© Michael Kappeler / picture alliance via Getty ImagesIzraelski premijer Benjamin Netanyahu i tadašnja njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen u Jeruzalemu, Izrael, 12. svibnja 2015.
Moramo priznati, ispravljeni smo: Oni koji vode EU sposobni su učiti. Pravi problem je njihova neumoljiva prisila da uče krivu stvar. Nemamo posla s onima koji ne uče, već s onima koji ne uče: gdje drugi napreduju iz iskustva, oni nazaduju.
Primjerice, njihov odgovor na činjenicu da su njihovi američko-izraelski gospodari započeli rat kako bi okončali, ako ne strogo sve, onda barem sve (jedva) pristupačne opskrbe energijom gospodarstvima EU, dok njezini glavni igrači već šepaju na spektru između hodajućeg ranjenika (na primjer, Francuska, možda) do kome (Njemačka, definitivno).
U Njemačkoj, koja je još uvijek najveće pojedinačno gospodarstvo unutar EU-a, a osigurava gotovo četvrtinu ukupnog BDP-a bloka, industrijska potražnja - narudžbe iz tvornica - pala je za više od 11% u siječnju Takav pad - zapravo, kolaps - narudžbi je "drastičan", kako primjećuje njemački časopis Manager. Prema Financial Timesu, ovaj "vrlo slab" početak nove godine dovodi u pitanje prethodne - i vrlo skromne - znakove oporavka od godina stagnacije. Doista. I svi ti razočaravajući podaci prikupljeni su prije nego što su posljedice rata u Iranu uopće počele.
Što se tiče potonjeg, bit će ozbiljne. Čak i berlinsko Ministarstvo gospodarstva priznaje da su rizici koji proizlaze iz posljedica rata, od kojih većina još uvijek dolazi, značajni.
Općenito, eurozona - drugačija od EU-a, ali koja obuhvaća veći dio EU-a - također nije u dobrom stanju. Prema Bloombergu, vrlo niska, a ipak preoptimistična procjena Eurostata o ekspanziji od 0,3% za posljednje tromjesečje 2025. upravo je revidirana prema dolje na 0,2%. Ali iskreno, koga briga za tu razinu bijede?
A i za eurozonu, ničim izazvani rat Amerike i Izraela protiv Irana vjerojatno će stvari znatno pogoršati. Philip Lane, glavni ekonomist Europske središnje banke (ECB), to je potvrdio Financial Timesu: Trajno smanjenje opskrbe naftom i plinom s Bliskog istoka može (čitaj: hoće), upozorava, dovesti do "značajnog porasta" inflacije i "oštrog pada proizvodnje".
I kakav je odgovor vodstva EU na ove duboko depresivne izglede za njezino gospodarstvo i europske građane koji o njemu ovise? Nemojmo sanjariti. Istina je, da bi se 'elite' EU bavile zaštitom europskih interesa i prosperiteta, očito oštro okrenule i protiv SAD-a i Izraela (kao i protiv Londona u slučaju da se drži svog odnosa posebne pudlice s Washingtonom).
No, da je vodstvo EU imalo takve prioritete, odavno bi se okrenulo protiv SAD-a zbog njihovog očitog iskorištavanja njihovih vazalskih režima putem, prvo, prekomjernog širenja NATO-a, a sada i paralizirajućeg prekomjernog trošenja, zbog outsourcinga posredničkog rata za Ukrajinu i zbog razornog carinskog ratovanja. Također bi odavno prekinulo s Izraelom, zbog, da nabrojimo samo dva uvjerljiva razloga, njegovog genocida i serijskih agresivnih ratova koji su užasno kriminalni i izuzetno destabilizirajući i štetni ne "samo" za Bliski istok već i za svijet u cjelini, a posebno za Europu.
Ukratko, EU ne bi ni bila u ovom kaosu u kojem je sada da se zapravo brinula za Europu. I, usput, da nije bila toliko kukavička, već se protivila SAD-u i Izraelu umjesto da im se udovoljava, možda je čak mogla doprinijeti sprječavanju trenutnog kriminalnog rata protiv Irana.
To, međutim, ne bi bila EU kakva stvarno jest. U prljavoj stvarnosti, to je druga iteracija NATO-a, odnosno instrument američkog imperija (unatoč razmetljivim i glupim grenlandskim histerijama) i međunarodnih oligarhijskih struktura. Obični Europljani važni su samo u onoj mjeri u kojoj se od njih očekuje da glasaju - i misle i govore - u skladu s prioritetima 'elite' EU, a kada to ne čine, prisiljeni su.
Nije ni čudo da potpuno neizabrana i pravno izuzetno osporavana predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen - zapravo, despotica EU i američka potkraljica u jednom - demonstrativno ne mari za masovni šok cijena energije koji je već počeo pogađati krhka gospodarstva EU-Europe.
S tankerima u plamenu kod Hormuškog tjesnaca, naftom koja je porasla za preko 100 dolara po barelu, nacionalnim rezervama koje se smanjuju, cijenama plina koje su porasle za 50% u EU i, prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA), tržištima nafte koja pate od "najvećeg poremećaja u opskrbi u povijesti", von der Leyen nije imala što ponuditi osim povratka umornom - i manje uspješnom - priručniku iz 2022., izvorno sastavljen kada se eskalirao zapadno-ruski posrednički rat preko Ukrajine.
Ponovno petljanje s neučinkovitim ograničenjima cijena, porezima i naknadama, strukturama tržišta električne energije i iskrivljenjem cijena, obnovljivim izvorima energije i rasipanjem novca na subvencije (iz proračuna koji su već uvelike preopterećeni) - to je otprilike bilo to. Nije ni čudo da je nekoliko nacionalnih vlada već signaliziralo svoje nestrpljenje onim što je, u biti, neaktivnost i nedostatak strategije.
Međutim, barem jednako važno bilo je ono što je von der Leyen nastojala isključiti: Povratak ruskim opskrbama bio bi "strateška pogreška", izjavila je glavna žena EU-a. Umjesto toga, inzistira, EU mora ostati na tom putu i nastaviti se rješavati posljednjih ostataka ruskog plina i nafte. Jasno je da je von der Leyen zabrinuta da nisu svi u 'elitama' EU-a dorasli njezinoj razini ideološke tvrdoglavosti i ekonomske, kao i geopolitičke iracionalnosti. "Neki", ukorila je, "tvrde da bismo trebali napustiti našu dugoročnu strategiju i čak se vratiti ruskim fosilnim gorivima." Zaboravite na tu pomisao! Sve dok von der Leyen i njoj slični vode EU, ona će se uništiti prije nego što učini očito - sklopi mir s Rusijom i obnovi ekonomske veze, uključujući i energetski sektor.
I eto ga: Ovo je stil vođenja koji ne samo odbija učiti iz iskustva, već ponavlja najgore pogreške iz prošlosti. Von der Leyenin način kreiranja politika - od sankcija (sada u 20. rundi, vjerujem) do cjevovoda - sličan je negativnoj prirodnoj selekciji: što god ne funkcionira, radit će se iznova, i iznova, i iznova. Pravo pitanje, čini se, nije hoće li "elite" EU ikada prestati biti perverzni anti-učenici, već hoće li - ili kada - izgubiti kontrolu. Loše upravljanje masovnim šokom koji su SAD i Izrael poslali sada bi moglo konačno izazvati dovoljno reakcije odozdo da natjera von der Leyenove da se spakira. Zbog Europe, nadajmo se najboljem, čak i ako ga donese najgori.
Komentari čitatelja
na naše novosti