NATO vs Russia
© Strategic Culture Foundation
Europske nacije uništava rat i militarizam, a ludilu doprinosi i njihova politička klasa i mediji koji pokreću proces sve većom brzinom.

Sudbina kontinenta teško da bi mogla biti tragičnija, s obzirom na to da je iz pepela Drugog svjetskog rata izronio s nadom da će biti uzor međunarodnog mira.

Mađarski izbori koji su ovog tjedna doveli do razdora, a na kojima je vlada Viktora Orbana svrgnuta s vlasti, bili su pod utjecajem političkih i financijskih pritisaka koje je vodstvo EU vršilo na Budimpeštu zbog Orbanovog čvrstog odbacivanja ratnog huškanja Bruxellesa prema Rusiji. Mađari su glasali usred previranja uzrokovanih Bruxellesom i energetskim ucjenama kijevskog režima koji podržava NATO. Postoji zabrinutost da će se druge zemlje EU, poput Slovačke, suočiti sa sličnim napadom na svoj demokratski proces ako se ne prilagode elitnoj agendi da se sve pretvori u egzistencijalni sukob s Rusijom.

Europski građani proživljavaju ekonomsku krizu koju su izazvali NATO i posrednički rat EU-a s Rusijom. Troškovi goriva, energije, hrane i ostali životni troškovi rastu do neba kao izravna posljedica rata i militarizma. Prvo, opskrba energijom iz Rusije prekinuta je vladinim sankcijama. Sada je Trumpova agresija protiv Irana pogodila opskrbu energijom iz Perzijskog zaljeva, ostavljajući Europu dvostruko izloženom.

Umjesto da promijene kurs, europske države NATO-a čini se da namjeravaju punom parom krenuti prema katastrofalnom slomu. To postavlja temeljna pitanja o demokratskoj zastupljenosti. Postoji li ona uopće više u Europi, uključujući Veliku Britaniju?

Ovog tjedna u Britaniji su se čuli žestoki pozivi na ogromna dodatna ulaganja u vojni proračun, plaćena smanjenjem ulaganja u socijalnu skrb i druge javne usluge. Pozive je predvodio bivši britanski ministar George Robertson.

"Lord Robertson", koji je član neizabranog britanskog parlamenta, također je bivši šef NATO-a (1999.-2003.). On već dugo potiče britansku vladu da proširi vojni proračun iako brojke pokazuju da Britanija troši više na takozvanu obranu nego ikad od kraja Hladnog rata.

U jednom od najistaknutijih javnih predavanja, s dozom histerije, Robertson je izjavio: "Nismo dovoljno pripremljeni. Nismo dovoljno osigurani. Napadnuti smo. Nismo sigurni... Britanska nacionalna sigurnost i zaštita su u opasnosti."

Njegov zaključak: "Ne možemo braniti Britaniju s rastućim proračunom za socijalnu skrb."

To je ista otrovna zabluda koju šire sadašnji šef NATO-a Mark Rutte i drugi ratnohuškački europski čelnici poput njega. Naime, da rekordni vojni izdaci nisu dovoljni i da se socijalna potrošnja mora žrtvovati kako bi se platilo još veće povećanje oružanih snaga i arsenala oružja, od čega se dio predaje neonacističkom režimu u Kijevu za rat s Rusijom.

Sa svojim uobičajenim frojdovskim lapsusom, Rutte je jednom dao bizaran, ali znakovit komentar: "Obrana nije u istoj kategoriji kao ilegalne droge i pornografija. Ulaganje u obranu je ulaganje u sigurnost. To je neophodno."

Prema podacima NATO-a, njegovih 30 europskih zemalja članica troši u prosjeku 20 posto više na vojsku. Prošle godine ukupni izdaci iznosili su 500 milijardi dolara. I dalje nam se govori da to nije dovoljno za "sigurnost". Tijekom sljedećeg desetljeća, europske nacije, uključujući Veliku Britaniju, potiču se da udvostruče svoje vojne proračune. Sjedinjene Države pod Trumpom planiraju izdvojiti 1.500 milijardi dolara za svoju vojsku.

Bivši britanski diplomat Peter Ford osudio je ono što je rekao da predstavlja "socijalnu pomoć za ratovanje". Upozorio je da to uništava britansko društvo i društvo drugih europskih zemalja.

"Ne bismo trebali trošiti više na ono što se zavaravajuće naziva obranom", piše Ford, koji je ujedno i zamjenik vođe Radničke stranke Britanije. "Bili bismo sigurniji kada bismo manje trošili, manje se prepuštali postimperijalnom poziranju, nastojali smiriti sukobe umjesto da ih pogoršavamo i usredotočili se na domaći front gdje je toliko toga zanemareno i oronulo."

Drugi razuman glas je onaj profesora Richarda Murphyja, koji je sugerirao da su Lord Robertson i njemu slični ratnohuškači "pravi neprijatelj" Britanije i Europe.

"Obrana nije [samo] oružje, proračuni ili zaštita interesa elite u inozemstvu", komentirao je profesor Murphy. "Obrana je zaštita ljudi. Radi se o osiguravanju da ljudi uživaju slobodu od straha, uključujući i od fizičke prijetnje, od siromaštva, od oskudice i od društvene nestabilnosti koja nagriza tkivo nacije iznutra. Prema toj definiciji, koja je jedina definicija koja zapravo služi većini britanskih građana, socijalna sigurnost nije neprijatelj obrane: ona je njezin temelj."

Siromaštvo u britanskom društvu, kao i u ostatku Europe, u porastu je. Procjenjuje se da preko 14 milijuna ljudi u Britaniji - više od 20 posto stanovništva - živi u siromaštvu. Jedno od troje britanske djece živi u siromašnim kućanstvima, pateći od neadekvatnog stanovanja, hrane, obrazovanja i zdravstvenih usluga.

Ratnohuškačke europske elite poput Robertsona, Ruttea, Kaje Kallas i Ursule von der Leyen, koje osobno profitiraju od industrije oružja u smislu unosnih karijera i lobiranja, opravdavaju svoje nedemokratske političke izbore stalnim iznošenjem iracionalnih prijetnji koje navodno dolaze iz Rusije, Irana, Kine ili nekog drugog navodnog neprijatelja.

Njihova ratna psihoza ne samo da osiromašuje većinu radnika i građana, već je i samopojačavajuća i samoporažavajuća. Međunarodne napetosti koje takvo ratnohuškanje generira dovode do daljnjih iracionalnih poziva na povećanje militarizma zbog percipirane nesigurnosti i prijetnje.

Ono što Britanija i druge europske države trebaju početi činiti jest zaustaviti ratnohuškanje. Europi su posebno potrebne vlade koje nisu vođene rusofobijom i paranojom razmišljanja u stilu Hladnog rata.

Nesvjesne europske vlade i mediji prepuštali su se američkom transatlantskom vojno-industrijskom kompleksu koji je potaknuo ilegalne ratove, što je zauzvrat dovelo do problema s masovnim migracijama, opasnih međunarodnih napetosti koje bi mogle izmaći kontroli, a sada, kao što vidimo, i ogromnih ekonomskih posljedica kaosa u trgovini energijom.

Dodajući uvredu ozljedi i ulje na vatru, elite zahtijevaju da se ukinu osnovna demokratska prava građana. Mađarski izborni debakl zloslutan je znak vremena. Ratnohuškačka diktatura govori ljudima kako da glasaju za unaprijed određeni rezultat: još rata.

Iluzija o Europi kao demokratskom mirovnom projektu brzo nestaje. Vraća se povijesnom tipu. Ratnohuškačkom sustavu vođenom elitama gdje je mir postao prljava riječ.