Protesters
© Public Domain
Sjedinjene Države i Europska unija žestoko osuđuju Iran zbog navodne represije, dok Zapad ništa ne govori o izraelskom genocidu u Gazi. Ta kontradikcija, naravno, razotkriva krajnje licemjerje Zapada. Također potvrđuje da je Iran meta zapadne operacije promjene režima.

Američki predsjednik Donald Trump ovog je tjedna ponovio svoju prijetnju pokretanjem blitzkriega na Iran, hvaleći se da je armada predvođena nosačem zrakoplova USS Abraham Lincoln spremna za napad. "Nemojte me tjerati da to učinim", upozorio je Trump s prijetnjom poput nasilnika.

U međuvremenu, Europska unija proglasila je iranski Korpus islamske revolucionarne garde "stranom terorističkom" organizacijom. S obzirom na to da je IRGC središnja komponenta iranskih nacionalnih sigurnosnih snaga, stavljanjem na crnu listu u EU zapravo označava iransku državu kao teroristički entitet. Provokacija EU-a utire put američkoj agresiji i totalnom ratu, što će imati razorne posljedice, ne najmanje važno za Europu.

Washington i Europa navodno temelje svoje neprijateljstvo prema Teheranu na sumnjivim tvrdnjama da su iranske vlasti počinile sustavne zločine u represiji mirnih prosvjednika u Iranu koji zahtijevaju političke promjene.

Trump je pozvao Irance da nastave prosvjedovati i obećao da je "pomoć na putu".

Šefica vanjskih poslova Europske unije, Kaja Kallas, pozdravila je stavljanje IRGC-a na crnu listu rekavši: "Represija ne može ostati bez odgovora... jasni zločini znače da mora postojati jasan odgovor Europe."

Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot ustvrdio je: "Ne možemo dopustiti nikakvu nekažnjivost za [navodne] zločine koji su počinjeni."

Nizozemski visoki diplomat David van Weel dodao je: "Mislim da je važno da pošaljemo signal da se krvoproliće koje smo vidjeli, bestijalnost koja je korištena protiv prosvjednika, ne može tolerirati."

Sve to zvuči plemenito i viteški od zapadnih vlada. Ali to je prezriva farsa koja proturječi neiskrenosti i dvoličnosti.

Više od dvije godine izraelski režim provodi očiti genocid u Gazi. Procjenjuje se da je broj poginulih preko 71.000, a većina žrtava su civili, žene i djeca. Stvarni broj poginulih vjerojatno je znatno veći od 100.000, a broj tijela zakopanih pod ruševinama izraelskog bombardiranja se ne uzimaju u obzir..

Daleko od izražavanja bilo kakve osude protiv izraelskog režima, Sjedinjene Države i Europska unija (uz manje iznimke) održavale su odvratnu šutnju koja je pružila političko pokriće za genocid. Zapadne države su suučesnice zbog njihove sramotne šutnje. Međutim, još je osuđujuće to što su Sjedinjene Države i europske države, uključujući Francusku, Njemačku i Veliku Britaniju isporučile ratne avione, rakete, dronove, elektroniku i drugo oružje kako bi potaknule pokolj.

Trump se hvali svojim takozvanim Odborom mira za Gazu i navodnim prekidom vatre za koji se tvrdi da je stupio na snagu u listopadu. Preko 500 Palestinaca ubila je izraelska vojska od farse s prekidom vatre. Tisuće Palestinaca gladuju ili se smrzavaju u vjetrom šibanim i poplavljenim šatorima, a još uvijek su lišeni humanitarne pomoći. Genocid se nastavlja pod grotesknom krinkom "mira".

Trump je američki predsjednik "Izrael na prvom mjestu" više od bilo kojeg od svojih prethodnika, koji su svi dosljedno davali cionističkom režimu dozvolu za ubijanje i okupaciju. Trumpovo suučesništvo je izvanredno i sugerira da je njegov pokojni prijatelj pedofil Jeffrey Epstein izraelskim obavještajnim službama opskrbio mnogo materijala za ucjenjivanje 47. predsjednika. Dakle, njegova šutnja o genocidu je objašnjiva.

Što je s Europljanima? Možda postoji i ucjena kako bi se kupilo njihovo suučesništvo. Ipak, licemjerje je zapanjujuće.

Zašto Kallas, Barrot i ostali ministri vanjskih poslova EU ne osuđuju nekažnjivost i represiju izraelskog režima? Oni selektivno primjenjuju svoj moral i lažne humanitarne brige na Iran.

Ta dva scenarija su, u svakom slučaju, neusporediva. Jedan je genocid, drugi su građanski nemiri, za koje dokazi pokazuju da uključuju stranu orkestraciju.

Prosvjedi su započeli u Teheranu 28. prosinca, potaknuti legitimnim ekonomskim problemima. Zemlja s preko 90 milijuna stanovnika desetljećima je gušena ilegalnim zapadnim ekonomskim sankcijama. Znakovito je da su relativno male demonstracije na teheranskim bazarima krajem prosinca brzo eskalirale u potpune nasilne napade u nekoliko gradova. Čini se da su se nemiri smirili, a došlo je do ogromnih protudemonstracija u kojima su sudjelovali milijuni ljudi koji su izašli na ulice kako bi osudili nasilje onoga što se gotovo sigurno čini bandama koje orkestrira Zapad.

Iranske vlasti tvrde da je ukupan broj mrtvih nakon četiri tjedna nasilja oko 3.100. Zapadni mediji i vlade navode mnogo veće brojke od 6.000 do 17.000 smrtnih slučajeva. Zapadne brojke daju američke ili europske skupine, poput Iranskih aktivista za ljudska prava u Iranu (HRAI). Ove skupine financira CIA-ina izdvojena organizacija, Nacionalna zaklada za demokraciju.

Izraelski mediji su čak u izvješćima priznali da su ulično nasilje režirale strane agencije. Bivši šef CIA-e Mike Pompeo je također dozvolio da se provuče poruka da iza nereda stoje operativci Mossada.


Komentar: Između ostalog, napisao je na X: "Sretna Nova godina svakom Irancu na ulicama. Također svakom agentu Mossada koji hoda pored njih."


Metodična vrsta nasilja i pretrpljene štete također ukazuje na pokušaj državnog udara. Stotine džamija, škola, autobusa, vladinih zgrada, banaka i medicinskih ustanova napadnute su i uništene od strane naoružanih bandi i palikuća.

Mnoge su žrtve nanesene snagama sigurnosti i civilnim prolaznicima u orgiji nasilja koja ukazuje na obučenu skupinu agitatora i terorista. Žrtve su obezglavljene i osakaćene.

Zapadni mediji su upadljivo poistovjetili smrti i ozljede pripisujući ih iranskim snagama sigurnosti, koje su navodno koristile "smrtonosnu silu za represiju mirnih prosvjednika".

Ovo je standardni operativni postupak promjene režima na Zapadu: eskalirati smrtonosne građanske sukobe kako bi se destabilizirala ciljana država. Zapadni mediji zatim pouzdano uskaču s masovnim propagandnim napadom kako bi valorizirali orkestrirano nasilje i demonizirali vlasti.

Kao što ističe iranski profesor Mohammad Marandi, zapadni modus operandi je demonizirati strane zemlje kako bi opravdao promjenu režima, a ako je potrebno, i opravdao sveopću vojnu agresiju.

Godine 1953. Amerikanci i Britanci su upotrijebili istu metodu kako bi srušili izabranu vladu premijera Mohameda Mossadegha. Mossadeghov "zločin" bio je taj što je nacionalizirao naftnu industriju, lišivši Britaniju njezine parazitske kontrole nad iranskim prirodnim bogatstvom, zbog čega je većina stanovništva živjela u siromaštvu i bijedi, dok su se golemi profiti od perzijske nafte slijevali u London. Da bi puč uspio, CIA je u Iran usmjerila milijune dolara kako bi potaknula ulične bande, a zapadni mediji s obje strane Atlantika dužno su prikazivali Mossadegha kao nelegitimnog. Svrgnut je, a zapadna marioneta, Šah, postavljen je na vlast, predsjedavajući brutalnim režimom koji su podržavale CIA i MI6 26 godina, sve dok ga Islamska revolucija nije izbacila 1979. Nevjerojatno, s gledišta dosljednosti drskosti, više od sedam desetljeća kasnije, Šahov sin, Reza Pahlavi, koji živi u razmaženom egzilu u SAD-u, zagovara se od strane Zapada da preuzme vlast ako Islamska Republika propadne. Plus ca change! [što se više stvari mijenjaju, to više ostaju iste. op.prev.]

Ista formula promjene režima ponavlja se iznova i iznova u čak 100 drugih zemalja otkako su Amerikanci i Britanci pokrenuli svoju debitantsku tajnu operaciju u Iranu nakon Drugog svjetskog rata 1953., kako istražuje nova knjiga Finiana Cunninghama "Ubijanje demokracije" . Ključno je da zapadni mediji igraju apsolutno vitalnu ulogu u pomaganju ovom sustavnom kriminalu, kao što to trenutno čine u Iranu, a prije toga u Venezueli.

Prije samo četiri tjedna, vojnu agresiju Washingtona na Venezuelu i otmicu njezina predsjednika Nicolása Madura od strane američkih komandosa prethodila je intenzivma medijska kampanja demonizacije, u kojoj je apsurdno etiketiran kao narkoterorista.

Trumpova agresija prema Venezueli, a sada i Iranu, nečuveno je kršenje Povelje UN-a i međunarodnog prava. Označava povratak grabežljivom imperijalizmu. A servilne europske države klanjaju se ovom sveopćem grabežljivom kriminalu s lažnom brigom za ljudska prava.

Znamo da su njihove brige potpuna prijevara i moralno propale jer da postoje ikakvi istinski principi, ne bi bili toliko ponizni u svojoj šutnji o genocidu izraelskog režima u Gazi.

Zato je Trump toliko ohrabren da se prema Europljanima odnosi s prezirom zbog Grenlanda i drugih pitanja. Ako se ponašate kao otirač, očekujte da će vas pregaziti.