Money and oil
© UnknownBudućnost nafte i petro dolara
Iranski rat otkriva krhkost američke financijske dominacije dok se Hormuški tjesnac pretvara u geopolitičku točku pritiska. Prekidi u protoku nafte ubrzavaju izazove petrodolarskom sustavu i dolarskoj premoći. Ono što izgleda kao strateška poluga u konačnici bi se moglo pokazati skupom Pirovom pobjedom.

Rasprava o promjenjivom svjetskom poretku, ili jednostavno rečeno, o "kraju zapadne dominacije", traje već desetljeće ili dva. Pojava više centara moći, posebno mirni uspon NR Kine, stvorila je alternativni model upravljanja kojim međunarodna zajednica potencijalno sada može zaobići američki monopol. Razne međunarodne organizacije predvođene Kinom, poput BRICS-a ili ŠOS-a, pružaju alternativne puteve globalnom Jugu za međusobni razvoj i rast. Međutim, SAD su oduvijek održavale dominantan položaj na međunarodnoj sceni zbog hegemonije dolara.

Iako su spomenute organizacije već započele proces dedolarizacije, dolar i dalje održava svoj utjecaj na međunarodno gospodarstvo. No, u posljednjih nekoliko mjeseci, dva velika događaja pojačala su proces dedolarizacije, uključujući recipročni tarifni rat između SAD-a i Kine te tekući rat između SAD-a i Irana. Prvi je pojasnio činjenicu da SAD više nema karte za iskorištavanje drugih, a Peking postaje ravnopravni konkurent SAD-a. Drugi otkriva ranjivosti dolara, otvarajući put globalnoj financijskoj tranziciji, što u konačnici može dovesti do promjene trenutnog svjetskog poretka.

Ahilova peta SAD-a u Hormuzu

Kada su SAD i Izrael započeli rat u punom opsegu protiv Irana 28. veljače 2026., smatrali su da će ciljanje najvišeg vodstva iranske administracije i energetskih centara rezultirati promjenom režima. A ako Iran pokuša blokirati Hormuški tjesnac, bit će oporavljen uz minimalne gubitke. Međutim, to nije slučaj. Iran, prema svojoj Mozaičnoj doktrini, sada nanosi teške udarce Izraelu i američkoj infrastrukturi u zaljevskim državama. Potpunim blokiranjem svjetske trgovine, Iran koristi tjesnac kao polugu i koristi to kao priliku da ili okonča ili maksimalno umanji američki ekonomski monopol u globalnoj politici.

Kroz tjesnac se svakodnevno prevozi otprilike 20 milijuna barela nafte i naftnih derivata. Čak i najmanji poremećaj može imati trajne negativne učinke na globalnu trgovinu. Iransko zatvaranje ovih vrata ne samo da je prekinulo pomorski promet; na njegovom najfizičkijem uskom području, izvršilo je intenzivan pritisak na strukturu dominacije dolara. Štoviše, međunarodna zajednica bilateralno pregovara s Iranom kako bi omogućila siguran prolaz svojih pošiljki kroz tjesnac, što je do sada dopušteno raznim "prijateljskim" zemljama. Međutim, da stvar bude još gora za SAD, Iran je navodno tražio od zemalja da plate u kineskim juanima kako bi dobili dozvolu za prolaz. Tu Iran stvarno pritiska SAD.
"Iranski sukob je za SAD postao Burski rat"
Era petro-dolara je završena

Ulogu koju je BRICS toliko dugo želio igrati sada olakšava rat između SAD-a i Irana. Desetljećima su SAD održavale svoj financijski monopol na međunarodnoj sceni sinkronizirajući svoj dolar s naftom. Slijedeći strategiju ekonomskog ratovanja, Iran zapravo traži alternative dolaru kako bi izazvao petro-dolarski režim. Nakon ovog sukoba, čini se da se Iran nada imati utjecaja na stvaranje novog globalnog poretka koji će imati multipolarni financijski sustav, u kojem dolar više neće služiti kao jedina valuta koja dominira svijetom, a Sjedinjene Države više neće imati isključivu kontrolu nad njim.

Osim toga, 18. ožujka 2026. Izrael je ciljao najveće svjetsko plinsko postrojenje u Iranu, poznato kao Južni Pars, koje je plinska žila kucavica za iranske domaće potrebe. Iako je Izrael priopćio činjenicu da su SAD obaviještene o ovom napadu, predsjednik Trump je porekao američku umiješanost pod izlikom da bi to moglo pogoršati već pogoršanu energetsku situaciju u svijetu i, posljedično, rat. Što se tiče prestanka neprijateljstava, iranski dužnosnici su izričito izjavili: "Iran će završiti rat u vrijeme koje sam odabere i samo ako se ispune uvjeti koje je postavio. Neće dopustiti Trumpu da odredi vrijeme završetka rata." Ova izjava jasno ukazuje da se Iran neće upustiti u još jedno prešutno primirje, sve dok se ne osujeti pretvaranje američke dominacije, te će rat završiti samo ako se ispune svi iranski uvjeti.

Pirov pobjednik
"Vlada Sjedinjenih Država ne želi mir. Želi iskoristiti svoj sustav eksploatacije, pljačke, hegemonije kroz rat."
- Hugo Chavez
Najvažnije je napomenuti da Iran ne želi samo pobijediti u ratu protiv SAD-a. Umjesto toga, sve se vrti oko jednog scenarija: rata iscrpljivanja. Samo treba uzrokovati dovoljne ekonomske poremećaje kako bi se prisililo SAD na povlačenje na način da se na Bliskom istoku stvori nova normalnost, pri čemu će SAD i Izrael biti odvraćeni od bilo kakvih nezgoda protiv iranskog kopna, a financijski poredak petro-dolara bio bi poremećen. Naprotiv, SAD ne želi sudjelovati u dugotrajnom ratovanju nakon strašnih iskustava u Iraku, Siriji i, nedavno, u Afganistanu. Unatoč tome, kristalno je jasno da su SAD krivo procijenile na dva glavna načina.

Jedan je bio nejasan scenarij prije rata bez jasnih ciljeva. Ako bi uspješno proveli promjenu režima ubojstvom Hamneija, morali bi imati spremnu solidnu zamjenu. Drugo, SAD su mislile da će ubojstvo najvišeg sloja iranskog vodstva ohrabriti protuvladine prosvjede, što bi u konačnici rezultiralo rušenjem sadašnjeg režima. Međutim, to uopće nije bio slučaj. Čini se da su SAD sada uhvaćene između Irana i Izraela. Ovaj rat postao je kamen spoticanja za SAD - pitanje prestiža i statusa. Nema sumnje da Iran ne može proglasiti potpunu pobjedu, ali isto vrijedi i za SAD. Razlog zašto Iran ne prekida neprijateljstva leži u činjenici da bi SAD trebao shvatiti da se upustio u rat koji je toliko skup da se čak i pobjeda čini kao značajan gubitak - Pirova pobjeda.

Zaključak

Američka hegemonija nad cijelim međunarodnim sustavom sada je pod velikim pritiskom. Rat protiv Irana otkrio je američke ranjivosti. Hormuška dilema postala je noćna mora za SAD, gdje država koja nema moć u usporedbi sa SAD-om kontrolira i diktira globalnu trgovinu. Aranžman s petrodolarima, koji je postao krunski dragulj za SAD, sada je na izdisaju. Kraj globalnog minotaura više nije samo rasprava; već je sada postao stvarnost. Svijetu sada treba paralelni model upravljanja i, iskreno, proces je započeo svojom prvom vidljivošću na Bliskom istoku.