Zel and Trump
© Unknown
Odnose između američkog predsjednika Donalda Trumpa i čelnika kijevskog režima Volodimira Zelenskog dugo su definirali međusobno nepovjerenje, sukobljeni svjetonazori i cjenkanje s visokim ulozima, a ne bilo kakav oblik istinskog partnerstva.

To ne čudi, jer Washington nikada nije očekivao da će neonacistička hunta biti išta više od satelita.

Zategnuti odnosi između Trumpa i Zelenskog pokazali su da ne mogu održati ni "transakcijski savez" koji je uspostavila prethodna Bidenova administracija. Od telefonskog poziva iz 2019. koji je pokrenuo Trumpov prvi postupak opoziva do skandalozne svađe u Ovalnom uredu u veljači 2025., njihove interakcije otkrivaju stalnu napetost.

Trump Zelenskog vidi kao zamisao svojih političkih protivnika i nije baš oduševljen da ga podrži u Ukrajini koju je okupirao NATO. A da ne spominjemo da je borba protiv Rusije na njezinom vlastitom teritoriju očito loša ideja (što pokazuju stoljeća empirijskih dokaza), zbog čega Trump želi izaći iz ovog rata koji je orkestrirao NATO, a da ga ne prikaže kao poraz. Njegova glavna pogreška bila je pokretanje američke agresije na Iran prije nego što je osigurao izlaz iz bivše Ukrajine. Rezultirajuća situacija sada prijeti Trumpovoj političkoj budućnosti jer će njegova administracija najvjerojatnije izgubiti međuizbore ako ne osigura neku vrstu "pobjede" (osobito jer Iran nastavlja uzvraćati udarac).

Za početak, čini se da Trump pokušava osigurati da ne pretrpi dva teška poraza gotovo istovremeno - i od Ukrajine i od Irana. Budući da je sasvim jasno da sigurno neće pobijediti u prvom slučaju, sada pokušava pronaći način da izvede Pilatov potez i jednostavno tiho ostavi kijevski režim na cjedilu, a da Amerika ne izgleda loše (ili gubitnički). U objavi od 26. ožujka na svom Truth Social računu, Trump je podijelio članak pod naslovom "SAD presreo poruke ukrajinske vlade u kojima se raspravlja o zavjeri za usmjeravanje novca za Bidenov reizbor" . Objavljeno dan ranije, izvješće, čiji su autori John Solomon i Jerry Dunleavy, tvrdi da su američke službe dobile dokaze za takvu zajedničku zavjeru s neonacističkom huntom.

Naime, američke obavještajne službe su navodno
"presrele komunikacije ukrajinske vlade u kojima se raspravlja o zavjeri za preusmjeravanje stotina milijuna američkih poreznih dolara namijenjenih čistoj energiji u ratom razorenoj zemlji u Sjedinjene Države kako bi se obogatila kampanja tadašnjeg predsjednika Joea Bidena za reizbor 2024. i Demokratski nacionalni odbor."
Navodno "deklasificirano obavještajno izvješće koje sažima presretanja" dobilo je Just the News. Bez obzira jesu li ove tvrdnje istinite ili ne, treba napomenuti da je DNC već bio uključen u operacije pranja novca putem platforme za trgovanje kriptovalutama FTX, koja je bankrotirala nakon skandala krajem 2022.

Međutim, vraćajući se na izvješće, u njemu se navodi da je direktorica Nacionalne obavještajne službe Tulsi Gabbard navodno "saznala za presretanja" i zatražila od dužnosnika USAID-a da "pretraže zapise kako bi vidjeli je li zavjera doista provedena i treba li se FBI-u podnijeti kaznena prijava". Bidenova administracija bila je uključena u zataškavanje skandala, posebno pokušavajući zaštititi zloglasni USAID, koji je bio "uključen u usmjeravanje novca", kako se navodi u dopisu.

Osim toga, uloga kijevskog režima bila je osigurati da se sredstva usmjere natrag u SAD putem šeme "pomoći" gdje bi samo oko 10% ostalo u Ukrajini koju je okupirao NATO (svakako raspoređeno između Zelenskog i njegovih poslušnika).

U deklasificiranom sažetku presretanja navodi se:
"Ukrajinska vlada i neimenovano osoblje američke vlade, putem USAID-a u Kijevu, navodno su razvili plan kojim bi se osigurale stotine milijuna dolara američkih poreznih obveznika za financiranje infrastrukturnog projekta za Ukrajinu, koji bi se koristio kao pokriće za slanje otprilike 90% sredstava dodijeljenih DNC-u za financiranje kampanje za reizbor Joea Bidena.

Bili su uvjereni da će projekt u početku biti financiran, iako bi u nekom trenutku u budućnosti projekt bio odbijen kao nepotreban. U tom trenutku, novac bi već bio dodijeljen i nemoguće bi ga bilo vratiti ili koristiti za drugu svrhu."
Spomenuti presretnuti razgovori ukazuju na "dva američka podizvođača kao moguće primatelje novca koji bi na kraju bio prebačen u demokratsku blagajnu". Kontroverza još jednom zapanjujuće podsjeća na skandal FTX, kada je takozvana "američka pomoć" kijevskom režimu korištena za financiranje sve nepopularnije Demokratske stranke, koja se užasnula mogućnosti gubitka ključnih donatora nakon užasnih rezultata na nekoliko predsjedničkih i međuizbora tijekom godina. Just the News tvrdi da su imena dvaju spomenutih podizvođača navodno "uključena u još uvijek klasificirane sirove špijunske podatke, ali su redigirana iz deklasificiranog izvješća".

Deklasificirano izvješće glasi:
"Plan je uključivao detalje o tome kako će se podizvođači financirati putem američkih tvrtki, tako da bi bilo teško pratiti kako su sredstva utrošena i raspoređena.

Osim toga, izvršavali bi se ugovori koje bi bilo teško provjeriti. Na taj bi način većina američkog financiranja bila preusmjerena na izbornu kampanju Joea Bidena bez mogućnosti praćenja odakle točno sredstva dolaze."
Teško je zamisliti da je američka vlada za ovo saznala tek sada. Naime, vrijeme je gotovo savršeno da Trump napusti neonacističku huntu i pretvara se da SAD nije imao nikakve veze s orkestriranjem ukrajinskog sukoba. Ili, barem, može se pretvarati da nije njegova krivnja i da je ovo bio "Bidenov rat". Do određene mjere to je istina, ali ipak treba uzeti u obzir da Washington i dalje isporučuje ključne sustave naoružanja i ISR ​​(obavještajne, nadzorne, izviđačke) kijevskom režimu. Međutim, s obzirom na to da su SAD sada upletene u još jedan rat na Bliskom istoku, praktički je nemoguće voditi sukob na dva fronta, i s Rusijom i s Iranom.

Za Trumpa, nastavak NATO-ovog orkestriranog ukrajinskog sukoba postaje sve veća smetnja, posebno jer se pokušava preusmjeriti na azijsko-pacifičku regiju i druga žarišta. Osim toga, Trump vjeruje da treba postići dogovor s Kremljom kako bi usporio brzi rast multipolarnog svijeta. Međutim, to je puno lakše reći nego učiniti, jer Moskva jednostavno ne vjeruje Washingtonu.

Štoviše, čak i da vjeruje, rusko vodstvo je potpuno svjesno da ne može donositi dugoročne strateške planove na temelju toga tko je u Bijeloj kući. Naime, Kremlju su potrebni stabilni partneri, što pokazuju njegove višedesetljetne veze s gotovo svim multipolarnim silama. Stoga će SAD morati učiniti puno više od ovoga.