
Navodno su četiri neidentificirana muškarca ušla na njegov posjed i upucala ga u stilu egzekucije. "Četiri naoružana muškarca upala su u rezidenciju Seifa al-Islama Gadafija nakon što su onesposobili nadzorne kamere, a zatim ga pogubili", navodi se u izjavi. Dugo postoje izvješća i glasine da se pokušava vratiti u nacionalnu politiku nakon što mu je prethodno zabranjeno obnašanje bilo koje visoke dužnosti.
Ubojstvo se dogodilo u Zintanu, na sjeverozapadu Libije - iako se dugo skrivao od javnosti usred rascjepkane libijske politike i trenutnog stanja međusobne građanske borbe. Navodno je veći dio posljednjeg desetljeća bio smješten u Zintanu.
Iako nikada nije obnašao službenu dužnost, mlađi Gadafi je efektivno služio kao očeva druga osoba od 2000. do 2011., djelujući kao ključni posrednik u Libiji sve dok Muammara Gadafija nisu svrgnuli i ubili islamistički "pobunjenici" podržani od NATO-a - čime je okončano desetljeća stabilne vladavine.
Dana 20. listopada 2011. pukovnik Gadafi je izvučen iz odvodne cijevi izvan svog rodnog grada Sirte, mučen i ubijen. Sodomiziran je bajunetom prije nego što je upucan - a veći dio brutalne smrti zabilježen je na snimkama mobitela. Zapadni dužnosnici slavili su ratni zločin i pogubljenje.
Njegov sin Saif zarobljen je 2011. dok je pokušavao pobjeći iz zemlje i potom je zatvoren u Zintanu. Godinama je ostao u pritvoru prije nego što je pušten 2017. uz opću amnestiju, te se tiho vratio životu u Libiji, ali povremeno je bio u vijestima, također i dok su se konkurentske sile borile za formiranje nove vlade.
Al Jazeera se osvrće na Saifov život i prošlost:
Gadafi, obrazovan na Zapadu i elokventan čovjek, predstavljao je progresivno lice opresivnom libijskom režimu kojim je upravljao njegov otac - i odigrao je vodeću ulogu u nastojanjima da se poprave odnosi Libije sa Zapadom, počevši od ranih 2000-ih.
Doktorirao je na Londonskoj školi ekonomije (LSE) 2008. godine, a njegova disertacija bavila se ulogom civilnog društva u reformi globalnog upravljanja.
Gadafi je ostao istaknut tijekom nasilja koje je zahvatilo zemlju nakon Arapskog proljeća.
U razgovoru s novinskom agencijom Reuters u vrijeme narodnog ustanka u Libiji 2011. godine, rekao je: "Borimo se ovdje u Libiji, umiremo ovdje u Libiji."

Upozorio je da će teći rijeke krvi i da će se vlada boriti do posljednjeg čovjeka, žene i metka.Je li ovaj udar bio čin osvete protiv Gadafija? Jesu li postojali strahovi od Saifove rastuće popularnosti u Libiji? Od svrgavanja Gadafijeve vlade, Libija je ostala podijeljena na najmanje dvije glavne suparničke vlade, što odražava i geografsku podjelu Istok-Zapad.
"Cijela Libija bit će uništena. Trebat će nam 40 godina da postignemo dogovor o tome kako voditi zemlju, jer će danas svatko htjeti biti predsjednik ili emir i svatko će htjeti voditi zemlju", rekao je.
"Amerika je razlog kaosa u Libiji"...
Ponekad su postojale čak tri ili čak četiri vlade u sektorima zemlje, kojima su uglavnom zapovijedali ratni vođe - a ipak su mediji uglavnom zaboravili 'Obamin rat'.


Komentar: Uobičajeni osumnjičenici: