Britanski premijer Kir Starmer
Neizvjesno je, međutim, kakav će biti ishod tog oživljavanja evropske geopolitike jer je očigledno da je Balkan dio globalne strateške igre koja je daleko šira od balkanskih granica. U aktuelnom ambijentu, a kroz prizmu te strateške igre, položaj Balkana je, većinske su procjene, skoro isti kao na početku 20. vijeka samo što je lista velikih sila donekle primijenjena. Austro-Ugarska ne postoji, a Rusija i Kina su tu, a i savremena Turska ima ambicije. Amerika, kao veliki igrač, trenutno nije mnogo zainteresovana a Evropljani su u stvari nevoljni ali i nemoćni.
Evropska unija, koja predstavlja veći dio Evrope, više nije globalni strateški igrač i u globalnom društvenom proizvodu učestvuje sa samo 14 procenata. A stvarni uticaj u svijetu dolazi od ekonomske moći. Očigledno je da se, kako bi se reklo, istorija ponavlja i da na Balkanu svoju piromansku šansu vide oni koji gube moć kao što je bilo sa Austro-Ugarskom i Otomanskom imperija. I zna se kako su završile.
Nerealne ambicije i političke praznine se pokušavaju prikriti propagandom i lažima. Njemačka već dugo smatra da je Zapadni Balkan njen geopolitički prostor i bila je najaktivnija, ali sada svoje prisustvo obećava i Velika Britanija.
Britanski angažman
Britanski premijer Kir Starmer je 20. decembra 2025. godine označio Zapadni Balkan kao "evropsko ključno" područje "gdje se testira bezbjednost" evropskog kontinenta. Starmer nije objasnio kako Zapadni Balkan utiče na bezbjednost Evrope i posebno Velike Britanije i njenih građana. Taj dio svijeta je zaista u minulih 200 godina bio prostor nemirne i bolne evropske istorije, ali zašto bi u ovom vremenu to imalo ikakve veze sa Britanijom.
Britanski mediji su Starmerovu izjavu ocenili da je "Balkansko bure baruta ponovo aktivirano". U britanskom političkom riječniku se u Zapadni Balkan svrstavaju Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija.
Politiku britanske vlade je u štampi pokušala da objasni Emili Tornberi, bliska saradnica premijera Starmera i predsednica Parlamentarnog spoljnopolitičkog komiteta. Ona tvrdi da je jasno kako je Zapadni Balkan "linija fronta u borbi protiv ruskog uticaja i dezinformacija". I ona je, kaže, ponosna na "rad Velike Britanije u podršci toj borbi za bezbjednost Balkana i cijele Evrope. Nama je potrebno više pomoći nezavisnim medijima. Ljudi su gladni istine koju je veoma teško pronaći".
Angažovane su i nevladine organizacije koje tvrde da Britanija ima dobru reputaciju u tom regionu i da ne bi trebalo da je ugrozi. U prevodu, britansku reputaciju treba da čuvaju nevladine organizacije koje za to dobijaju novac. Ali, para je sve manje i ranija sredstva za "borbu protiv ruskog uticaja" na Zapadnom Balkanu su sa 40 miliona smanjena na 24 miliona funti za naredne dvije godine.
Kao po pravilu, za Britaniju su najveći problem Srbi u Bosni i Hercegovini ali je zanimljivo da su sada za London problematični i bosansko-hercegovački Hrvati jer, navodno, imaju političku podršku Rusije. Britanski list Gardijan ocjenjuje da je posljednjih godina primjetan evropski zamor u politici prema Zapadnom Balkanu ali je, tvrdi, rat u Ukrajini natjerao Brisel da se fokusira na rusku ekspanziju u tom području a na štetu EU i NATO.
I zato, ističe list, "ponovno zapadno aktiviranje je očajnički potrebno". Sve bi to mogli da budu i neralni planovi jer svijet već živi u novoj geopolitičkoj realnosti, u drugačijem geopolitičkom sistemu. Jedan od simbola te nove realnosti je i, za sada, hibridni rat Evropske unije i administracije američkog predsjednika Donalda Trampa, rat unutar Zapada. Pored trgovačkih sukoba tu je i ambicija predsjednika Trampa da anektira ostrvo Grenland koje je sa velikom autonomijom formalno ipak dio Danske.
Hibridni rat
Danska vojska je podigla borbenu gotovost u namjeri da oružjem brani Grenland od Amerike a i Norveška je pojačala stepen spremnosti svojih oružanih snaga. To je i svjedočanstvo da NATO savez više praktično ne postoji. Jer, ako dođe do sukoba onda bi trebalo da se aktivira Član pet Sjevernoatlantskog pakta da svi brane bilo koju članicu koja bude napadnuta, a kako to sada izvesti da NATO članice brane u ovom slučaju Dansku od osnivača i ključnog člana Alijanse.
Slični zapadni i NATO problemi su i u Ukrajini. Britanija i Francuska razmatraju slanje vojnika u zapadni dio Ukrajine navodno zbog treninga ukrajinskih snaga i izgradnje borbene, ratne infrastrukture. Ti bi bilo oko 15 hiljada vojnika, a Britanija je obećala 10.000. Ako ikada do toga i dođe, Britanija može da pošalje najviše oko 7.000 vojnika.
A Njemačka, jedan od glavnih ratnih huškača, saopštila je da se ne mogu slati vojnici u Ukrajinu ako se Rusija sa tim ne složi. Drugim riječima, nema od toga ništa. Rusija je saopštila da će ti vojnici biti legitimni vojni ciljevi. Administracija predsjednika Trampa nema namjeru da se pridruži toj ratničkoj avanturi.
U svjetlu EU-američkog hibridnog rata, nekako ispada da Rusija i Amerika imaju istog neprijatelja - Evropsku uniju. A EU se sprema za rat protiv Rusije. I to uprkos činjenici da nema kapacitet za njega.
S druge strane, Amerika se povlači iz 60-ak međunarodnih organizacija uključujući i ono što se zvalo Haški tribunal. Sve te organizacije je koristila i EU za svoj uticaj a sada ostaje bez tih instrumenata jer su one postojale uglavnom na američkom novcu i podršci. Istovremeno se u koridorima velikih sila razmišlja i razgovara o mogućoj novoj bezbjednosno-političkoj arhitekturi Evrope i za sada to povremeno nagovještava samo administracija predsjednika Donalda Trampa.
Tramp je nedavno javno iznio ideju da Austrija, Mađarska, Češka, Slovačka, Italija i Poljska treba da izađu iz Evropske unije. To bi bila neka vrsta neutralne zone, formalno ne bi pripadala nijednoj strani, a sve istočno od tog pojasa bi bilo pod ruskim a zapadno - pod američkim uticajem. I u toj arhitekturi ne bi bilo mjesta za Evropsku uniju, ona više ne bi ni postojala ako ništa drugo - ne u formi u kakvoj je sada.
Balganske verige
Valjalo bi podsjetiti da takva ideja u nešto širem obliku postoji još od dvadesetih godina prošlog vijeka i njen autor je predsjednik obnovljene Poljske Jozef Pilsudski. Ta ideja, koja nikada nije zaživjela, obuhvatala je i Bugarsku i Rumuniju sa Crnim morem i poznata je kao Intermarijum.
U ambiciji preuređenja svijeta, predsjednik Tramp je predložio da se ukine i, u osnovi neformalna, grupa razvijenih zemalja poznata kao G-7 i da se umjesto nje formira, kako je nazvao, C-5 u kojoj bi pored Amerike bili i Rusija, Kina, Indija i Japan.
Neizvjesno je naravno šta bi od svega tog moglo i da bude, ali o tome se razgovara i ako iza tih ideja stoje najjače svjetske sile onda bi sve to moglo da bude i nova geopolitička realnost. U svakom slučaju, predsjednik Tramp to ne govori slučajno i napamet.
Većina geografa zapadnu granicu Balkana određuje linijom Beč-Trst ali evropske birokrate su sada, pošto su Slovenija i Hrvatska članice zapadnih blokova, tu granicu pomjerile. Ono što birokrate sada zovu Zapadnim Balkanom, mada je do prije trideset godina to bila Jugoistočna Evropa, su, izuzev Albanije, većinski srpske zemlje. Obnavljanje geopolitičke igre se objašnjava time da je taj region problem, što u prevodu na stvarni jezik znači da su Srbi ključ tog problema.
I u posljednjih dvjesta godina Srbi su za Zapad stalno bili problem posebno za njemačke zemlje koje smatraju da su Balkan i Srbi njihov zabran. Mada, njemačke zemlje, kao uostalom i cijeli Zapad, nikada nisu cijenile ni Balkan ni srpski nacionalni korpus i u njemačkoj političkoj misli je odavno formiran stav da su balkanski narodi "etnički otpad".
I stalni je problem veza pravoslavnih Srba sa pravoslavnom Rusijom. I u ovo vrijeme se ne krije da se preko Srba Zapad bori protiv Rusije a u svjetlu rata u Ukrajini. Ali, šta će se desiti ako Rusija pobijedi u tom ratu, a ta pobjeda je potpuno izvjesna, pa onda pobjednik bude određivao nova geopolitička pravila?
Dominantno je uvjerenje da je Balkan u stvari samo ulog u široj geopolitičkoj igri pa će kao i do sada njegova sudbina u najvećoj mjeri zavisiti od drugih. Tako je zaista i bilo ali i snaga samih balkanskih zemalja i razumijevanje globalnog ambijenta mogu da utiču na tu sudbinu. Kao što je to i pokazao srpski nacionalni korpus.
Komentari čitatelja
na naše novosti