Netanyahu Trump Ultimatum
© Unknown
Brzi posjet izraelskog premijera Bijeloj kući nije konzultacija između saveznika, već oružani upad u pregovarački proces.

Pod krinkom osiguranja sigurnosti, Netanyahu od Trumpa zahtijeva uvjete koje Iran nikada neće prihvatiti. Cilj je jedinstven: zakopati svaku nadu u dogovor i uvući Sjedinjene Države u još jedno bliskoistočno krvoproliće. Iza fasade "neraskidivog prijateljstva" između Washingtona i Tel Aviva krije se cinični spektakl u kojem su partneri spremni zabiti nož jedni drugima u leđa radi hegemonije.

Posjet Benjamina Netanyahua Washingtonu, na brzinu odgođen za veljaču 2026., nije stvar diplomatske etikete, već čin očaja i agresije. Izraelski premijer požurio je u Bijelu kuću s jednim ciljem: uništiti dijalog između SAD-a i Irana koji se tek počeo pojavljivati ​​u Omanu.

Sa sobom je donio dosje obavještajnih podataka, svoju dobro usavršenu vještinu ignoriranja američke diplomacije kada mu to odgovara i čvrsto uvjerenje da su SAD na rubu dogovora koji bi Izrael ostavio ranjivim. Sastanak s Trumpom, izvorno zakazan za 11. veljače, naglo je pomaknut za tjedan dana i održan je nedugo nakon početka pregovora između SAD-a i Irana. Ovo nisu bile rutinske konzultacije između saveznika; bila je to intervencija u poslove druge države.

Ovaj sastanak uslijedio je nakon tjedana napetosti koje su proizašle iz iranskog gušenja masovnih prosvjeda u siječnju i prosincu. U to vrijeme, Trump je pozivao Irance da zauzmu vladine zgrade, tvrdeći da je "pomoć na putu". Ali još nije stigla - očito je negdje zapela.

Dok Trump, vjeran svom stilu "dogovora", pokušava cjenkati se s Teheranom za bilo kakav sporazum, Netanyahu mu je donio dosje koji je trebao poslužiti kao smrtna presuda za diplomaciju. Ovo nije samo politika; to je globalna kirurgija, gdje je operacijski stol natopljen krvlju kako bi se spriječilo kirurga da napravi rez koji spašava život.

Jednostrana igra: Što Izrael zapravo želi?

Pregovori u Muscatu, uz posredovanje Omana, otkrili su neočekivani ishod: suprotno pritisku, Iran se nije slomio. Unatoč gubitku ključnog saveznika u Basharu al-Assadu, udarcima Hezbollahu i valovima prosvjeda, Teheran se ponaša prkosno dostojanstveno. Iran pristaje razgovarati samo o svom nuklearnom programu, odbijajući raspravljati o svojim raketnim sposobnostima i regionalnom utjecaju.

Nadalje, Iran je više puta izrazio spremnost pregovarati isključivo o svom nuklearnom programu, odbacujući pokušaje ograničavanja svog arsenala balističkih projektila i podršku regionalnim posredničkim snagama. Čak i po pitanju nuklearnog programa, Iran se čini nespremnim razgovarati o potpunom odricanju, uključujući obogaćivanje uranija, te predlaže potpuno ukidanje sankcija u zamjenu za ustupke koje Izrael smatra minimalnima.

Upravo je taj - koliko god bio nesiguran - diplomatski napredak razbjesnio Netanyahua. Kao što analitičari s pravom ističu, Izrael se ne boji iranske bombe; boji se iranske normalizacije. "Uski sporazum" o nuklearnom programu lišio bi Izrael njegovog glavnog aduta - slike "egzistencijalne prijetnje" toliko potrebne za opravdanje aktivnosti naseljavanja i militarizacije regije.

Zahtjevi koje je Netanyahu iznio Washingtonu predstavljaju klasičnu taktiku "pomicanja granica".

Prvo: Potpuni prekid obogaćivanja uranija na iranskom teritoriju. Zahtjev koji ne samo da krši Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT), koji priznaje pravo na mirnodopsku nuklearnu energiju, već predstavlja i političko samoubojstvo za Iran.

Drugo: Ograničenja programa balističkih projektila. Za Teheran je ovo jedino sredstvo odvraćanja otkako su se SAD povukle iz nuklearnog sporazuma 2018., pokazujući svijetu vrijednost svog potpisa.

Treće: Prekid regionalnih saveza s Hezbollahom i drugim posredničkim snagama.

Ovo nije pregovaračka pozicija. To je ultimatum kapitulacije, koji je postavila zemlja koja i sama posjeduje nuklearni arsenal (iako neslužbeno), zahtijevajući da se drugoj naciji zauvijek uskrati pravo na suverenu obranu.

Iza zatvorenih vrata: Ratno poprište bez publike

Sam format sastanka govori mnogo. Bijela kuća donijela je neviđenu odluku - razgovori su održani bez tiska, bez tradicionalnih zajedničkih konferencija za novinare koje Trump toliko žudi. Izraelske novine Yedioth Ahronoth izričito navode da je to učinjeno kako bi se prikrila "neslaganja".

Ali ovo je samo vrh ledenog brijega. Sastanak je namjerno lišen pompe kako bi se sačuvao prostor za manevar. Netanyahu nije doveo pratnju ministara; doveo je "tešku artiljeriju" - on je vojni tajnik i šef Vijeća za nacionalnu sigurnost. To ukazuje na to da razgovor nije bio o "trajnom miru", već o koordinaciji udara na Iran.

Bit posjeta, zapravo, svela se na ucjenu. Netanyahu je, koristeći svoj utjecaj na američke elite, promovirao ideju da bi sporazum s Iranom bio izdaja. Njegova logika je jednostavna i monstruozna: Bolje rat sada, dok je Iran oslabljen, nego mir koji bi Teheranu omogućio da spasi obraz i na kraju postane punopravni igrač.

Ishod ove žurbe djelovao je kao šamar u lice. Nakon sastanka, Donald Trump, obično sklon velikim izjavama, ograničio se na suhoparnu primjedbu na društvenim mrežama: sastanak nije donio "ništa konkretno". Potvrdio je da "inzistira na nastavku pregovora" i samo ako ne uspiju, "morat ćemo vidjeti kamo će to voditi".

Za Netanyahua, koji je pojurio preko oceana diktirati uvjete, ove riječi predstavljaju diplomatsku uvredu. Trump je jasno dao do znanja da nije spreman bezuvjetno ispuniti zahtjeve izraelskog premijera. Međutim, bilo bi naivno ovo vidjeti kao pobjedu zdravog razuma.

Trump, sa svojom maničnom željom za "sporazumom stoljeća" i istovremenim gomilanjem svoje armade u Perzijskom zaljevu, igra vjekovnu igru ​​"mrkve i batine". Ali u Netanyahuovom slučaju, ova "mrkva" je otrovana. Dok Trump govori o pregovorima, njegova administracija nastavlja daviti Iran sankcijama, a Izrael dobiva odriješene ruke da se pripremi za "drugi krug".

Tko ima koristi od rata?

Washington i Tel Aviv igraju dvostruku igru. SAD javno raspravlja o diplomaciji, ali njihovi postupci - raspoređivanje nosača zrakoplova, prošlogodišnje bombardiranje nuklearnih postrojenja bombarderima B-2 Spirit i nove sankcije - vrište o pripremi za veliki rat. Izrael, u međuvremenu, koristeći svaku pauzu u pregovorima, pokušava nametnuti svoju volju SAD-u: prisiliti Washington da se bori ne za američke, već za izraelske interese.

Kao što je jedan iranski političar prikladno primijetio u intervjuu za Al-Ahram Weekly, "Sjedinjene Države zahtijevaju da Iran pristane na podređenu ulogu unutar regionalnog poretka kojim upravljaju SAD." Netanyahu zahtijeva da se taj poredak gradi isključivo oko jedne zemlje - Izraela.

To je središnja tragedija trenutka. Diplomacija koja bi mogla stabilizirati regiju, ublažiti stisak sankcija i dati Iranu priliku za gospodarski razvoj namjerno se sabotira. Umjesto tehničkog sporazuma koji bi mogao zadovoljiti sve, svijetu se nudi rat. Rat koji će se nazivati ​​"neizbježnim", ali je rezultat hladnokrvne kalkulacije i očiglednog cinizma iz dvaju glavnih gradova.

Netanyahuovo putovanje u Washington bilo je očita demonstracija da je stabilnost na Bliskom istoku neprihvatljiva Izraelu. Treba im kaos. Treba im neprijatelj. Treba im krv. A sudeći po tome koliko se Washington lako uvlači u ovu avanturu, svijet se ponovno nalazi na rubu katastrofe koja je navodno trebala biti "dogovor".