Flag Venezuela crowd
© Carlos Becerra/Getty ImagesProsvjednici prosvjeduju u znak podrške Nicolasu Maduru • 10. siječnja 2026. • Caracas, Venezuela
Unatoč svim naporima i pompi, otmica Madura nije bila baš onakva promjena režima kakvu se očekivalo - i vodeći energetski dužnosnici to znaju.

Sve je prošlo prekrasno u Donaldovoj Trumpovoj operaciji u Venezueli. Navodni narkoteroristički diktator uhvaćen je i priveden pravdi na sudu u New Yorku, a najveće naftno bogatstvo na planetu sada je u vlasništvu SAD-a. Barem, prema samom Trumpu.

"Mi smo u naftnom poslu", rekao je nakon što je izjavio da milijarde dolara vrijedna venezuelska sirova nafta sada ide u SAD. "Ne razgovarajte s Venezuelancima, razgovarajte sa mnom", rekao je rukovoditeljima velikih naftnih kompanija koji su se prošli tjedan okupili u Bijeloj kući.

Problem je u tome što velike naftne kompanije to ne vide tako. Izvršni direktori ExxonMobila i ConocoPhillipsa ne žure se natrag u Venezuelu.

Trump je prošlog petka pozvao naftne čelnike u Bijelu kuću kako bi ih pozvao da ulože 100 milijardi dolara u modernizaciju venezuelske naftne i plinske industrije. Smatra se da su desetljeća američkih ekonomskih sankcija uzrokovala propadanje industrijske infrastrukture zemlje.

Venezuelansku naftnu industriju nacionalizirao je između 2004. i 2007. bivši socijalistički predsjednik Hugo Chavez. Ova se politika nastavila i pod njegovim nasljednikom Nicolasom Madurom, koji je otet 3. siječnja kada su američke specijalne snage upale u njegovu rezidenciju u Caracasu.

Nakon što je venezuelanska naftna industrija nacionalizirana i njome upravljala državna tvrtka Petroleos de Venezuela (PDVSA), američki naftni divovi Exxon i Conoco prestali su s poslovanjem u zemlji. Kasnije su tužili američkim sudovima, koji su presudili da im Venezuela duguje 13 milijardi dolara oduzete imovine. Treća najveća američka naftna tvrtka, Chevron, nastavila je poslovati u Venezueli u partnerstvu s PDVSA-om.

Na summitu o nafti u Bijeloj kući prošli tjedan, rukovoditelji Exxona i Conoca rekli su Trumpu da nisu spremni vratiti se u Venezuelu zbog rizika za ulaganja.

Šef Exxona Darren Woods opisao je Venezuelu kao "neprikladnu za ulaganje":
"Imamo vrlo dugu povijest u Venezueli... Dvaput nam je tamo oduzeta imovina. Možete zamisliti da bi ponovni ulazak treći put zahtijevao neke prilično značajne promjene u odnosu na ono što smo ovdje povijesno vidjeli i kakvo je trenutno stanje.

Ako pogledamo pravne i komercijalne konstrukcije i okvire koji su danas na snazi ​​u Venezueli, danas je ona neulagačka. Stoga se moraju napraviti značajne promjene u tim komercijalnim okvirima, pravnom sustavu, mora postojati trajna zaštita ulaganja i mora doći do promjene zakona o ugljikovodicima u zemlji."
Komentare izvršnog direktora Exxona ponovio je i šef Conoca, Ryan Lance, koji je rekao:
"Moramo razmišljati i o restrukturiranju cijelog venezuelskog energetskog sustava, uključujući PDVSA-u."
To znači da je Venezuela daleko od toga da je pod kontrolom SAD-a.

Maduro je možda otet, ali venezuelanska vlada i dalje postoji pod privremenom predsjednicom Delcy Rodriguez i istom administracijom kao i dok je Maduro bio na vlasti. Rodriguez i njezini glavni pomoćnici, uključujući ministra obrane Vladimira Padrina, osudili su američku agresiju i zahtijevaju siguran povratak Madura i njegove supruge.

Venezuela se nije urušila, niti je njezina socijalistička vlada svrgnuta. Deseci ratnih brodova i 15.000 vojnika, kao i 200 specijalnih komandosa, raspoređenih uz procijenjeni trošak od preko 600 milijuna dolara kako bi otmili Madura, čini se da su donijeli Pirovu pobjedu.

Iz perspektive velikih naftnih kompanija, misija nije izvršena. Venezuela je 'neulagajuća', što je kapitalistički način da se kaže, nije bilo promjene režima koja bi naftnim kompanijama dala ono što žele - potpunu kontrolu nad venezuelskim bogatstvom ugljikovodika.

Velike naftne kompanije podržale su Trumpovu izbornu kampanju 2024. godine. Uzimanje Venezuele bio je dio dogovora. No, prema onome što glavni rukovoditelji govore predsjedniku, nije uspio isporučiti dovoljno da bi se osjećali sigurni u povratak u tu južnoameričku zemlju.

Otuda Trumpova razdražljiva reakcija tijekom vikenda. Po povratku u Washington s Floride, novinari su ga pitali o Exxonovoj nevoljkosti da uloži 100 milijardi dolara za povratak u Venezuelu. Njegov odgovor novinarima u Air Force Oneu: "Nije mi se svidio Exxonov odgovor... previše se prave slatki." Kao znak svog nezadovoljstva, Trump je rekao da će u budućnosti spriječiti Exxonov povratak u Venezuelu.

Velike naftne kompanije su upravo pokvarile navodnu pobjedničku paradu o operaciji u Venezueli.

Spektakularni napad nije promijenio vladu u Caracasu. Neovisna novinarka Camila Escalante, izvještavajući s terena, kaže da privremena administracija pod Rodriguezom nastavlja Madurove politike. Čini se da se rukovoditelji velikih naftnih kompanija slažu s ovom procjenom.

Ako Trump želi preuzeti kontrolu nad venezuelskim naftnim bogatstvom umjesto da otme nekoliko tankera, morat će poslati američke trupe u zemlju u velikoj invaziji kako bi instalirao novi režim. To će doći s ogromnim, vjerojatno nepodnošljivim političkim i vojnim troškovima.