© John GastJohn Gast, Američki napredak, 1872. Ulje na platnu. Muzej američkog Zapada Autry, Los Angeles
Tek usput se spominje "promjena vlasti" koja se dogodila 2014. Wikipedia navodi: "U veljači 2014., kao rezultat ruske aneksije Krima i rata u Donbasu, izbio je sukob između dvije zemlje koji traje do danas. Krim i dijelovi Donbasa od tada su pod ruskom kontrolom. (...) 24. veljače 2022. započela je invazija na Ukrajinu..." [1]
Činjenica da je 2014. u stvarnosti bio krvavi puč koji su organizirale strane sile i pripremale tijekom dugog razdoblja nešto je o čemu ljubitelji povijesti mogu saznati u najboljem slučaju iz zabranjenih knjiga i takozvanih alternativnih medija te njihovog izvještavanja na internetu i YouTubeu, ukoliko se to ne izbriše kao "dezinformacija" ili "lažna vijest". Umjetna inteligencija značajno će doprinijeti krivotvorenju svjetske povijesti u interesu fanatično zastupanih mišljenja i ideologija.
Dugoročna imperijalna strategija SAD-a
Gotovo svugdje gdje izbijaju ratovi, uključujući i Ukrajinu, bliži pogled otkriva da se SAD, sa svojim agencijama, posebno CIA-om, može identificirati kao pokretač. Već oko 200 godina krajnji cilj je uvijek bila globalna dominacija SAD-a i iskorištavanje drugih zemalja. Poznavanje toga objašnjava gotovo sve nedavne krize i ratove, uključujući rat u Ukrajini i prijetnju Njemačkoj i Europi, koju nisu izazvale samo SAD, već paradoksalno i države Europske unije, iako pod okriljem SAD-a. [2] Ništa u vezi s tim nije slučajno; sve je planirano, često tijekom duljih vremenskih razdoblja.
Svi predsjednici od prošlosti do sadašnjosti pridržavali su se načela ove imperijalne politike, u skladu s uputama odgovarajuće vlade u sjeni (poznate i kao "duboka država") koja djeluje iza kulisa, tj. posebno ekonomskih i financijskih elita i vojno-industrijskog kompleksa. To se odnosi i na Donalda Trumpa s njegovom tvrdnjom "Amerika na prvom mjestu". Svojom nepredvidivom politikom carina i sankcija, svojim "sporazumima" i intervencijama, očito pokušava prikriti ili spriječiti nadolazeći kolaps američkog gospodarskog i financijskog sustava. Napad na Venezuelu 3. siječnja 2026., kojim je prekršeno međunarodno pravo, a cilj mu je bio stjecanje pristupa nafti, plinu i drugim resursima te zemlje,također treba promatrati u ovom kontekstu.
Era američkog carstva očito se bliži kraju. Otkad su SAD zamijenile britansku svjetsku dominaciju na prijelazu prošlog stoljeća, tvrde da su "iznimna i nezamjenjiva" nacija, odabrani narod: "Božja vlastita zemlja". A prema svojim moćnim elitama, Sjedinjene Američke Države, "zemlja slobodnih i dom hrabrih", kako proglašava nacionalna himna, predodređene su vladati svijetom.
Glavni čimbenik koji doprinosi ovoj slici o sebi jest da su veliki dijelovi američkog društva, uključujući Kongres, fanatično religiozno fundamentalistički nastrojeni. Do danas je ovdje duboko ukorijenjena izborna povezanost između puritanizma i kapitalizma, "ekonomske doktrine predestinacije" - one koje Bog voli, čini bogatima. Kako bi potvrdile svoju unipolarnu tvrdnju, SAD su od 19. stoljeća razvile dugoročnu strategiju, koja uključuje održavanje prekomjerno naoružane vojske i uspostavljanje oko 1,000 vojnih baza diljem svijeta.
Osim toga, cijeli svijet pokrile su mrežom think tankova i "nevladinih organizacija" koje rade iza kulisa u interesu SAD-a. Tome se dodaje i kulturna dimenzija svojstvena američkom društvu, karakteristika kojoj se općenito pridaje premalo važnosti. Dok se europska kultura od prosvjetiteljstva temelji na razumu (ratio), samootkrivanju i razvoju pojedinca u humanom društvu, "kultura zabave" razvijena u SAD-u više se obraća instinktima i željama te ju je stoga lakše konzumirati u svojoj površnosti. Hollywood i Disneyland proširili su se diljem svijeta. Napali su dnevne sobe, oblikovali mlade i stekli uporište u umovima odraslih.
Ovaj glavni trend u američkom društvu temelji se na samopouzdanju osvajačke "kulture" koja se nije uvijek zaustavila ni pred čim i beskrupulozno se posluživala svime što su druge nacije imale ponuditi. Znakovito je da su svoje rakete nazvali po grčkom bogu (Apolonu), a svoje automobile po indijanskom poglavici (Pontiac) kojeg su ubili. Pojavilo se kulturno carstvo u kojem se sve vrti oko izgleda i profita. Izlaz bi bio napuštanje ovog pogrešnog puta, koji vodi u slijepu ulicu unutarnjeg infantilizma.
Drugi SAD
Dwight D. Eisenhower rekao je 1953.: "Svaki top koji se napravi, svaki lansirani ratni brod, svaka ispaljena raketa u konačnici znači krađu od onih koji gladuju, a nisu nahranjeni, onih koji se smrzavaju, a nisu odjeveni. Ovaj svijet, prepun oružja, ne samo da rasipa novac, već žrtvuje i znoj svojih radnika, genij svojih znanstvenika, nade svoje djece."
To je rekao umirovljeni američki predsjednik koji nije bio bez kritičara, možda u mudrosti starosti. Međutim, činjenica da je američka politika već oko dvjesto godina predstavljala "svijet prepun oružja" o kojem je govorio Eisenhower, vidljiva je iz izjava dvojice poznatih američkih pisaca. James Fenimore Cooper, autor Priča iz Leatherstockinga i važnih povijesnih romana, prije gotovo dvjesto godina pisao je o puritanskim Jenkijima, koje je nazvao "skakavcima Zapada": "Šalju svoje brodove po cijelom svijetu da ratuju za svoje ciljeve." A Herman Melville (1819.-1891.), koji je postao svjetski poznat po svom romanu Moby Dick, vjerovao je: "Oni su pirati, svijet im je plijen, sivi i prijevarni, Mamonovi ljudi..."
Cooper i Melville platili su svoje kritike bojkotom i izolacijom. Cooperova djela javno su spaljivana u njegovom rodnom gradu Cooperstownu, koji je osnovao njegov otac; Melville je kasnije morao zarađivati za život kao carinski inspektor u njujorškoj luci nakon što nitko više nije htio kupiti njegove knjige. "Carstvo" ih je kaznilo. Diskreditiranje onih koji misle drugačije stoga nije ništa novo; oduvijek je postojalo, baš kao i militarizam i ratovi. Eisenhower je postavio pitanje koje bi si danas svaki političar trebao postaviti: "Ne postoji li drugi način života?"
Da, naravno da postoji. Moglo bi biti lijepo, dobro i mirno; materijalni i mentalni uvjeti već su odavno na snazi. Umjesto toga, vladaju kaos, sukob i rat. Ali otpora gotovo da nema. Neosporne, britanska, francuska i njemačka vlada guraju rat u Ukrajini, žrtvujući prosperitet svog stanovništva bez podrške Trumpove administracije, koja nastavlja slijediti svoj imperijalistički kurs. Rusija će biti poražena, a mnogi političari koji su postigli vodeće pozicije pokroviteljstvom prethodnih američkih administracija i njihovih utjecajnih organizacija nemilosrdno provode ovu politiku koja prijeti njihovom samom postojanju.
Njemačka se suočava s ekonomskom propašću i dekadencijom
Njemačka se naoružava protiv Rusije, a kancelar Friedrich Merz naziva Vladimira Putina, predsjednika nuklearne sile Rusije, "možda najozbiljnijim ratnim zločincem našeg vremena". Merz kaže da stoga blagost nije na mjestu. On "nema razloga vjerovati Putinu ni u jednoj točki." [3] Kakva je to politika? Može li Putin vjerovati zapadnim političarima nakon što su mirovni sporazumi iz Minska poslužili samo za obmanjivanje Rusije i pripremu Ukrajine za rat protiv Rusije? Angela Merkel, François Hollande i Petro Porošenko su to javno priznali. [4]
Ovo izrazito opasno licemjerje, koje je ovdje očito i ide ruku pod ruku s obmanom i indoktrinacijom stanovništva, u čemu mediji igraju značajnu ulogu, ne poznaje granice. Također je upečatljivo kada se cjenka oko svake stavke u njemačkom društvenom proračunu, ali Friedrich Merz je, na primjer, htio uštedjeti pet milijardi na dohotku građana, [5] dok je istovremeno Lars Klingbeil obećao Ukrajini 7,2 milijarde. [6]
Njemačka treba postati "sposobna za rat", a berlinska vlada je izdvojila astronomske iznose za ponovno naoružavanje. Zašto ovo krvoproliće? Rusija navodno želi osvojiti Zapadnu Europu nakon Ukrajine. Ali za to nema dokaza. Putin nikada nije izrazio takve namjere, iako ga stalno provociraju. Ipak, razina ponovnog naoružavanja je takva da se treći svjetski rat više ne može isključiti. Pitanje što je dovelo do ove vrlo eksplozivne situacije ostaje otvoreno. Je li Rusija doista uništila "mirnu europsku sigurnosnu arhitekturu" invazijom na Ukrajinu, kako se tvrdi?
Insinuacije, zamagljivanje i laži, kršenje međunarodnog prava, nepoštivanje cijelog čovječanstva. Kako bismo rasvijetlili ovu politiku, koja se na prvi pogled čini potpuno neprozirnom, moramo pogledati geopolitički kontekst s kojim se suočavamo. Veliki dio čovječanstva pati u trenutnim okolnostima ne razumjevši što se zapravo događa.
Dva sustava i prilika za Europu
Iz globalne perspektive, suočavamo se s krajem imperijalnog poretka utemeljenog na pravilima i ostvarenjem novih društveno-političkih ideja temeljenih na humanosti i jednakosti ljudi i naroda - drugim riječima, na načelima sadržanim u Povelji Ujedinjenih naroda. Kakva god bila politika američke vlade pod Trumpom, mnoge zemlje Globalnog juga, uključujući Kinu i Indiju, ali i Rusiju, više neće tolerirati paternalizam i ugnjetavanje od strane SAD-a, bez obzira na to tko je predsjednik, a to je velika većina svjetskog stanovništva. Sve je jasnije da budućnost leži uz BRICS i inicijativu Pojas i put. [7]
Predsjednici Obama i Biden doveli su vojni sukob s Rusijom u Ukrajini do krajnosti. Trump, s druge strane, želi sporazume s istim namjerama, naime da ekonomski i strateški kooptira Rusiju i tako formira drugu frontu protiv Kine. Kao rezultat toga, Europa je marginalizirana i nalazi se u ekonomskom, vojnom i kulturnom padu.
Ali upravo u toj situaciji postoji prilika za oslobađanje od vazalstva i vojnog i kulturnog stiska SAD-a te ponovno otkrivanje vlastitih kulturnih korijena. U tom smislu, ukrajinska kriza može se u najširem smislu promatrati i kao sukob između dvije kulturne sfere: dekadentne zapadne kulture kojom dominiraju SAD i povijesno razvijene konzervativne europske kulture. [8] Rusija, koja je trenutno u ratu, možda nije uzorna zemlja za građanska prava i naravno da u SAD-u postoji više od samo inferiorne zabave; ali na temelju uvjerenja da je kultura temelj društva, kulturni imperijalizam SAD-a je od znatne važnosti. Ne može se zanemariti da su s Hollywoodom i Disneylandom, uz svoje vojne akcije, stekli utjecaj na milijarde ljudi.
Čini se da se u Rusiji, najvećoj zemlji u Europi, unatoč politici agresije i rata Zapada i unatoč mnogim problemima, pokušava očuvati europska kultura svijesti, duhovnosti i humanosti, kakvo god bilo nečije mišljenje o njoj. To sugerira i izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina. Na sastanku s kulturnim osobama u ožujku 2024. rekao je: "Mnogo je toga dobrog u europskoj kulturi danas, ali postoji i mnogo problema. To nam daje jedinstvenu priliku da vidimo što se događa u postindustrijskom društvu i u svijetu te da reagiramo primjereno i pravovremeno." [9]
Mržnja i agitacija protiv Rusije, koju prihvaća velika većina stanovništva, a čak i podržavaju dijelovi društva, [10] je nečuvena. U tim uvjetima bit će teško u doglednoj budućnosti obnoviti odnos povjerenja s Rusijom, što bi bilo potrebno za obnovu ekonomskog zdravlja i zaštitu europske kulture od destruktivnih utjecaja SAD-a koji se moraju procijeniti u političkom smislu.
Ali u Njemačkoj, čije stanovništvo dopušta da se vrati u predratno stanje, mnogo toga što ima veze s vezama s Rusijom i ruskom kulturom se eliminira. A javni tužitelji i sudovi poduzimaju mjere protiv svega što bi se moglo smatrati kritikom onih odgovornih za neodržive uvjete. Kako bi se suprotstavilo ovom razvoju događaja, potrebno je snažno i svjesno civilno društvo. Stoga edukacija stanovništva izvan mainstream medija mora biti primarna briga svih snaga koje rade za mir.
Izgledi
Kako bi se Njemačka i Europa danas pozicionirale da raznolike veze s Rusijom nisu bile prekinute? Za Njemačku su se posebno razvili obostrano korisni gospodarski odnosi s Rusijom. Bilo bi važno ponovno uspostaviti te veze dok je Vladimir Putin još predsjednik. Poznat je po pronjemačkom stavu i, unatoč ogromnom osobnom neprijateljstvu do nedavno, u nekoliko je navrata ponudio prijateljsku suradnju.
Provođenje takve promjene politike zahtijevalo bi temeljnu reorijentaciju. To ne može značiti napuštanje transatlantskih odnosa. Umjesto toga, neutralna Njemačka morala bi ostati otvorena i za prekomorske i za istočne partnere. Osim toga, bilo bi važno iskoristiti približavanje Rusiji koje je pokrenuo Donald Trump i centrifugalne tendencije u EU dok je taj prozor još otvoren kako bi se okončale pretenzije ugovorne organizacije EU i vratio Europi suverenih država, takozvanoj Europi domovina, bez dovođenja u pitanje suradnje među njima.
Pisac i novinar dr. jur. Wolfgang Bittner živi u Göttingenu. Njegovu knjigu "Geopolitik im Überblick. Deutschland-USA-EU-Russland" (Geopolitika na prvi pogled: Njemačka-SAD-EU-Rusija) nedavno je objavio Verlag Hintergrund, Berlin 2025.Izvori i bilješke
Prvo objavljeno: https://globalbridge.ch/die-faelschung-der-geschichte-und-die-bedeutung-der-kultur/
[1] Vidi https://de.wikipedia.org/wiki/Ukraine, 3. stavak (pristupljeno 3. siječnja 2026.). I: www.spiegel.de/ausland/ukraine-raketenangriffe-und-explosionen-in-mehreren-staedten-a-295cb51f-059a-4a45-ab50-b21860f5e1cf
[2] Vidi: Wolfgang Bittner, Der neue West-Ost-Konflikt. Inszenierung einer Krise (Novi sukob Istok-Zapad: Inscenacija krize), Verlag zeitgeist, Höhr-Grenzhausen 2019., str. 197 i dalje.
[3] Usp. www.zeit.de/politik/ausland/2025-09/ukraine-krieg-friedrich-merz-wladimir-putin-kriegsverbrecher-russland-wirtschaft-schwaechen
[4] Vidi: www.spiegel.de/panorama/ein-jahr-mit-ex-kanzlerin-angela-merkel-das-gefuehl-war-ganz-klar-machtpolitisch-bist-du-durch-a-d9799382-909e-49c7-9255-a8aec106ce9c; www.zeit.de/angela-merkel-russland-fluechtlingskrise-bundeskanzler
[5] www.tagesschau.de/inland/innenpolitik/buergergeld-merz-bas-100.html
[6] www.spiegel.de/ausland/ukraine-klingbeil-sagt-in-kyjiw-weitere-unterstuetzung-in-milliardenhoehe-zu-a-35785192-5979-4349-b71b-fe7549afe3a3
[7] Vidi Wolfgang Bittner, "Geopolitik im Überblick. Deutschland-USA-EU-Russland" (Geopolitika na prvi pogled. Njemačka-SAD-EU-Rusija), Verlag Hintergrund, Berlin 2025., str. 49.
[8] Za više detalja vidi Wolfgang Bittner, "Niemand soll hungern, ohne zu frieren" (Nitko ne bi trebao biti gladan ili smrznut), Verlag zeitgeist, Höhr-Grenzhausen 2024., str. 139-148.
[9] Usp. https://rtde.org/kurzclips/video/200901-ist-unmoeglich-putin-ueber-abschaffung-der-russischen-kultur/
[10] Za više detalja vidi Wolfgang Bittner, Niemand soll hungern, ohne zu frieren, str. 133-138.
Komentari čitatelja
na naše novosti