© Getty Images / delihayat
U biti, izvješće Zastupničkog doma pokazuje kako je EU, a posebno njezini sretno neizabrani i grabežljivi aparatčici u Europskoj komisiji, koristio izgovor borbe protiv online "dezinformacija" i "govora mržnje" kako bi suzbio legitimni govor, informacije i raspravu. Izvješće također detaljno opisuje kako je ova politika zakulisne (toliko o javnoj odgovornosti) manipulacije i cenzure već korištena za namještanje šest nacionalnih izbora (toliko o suverenitetu, demokraciji i vladavini prava).
A to ne uključuje fijasko koji je uslijedio kada je bivši povjerenik EU-a - oprostite, povjereniče, naravno - Thierry Breton pokušao prisiliti X da uguši intervju s Donaldom Trumpom. Ili manje poznati skandal drugog visokopozicioniranog birokrata EU-a - ni manje ni više nego potpredsjednika Komisije - koja je predstavnicima TikToka rekla da želi razgovarati i o pitanjima vezanim uz EU (nešto poput njezinog teritorija) i o američkim izborima (granice, molim vas?).
U samoj Europi, prema izvješću Odbora za pravosuđe, "Europska komisija vršila je pritisak na platforme da cenzuriraju sadržaj uoči nacionalnih izbora u Slovačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Moldaviji, Rumunjskoj i Irskoj." I imajte na umu, molim vas, da jedna od tih zemalja, Moldavija, nije ni u EU.
Osim toga, EU se brine ne samo o nacionalnim izborima već i o sebi. Sam TikTok, na primjer, "izvijestio je Europsku komisiju da je cenzurirao preko 45 000 navodnih dezinformacija", uključujući jasne političke govore o temama poput "migracija, klimatskih promjena, sigurnosti i obrane te prava LGBTQ osoba" uoči izbora za EU 2024. godine.
Priroda ovog uplitanja EU-a bila je otvoreno pristrana. Na primjer, na slovačkim izborima 2023. godine, sadržaj cenzuriran kao "govor mržnje" uključivao je: "Postoje samo dva roda", "Djeca ne mogu biti transrodna", "Moramo zaustaviti seksualizaciju mladih/djece". Što god mislili o tim izjavama, apsurdno je nazivati ih "govorom mržnje"." To znači suzbijanje legitimnog govora i odavanje loše namjere, kao i namjere obmane i manipulacije."
Ključni mehanizam za ovu desetljetnu kampanju utjecaja bio je gotovo stotinu sastanaka - o kojima sada znamo - između predstavnika EU-a i velikih tvrtki društvenih medija, poput YouTubea, TikToka i Twittera (sada X). Ali ti su sastanci bili samo vrh ledenog brijega. Tijekom nastojanja EU-a da pristrano utječe na javnu raspravu samo o Covidu-19 i cijepljenju, Europska komisija imala je preko "100 prilika da izvrši pritisak na platforme da izmijene svoje politike moderiranja sadržaja i utvrde koje online narative o cjepivima i drugim važnim političkim temama treba cenzurirati. " Nakon Covida-19, još jedna prekretnica eskalirajuće manipulacije bio je, kako se u izvješću također navodi, rat u Ukrajini, odnosno rat između Zapada i Rusije preko Ukrajine. Tko bi pomislio?
Općenito, izvješće Odbora za pravosuđe utvrđuje da je strategija cenzure EU-a nažalost bila uspješna. Iako se u početku prodavalo kao utemeljeno na "konsenzusu" i "dobrovoljnom" sudjelovanju, od samog početka je zapravo ciljalo na prisilu - usput rečeno, vrlo EU način rada - čak i prije nego što je postalo otvoreno obvezno, razvoj obilježen Zakonom o digitalnim uslugama (DSA) donesenim 2022., a stupio na snagu 2023.
Osim generičkih centrističkih ideologija, sustavni napori manipulacije Europske komisije također slijede vlastite sebične interese. Razmotrimo, na primjer, ovaj isječak iz izvješća Odbora za pravosuđe: "Priručnik EU-a iz 2023.... za korištenje od strane tehnoloških tvrtki pri moderiranju" zakonitog, nenasilnog govora naveo je kao mete "populističku retoriku", "antivladin/antiEU" sadržaj, "antielitni" sadržaj, "političku satiru", " antimigrantski i islamofobni sadržaj", "antiizbjegličko/imigrantsko raspoloženje", "antiLGBTIQ... sadržaj" i "meme subkulturu".
Prvo, imajte na umu da - kao i kod tekuće kampanje EU-a za gušenje legitimnog neslaganja korištenjem "sankcija" protiv pojedinaca koje uništavaju život (čitaj: namjerno uništavanje njihovog ekonomskog i društvenog života) - govor na nišanu EU-a nije ni eksplicitno ilegalan ni "kršiteljski". Ovo je besramna strategija eksplicitno osmišljena za suzbijanje govora koji ne krši nikakve zakone.
A onda, "subkultura mema" ? Uključujući i mačke, moramo li pretpostaviti? Zašto onda jednostavno ne ugasiti cijeli internet?
Ali zanemarimo apsurdnu sveobuhvatnost ovog birokratovog popisa želja s naredbama "začepite seljaci!" naredbe. Usredotočimo se na ozbiljno pitanje. U principu, ne morate se složiti, ali možete tvrditi da je zaštita migranata, muslimanskih vjernika i LGBTIQ osoba od istinski mržnjom ispunjenih i zapaljivih verbalnih napada - na primjer poziva na nasilje - cilj vrijedan suzbijanja nekih ekstremnih govora. Ne brinite čak ni to što će se u stvarnosti EU takve politike gotovo sigurno zloupotrijebiti za suzbijanje legitimnih, iako politički nezgodnih izjava. Takva ograničenja, štoviše, teško bi se primjenjivala na Izraelce i njihove trolove kad brane genocid u Gazi i druge izraelske zločine.
Ali ciljati "populističku retoriku"? Što bi to uopće trebalo značiti? Svaka izjava koja ne dolazi od ili nije prihvatljiva establišmentu u politici, medijima, "think-tankovima" za indoktrinaciju i akademskoj zajednici? I "protiv vlade/EU?" Iskreno: Što?!? Ovdje nema nedostatka jasnoće: sve što je, očito, načelno suprotstavljeno i što ne odgovara onima koji nama vladaju je ZABRANJENO! Dobrodošli u režim cenzure koji je, barem, osvježavajuće jasan u vezi sa svojim sitnim, mrzovoljnim egoizmom.
Isto tako i za "anti-elitu". Oh, ne! Morali smo biti oholi prema našim osjetljivim boljim! I pièce de resistance (ili bolje rečeno pokornosti): Bez šala! "Politička satira" također ZABRANJENA! Doista, kako se usuđujemo smijati se ljudima poput, recimo, Kaje "Bit ću jako pametna" Kallas ili Annalene "360 stupnjeva" Baerbock?
Ukratko, ova vrsta potiskivanja se čak ne odnosi ni na potencijalno uvjerljive principe. Umjesto toga, vidimo bodljikavu, taštu "elitu" moći koja se štiti od savršeno legitimnih oblika protivljenja i kritike.
Pa ipak, naravno, ovdje postoje slojevi mračne ironije. Prvo, ovdje imamo odbor američkog Zastupničkog doma, odnosno dio američkog establišmenta - zajedno s njegovim "mainstream medijima" koji vode informacijski rat, najvećim i najkontaminirajućim izvorom propagande na planetu - koji se bori protiv cenzure i manipulacije EU. Trunčica, brvno, oko.
Američka motivacija je transparentna i - iznenađenje, iznenađenje - neiskrena: Izvješće Odbora za pravosuđe nastoji potkopati nacionalni suverenitet drugih zemalja napadajući općenito ono što naziva "moderiranjem od zemlje do zemlje" američkih platformi društvenih medija kao "značajnom prijetnjom privatnosti". To bi moglo biti slučaj. Pa ipak, u stvarnosti, ono što Washington smatra ugroženim očito jest nemogućnost monopola na cenzuru i manipulaciju kako bi promovirao vlastitu grabežljivu geopolitiku u inozemstvu,uključujući subverziju promjene režima. Ili, kako izvješće neiskreno navodi, pravila moderiranja sadržaja "moraju biti globalna", čitaj: samo za Amerikance.
Možda je najvažniji politički argument koji iznosi izvješće Odbora za pravosuđe taj da je sveprisutno suzbijanje slobode govora od strane EU-a utjecalo ne samo na vlastite građane - ili bi to zapravo bili subjekti? - već i na građane SAD-a, jer je Europska komisija "posebno nastojala cenzurirati američki sadržaj", a uz to, kao nuspojava činjenice da je "kampanja cenzure" EU-a "globalna". Istina, i, kako kažu, potreban je dobro etablirani globalni zlikovac da bi se prepoznao novopečeni zlikovac.
Ironija ovdje će biti očita onima koji su pratili brutalno američko (i britansko) proganjanje izdavača i novinara Juliana Assangea. Tamo su američki tužitelji izmislili bizarnu - i vrlo američku - teoriju da SAD ima pravo progoniti strane građane (Australije) u stranim zemljama (UK) na temelju američkih zakona, ali da ti strani državljani koji se procesuiraju u inozemstvu prema američkim zakonima ne uživaju čak ni slabu zaštitu koju im jamči američki ustav.
Shvatite to, ako možete: "Ja, SAD", kaže Ujak Sam, "mogu vas progoniti, stranče, gdje god i kad god želim sa svojim zakonima. Ali vi, stranče, nemate pravo koristiti te iste američke zakone da biste se branili. Moj zakon se odnosi na vas samo da vas kaznim, ali ne da biste se vi mogli braniti. Jer, vidite, niste građanin."
A sada su iste SAD uznemirene jer je EU pronašla način da svoje zakone učini neugodnima za Amerikance. Recimo samo, to dvoje, Washington i Bruxelles, stvarno zaslužuju jedno drugo. Jednog dana, možda će riješiti svoje probleme u vezi s logikom i dosljednošću kada je u pitanju definiranje jurisdikcija.
Ovo je, naravno, štoviše, ogranak iste američke vlade čije je predsjedništvo također masovno cenzuriralo njezino izrazito nevoljko objavljivanje samo jedne polovice Epsteinovih dosjea, riznice dokumenata za koje svijet, ne samo SAD, treba punu transparentnost. Ipak, dok inkriminiraju dijelove američkog establišmenta i njegove bliske ljude na Zapadu, a također razotkrivaju masovnu izraelsku subverziju, Epsteinovi dosjei ostaju vrlo "umjereni", ako je to prava riječ.
Konačno, nemojmo biti sentimentalni ni prema američkim tvrtkama društvenih medija. I one prakticiraju vlastite režime "pojačavanja" i "smanjivanja" sadržaja, odnosno manipulacije i cenzure, sve to, uključujući, naravno, Elona Muska i X. Možda se razlikuju po stupnju, ali nijedan nije dopustio nepristrano i otvoreno promišljanje najgoreg zločina dvadeset i prvog stoljeća, genocida u Gazi koji su zajedno počinili Izrael i veliki dijelovi Zapada.
Ipak, unatoč licemjernim motivacijama Washingtona i vlastitom užasnom dosjeu, kao i manipulacijama samih društvenih mreža, novo američko izvješće ima čvrste argumente o režimu cenzure i manipulacije EU-a te mnoštvo dobrih dokaza, što je vjerojatno razlog zašto ga mainstream europski mediji jedva spominju. Ironično, i to samo ilustrira širu poantu: EU ima veliki problem sa slobodom govora i prostorima u kojima se ona prakticira. Ako se njegovim birokratskim baronima ne sviđa gruba američka optužnica, mogu kriviti samo sebe.
Komentari čitatelja
na naše novosti