Trump ima mogućnost zaratiti s Iranom i primiti prijeko potrebna sredstva za kampanju od Izraela za međuizbore - ili se odlučiti prkositi Bibiju i suočiti se sa sigurnim porazom gubitka oba doma i sigurnim opozivom. Mogu li ga Iranci spasiti?
Je li Trump ozbiljan u namjeri da zarati s Iranom? Da bismo to razumjeli, važno je ispitati njegov odnos s Netanyahuom i vidjeti tko ima prednost kada je u pitanju uvlačenje SAD-a u rat, te može li Izrael zapravo biti veća prijetnja SAD-u nego što Teheran ikada može biti.
Komentar: Odgovor na to već znamo.
Zamka u koju Trump upada je ona u kojoj ima malo ili nimalo prostora za manevriranje da kontrolira iransku krizu, pri čemu mu Izrael može prijetiti izolacijom dok nastavlja sa svojim napadom.
Ovdje su u igri dvije dinamike koje se bore pronaći kompromis. Trump želi sporazum s Iranom koji će im oduzeti nuklearni kapacitet, dok Izrael želi rat koji će svrgnuti iranski režim i postaviti marionetu Mossada/CIA-e. Problem je, međutim, što Izrael nije pošten posrednik i stalno mijenja pravila igre. Najnoviji zahtjev sada je da uklanjanje iranskih balističkih projektila bude u središtu svakog sporazuma koji Trump postigne.
Trump je uhvaćen u zamku i svjestan je kako ga Bibi manipulira. Povremeno može psovati novinare i pretvarati se da je svoj šef i svoj predsjednik te da je Izrael klijentska država Washingtona koja se mora pokoravati pravilima, ali u stvarnosti je jasno da Izrael vuče konce.
Posljednjih dana čuli smo da će se jedinom nosaču zrakoplova koji su SAD imale u regiji, USS Abraham Lincoln, pridružiti drugi pod nazivom USS Gerald Ford. Američki mediji izvještavaju da se Lincoln nalazi u "Arapskom moru", što je komičan način da se kaže da se drži podalje od iranskih obala i Hutskih raketa uz obalu Jemena. No, druga izvješća sugeriraju da razlog zašto Trump tvrdi da je poslao drugi nosač zrakoplova - kako bi ojačao "flotilu" u slučaju izbijanja rata s Iranom - nije istinit. Neki insajderi izvještavaju novinare da Lincoln ima tehničkih problema koji će ga učiniti beskorisnim u borbenoj situaciji te ga stoga treba zamijeniti naprednijim Fordom.
Međutim, čak bi i to mogla biti lažna priča koju nude insajderi iz Pentagona koji nisu Trumpovi pristaše. Drugo objašnjenje o nosačima zrakoplova je da kupuju Trumpovo vrijeme. Čak je novinarima rekao da će Fordu trebati oko mjesec dana da stigne tamo, što bi, kako smatra, trebalo biti dovoljno vremena za postizanje dogovora s Iranom, ili će mu barem dati još četiri tjedna da pronađe način za suočavanje s prijetnjom - to je prijetnja od Izraela, a ne Irana.
Izrael je već prijetio Trumpu kada je u lipnju prošle godine nastavio sa svojim bombama za uništavanje bunkera rekavši jednostavno: "Ako to ne učinite, napast ćemo Iran nuklearnim oružjem." Uspjelo je. Ovaj put prijetnja je:
"Ako nam se ne pridružite, onda ćemo sami napasti Iran, a vi ćete se morati suočiti s posljedicama toga što ste prvi američki predsjednik koji je židovskom lobiju morao objasniti zašto Iran briše Izrael s lica karte."Ova druga prijetnja je višeslojna i mogla bi upaliti i kod Trumpa, s obzirom na to da će ga međuizbori, koji se približavaju, koštati dvostruko više od izbora koji su ga doveli na vlast. Ovaj put će ga financirati židovski novac, s namjerom da ga spasi od gubitka oba doma i suočavanja s neizbježnim opozivom.
I tako je Trump u mnogim aspektima bliži i više ovisan o režimu u Teheranu da mu pomogne. Sporazum koji ograničava obogaćivanje urana i može jamčiti da se ne može napraviti nuklearna bomba mogao bi biti nešto što može predstaviti američkom narodu kao veliku pobjedu. Ironija je u tome što bi sporazum mogao biti više-manje kopija Obaminog, koji je on, Trump, odbacio tijekom svog prvog mandata, odbijanje koje je stvorilo sadašnju krizu.
Problem s bilo kakvim sporazumom o obogaćivanju je taj što vjerojatno neće zadovoljiti Izraelce, koji su posljednjih tjedana postali svjesniji sposobnosti iranskih balističkih projektila najnovije generacije, kako u smislu obrane tako i u smislu napada. Štoviše, američki napad na Iran prošle godine, koji je trajao 12 dana, sada je podigao ulog do vrhunca, čineći Irance jasnijima i usredotočenijima na bilo kakav napad koji bi se dogodio protiv njih: totalni rat.
Prema nekim vjerodostojnim izvješćima, Trump je nedavno pitao čelnike Pentagona mogu li SAD izvesti jednu operaciju udara unutra i van koja bi se mogla koristiti za upozorenje Irana, a istovremeno zadovoljiti Izrael u vezi sa američkom prijetnjom, a rečeno mu je da takve opcije nisu izvedive. To je zbog toga što je Iran sada puno spremniji za takve napade, i vojno i obavještajno, dok je Mossadova operacija izazivanja građanskih sukoba na terenu spektakularno propala. SAD se trenutno nalazi u vrlo teškoj situaciji, jer su njihove snage i saveznici u regiji na meti Irana u trenutku kada se baci prva bomba, pa su Trumpove mogućnosti za rat vrlo ograničene. Bilo bi samoubilački da Trump napadne Iran, jer bi gubici američkih snaga i poremećaj distribucije nafte preko Hormuškog tjesnaca bili preveliki, a da ne spominjemo uništavanje infrastrukture u samom Izraelu.
No postoji i još jedan faktor koji vrši sav pritisak na Trumpa da postigne dogovor s Iranom. Od napada prošlog lipnja i nedavne Trumpove izdaje srdačnih odnosa s Putinom predstavljenog na Aljasci, zajedno s državnim udarom u Venezueli, i Rusija i Kina povećale su svoju podršku Iranu. To je ključni faktor koji sada sprječava Trumpa da bilo čime udari Iran.
Kina je nedavno Iranu dala svoj najnoviji, najsuvremeniji radarski sustav koji može identificirati američke stealth bombardere na udaljenosti od 700 km. Prekretnica. Ako Iran, Izrael i SAD smatrate trima igračima u pokeru za stolom, sada je jasno da Iran sada ima najbolju ruku s najviše opcija. Može maksimizirati svoju ulogu i iskoristiti Trumpovu ranjivost tako što će se zalagati za dogovor koji uključuje ukidanje sankcija ili bi mogao pričekati i igrati dugu igru daleko izvan Trumpovog jednomjesečnog predaha te ga doista iritirati prije međuizbora u studenom. Iran uvijek igra na vrijeme i dobar je u ovoj strategiji. A s obzirom na to da je čak i najljubaznija analiza američke sposobnosti udara u Iranu dva tjedna prije iscrpljivanja svih zaliha projektila, svi jastrebovi bliski Trumpu koji se zalažu za udar moraju imati i uništenje SAD-a u svojoj strategiji, jer se Iran ne može dovesti u stanje podložnosti u tako kratkom vremenu.
To sigurno ne može biti Bibijev cilj. Sigurno ne!
Komentar: Sjedinjene Američke Države su Bibijev Grenland.



Komentar: Realna analiza. S obzirom na izbore, najbolja opcija za sve strane je ona koju Neti neće dopustiti. Trumpa ima na udici, borba je u tijeku i kraj će biti gadan.