, invazija i naknadne prijetnje daljnjom silom nezakonite su prema članku 2(4) Povelje UN-a, ugovora koji obvezuje Sjedinjene Države.
Otmice Nicolasa Madura i Cilie Flores bile su nezakonite prema Povelji, prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima, koje zabranjuje proizvoljno uhićenje i pritvaranje, kao i prema međunarodno priznatom načelu imuniteta šefa države.
Nasilje korišteno tijekom otmice, temeljeno na nezakonitom uhićenju, koje je rezultiralo značajnim ozljedama Flores, bilo je nezakonito. Javno paradiranje i dijeljenje fotografija vezanog Madura bilo je nezakonito prema međunarodnom humanitarnom pravu. Nametnuta senzorna deprivacija Madura (s povezima za oči i pokrivalima za uši) bila je nezakonita. A budući da je njegovo uhićenje (otmica) bilo nezakonito, njegovo daljnje pritvaranje također je nezakonito prema međunarodnom pravu ljudskih prava.
SAD nema vjerodostojnu pravnu obranu za svoje međunarodne zločine u Venezueli. Njihova kršenja su sama po sebi očita, a njihova krivnja je jasna. Nema sumnje da su toga svjesne, pokušavaju zamijeniti međunarodno pravo vlastitim domaćim pravom i primijeniti to pravo izvanteritorijalno, što je samo po sebi očiti čin imperijalizma.

Trumpova vlada to čini jer zna da je američko zakonodavstvo često u suprotnosti s međunarodnim standardima, a američki sudovi su notorno šovinistički, izrazito popustljivi prema vladi u međunarodnim pitanjima, otvoreni za dopuštanje široke diskrecije vladi kada se ona poziva na probleme "nacionalne sigurnosti", općenito preziru međunarodno pravo (koje često, podrugljivo i netočno, nazivaju "stranim pravom") i, s politički imenovanim sucima, podložni su političkom utjecaju.

Također se oslanjaju na "obranu čarobnom riječi", kojom samo ponavljanje pojmova poput "terorizma" i njegovog novijeg izmišljenog rođaka "narkoterorizma" stvara osjećaj iznimnosti, čime se sije pristanak javnosti i dijela pravosuđa. U takvim okolnostima, iako ishod nije zajamčen, šansa za pošteno suđenje za Madura i Flores je u najboljem slučaju ograničena.

Izraelska veza

U svom prvom javnom obraćanju od američkih napada, venezuelska potpredsjednica (i sada privremena predsjednica) Delcy Rodriguez izjavila je da napad na zemlju ima "cionističke prizvuke". Iako nije davala detaljnije informacije, uloga izraelskog režima u podršci desničarskim snagama i destabilizaciji progresivnih vlada u regiji sada je dobro poznata. Izraelsko oružje, tehnologija nadzora, obavještajne službe, obuka i utjecaj putem izraelskih posrednika u regiji stalna su značajka Latinske Amerike desetljećima.

Sa svoje strane, izraelski režimski čelnici s oduševljenjem su slavili napade i otmicu venezuelskog predsjednika (i izrazili su nadu da će sljedeći napadi biti u Iranu). I to nije iznenađenje. Od izbora Huga Cháveza i pokretanja Bolivarske revolucije prije više od četvrt stoljeća, Venezuela je potvrdila svoju neovisnost, oduprla se američkoj hegemoniji, usmjerila svoje naftno i mineralno bogatstvo prema poboljšanju životnih uvjeta unutar zemlje i solidarizirala se s palestinskom borbom za ljudska prava. Poput Irana, Iraka i Libije prije njih, ta kombinacija čimbenika osigurala je Venezueli mjesto na nišanu američko-izraelske osovine.

Štoviše, izraelski režim ima dugu povijest napadanja progresivnih snaga, podržavanja desničarskih režima, odreda smrti i diktatora te sijanja sukoba diljem Latinske Amerike. Tijekom desetljeća, njegovi krvavi otisci prstiju otkriveni su u Argentini, Boliviji, Brazilu, Kolumbiji, Kostariki, Dominikanskoj Republici, Ekvadoru, Salvadoru, Gvatemali, Haitiju, Hondurasu, Nikaragvi, Panami, Paragvaju, Peruu i Venezueli.

To, zajedno s antikolonijalnim instinktima regije, objašnjava gađenje s kojim latinoameričke vlade ljevice gledaju na izraelski režim. A to također objašnjava zašto krajnje desničarski pokreti i vođe u regiji rutinski izjavljuju svoju fanatičnu podršku režimu i cionističkom projektu, čak i usred genocida u Palestini.

Dok su progresivne vlade regije osudile genocid, pridružile se tužbi za genocid pred Međunarodnim sudom pravde protiv Izraela i prekinule diplomatske odnose s režimom, desničarske vlade, kao i vođe venezuelanske desničarske oporbe, pohvalile su izraelski režim i pokorno obećale još bližu suradnju. Režim je, kao što je oduvijek bio, duboko uložio u rušenje ljevičarskih vlada u Latinskoj Americi i podupiranje desnice.

Istodobno, protivljenje Venezuele izraelskom režimu, iako ujedno drži i najveće svjetske rezerve nafte, američko-izraelska Osovina vidi kao potencijalnu prepreku njihovim zlokobnim planovima za rat protiv Irana. Iranski vlastiti naftni kapaciteti, a posebno njegova učinkovita kontrola nad Hormuškim tjesnacem (a time i svjetskim energetskim tržištima), čine kontrolu nad venezuelskom naftom posebno privlačnom Osovini dok se priprema obnoviti napade na Iran.

Dakle, glavni pokretači američke agresije protiv zemalja globalnog Juga su posjedovanje mineralnog bogatstva za kojim žude američke korporacije, odbijanje da se pokore američkoj hegemoniji i protivljenje zločinima izraelskog režima. Venezuela je kriva za sva tri. I to su pravi "zločini" za koje se sudi.

Život nakon zakona

Projekt međunarodnog prava u nastajanju oduvijek je bio i slab i u začecima. Ali zaštitne ograde uspostavljene od 1945. nudile su određenu nadu u svijet kojim će, barem djelomično, upravljati vladavina prava, a ne samo sila. I postignut je globalni konsenzus prema kojem su najgori zločini - agresija i genocid - smatrani nedopustivima. Američko-izraelska Osovina, tako često optužena za kršenje međunarodnog prava, izgubila je strpljenje s cijelim projektom i, genocidom u Palestini, kišom bombi Osovine u zemljama diljem svijeta, a sada i agresijom u Venezueli, objavila je svijetu da se rađa novi poredak. Onaj u kojem se svi moraju pokloniti carstvu ili propasti.

Nije prekasno da se svijet suprotstavi i zaustavi pojavu ovog zvjerskog novog poretka. Pokreti ljudi unutar i izvan carstva mogu ga izazvati hitnošću i jedinstvom svrhe koje ono zahtijeva. Globalna većina, predvođena slobodnim narodima Juga, mogla bi se ujediniti kao što je to učinila 1960-ih i 70-ih kako bi izazvala carstvo i povukla crtu načela, usredotočenu na kolektivnu akciju za mir, sigurnost, samoodređenje i ljudska prava ljudi diljem svijeta. Nažalost, do danas postoji malo dokaza koji upućuju na to da se to događa.

U međuvremenu, nepogrešiva, nedvosmislena poruka koju američki imperijalni režim, njegov izraelski jurišni pas i njegove legije pokornih zapadnih vazala šalju svijetu, nacionalnim državama na svojim nišanima i svim narodima koji se opiru stranoj okupaciji, kolonijalnoj dominaciji i rasističkim režimima je sljedeća:
Diplomacija vas neće spasiti. Međunarodno pravo vas neće spasiti. Ujedinjeni narodi vas neće spasiti. I dolazimo po vas.
O autoru:
Craig Mokhiber je međunarodni odvjetnik za ljudska prava i bivši visoki dužnosnik Ujedinjenih naroda. Napustio je UN u listopadu 2023., napisavši široko čitano pismo u kojem je upozoravao na genocid u Gazi, kritizirao međunarodni odgovor i pozivao na novi pristup Palestini i Izraelu temeljen na jednakosti, ljudskim pravima i međunarodnom pravu.