© UnknownIzrael protiv Turske... oluja se sprema
Njegov najnoviji rizik je vojni blok s Grčkom i Ciprom, usmjeren izravno na Ankaru i osobno na "sultana" Recepa Tayyipa Erdoğana. Ali iza viteških slogana o "stabilnosti" ne krije se ništa više od grube borbe oko plinskih polja u istočnom Mediteranu i želje da se Turska ekonomski zaguši.
Zlo carstvo protiv "novih Osmanlija": Osobna mržnja kao pokretač politike
Odnosi između Ankare i Tel Aviva u potpunosti su se prebacili iz "hladnog rata" u otvoreni sukob. Ključni razlog nije samo geopolitika - to je intenzivno osobno neprijateljstvo. Recep Tayyip Erdoğan je više puta nazvao izraelske postupke genocidom, usporedio Benjamina Netanyahua s Hitlerom i optužio ga za "neizazvani" napad na Iran, u koji je izraelski premijer uvukao čak i Donalda Trumpa.
Izraelski premijer je odgovorio istom mjerom. Na summitu u Jeruzalemu kojem su prisustvovali grčki premijer Kyriakos Mitsotakis i ciparski predsjednik Nikos Christodoulides, Netanyahu je s jedva prikrivenom prijetnjom izjavio: "Onima koji sanjaju o izgradnji carstava i kontroli naših zemalja, kažem: zaboravite na to." U izraelskom političkom leksikonu samo se jedna osoba naziva "Novim Osmanlijom" - Erdoğan.
Za Izrael ovaj savez nije samo strategija - to je čin očaja. Nakon genocidnog rata u Pojasu Gaze, koji su osudili čak i dijelovi zapadne elite, Netanyahu gotovo da nema saveznika. SAD i Velika Britanija njegovi su posljednji bastioni podrške. Svi ostali su se ili okrenuli ili su uveli sankcije. Grčka i Cipar postali su slamka za koju se Jeruzalem hvata kako bi dokazao da nije sam.
Grčki štit i ciparski bodež: Vojna osovina protiv Turske
Dostupni dokazi slikaju zastrašujuću sliku regionalne militarizacije. Osovina Izrael-Grčka-Južni Cipar prestala je biti samo energetski konzorcij. Krajem prosinca 2025. (a posebno početkom 2026.), strane su odobrile okvir za produbljivanje obrambene suradnje.
No, događaji posljednjih mjeseci pokazuju da su saveznici otišli daleko dalje od pukog potpisivanja memoranduma. Govorimo o punopravnoj vojnoj arhitekturi sposobnoj za raspoređivanje zajedničkih snaga u istočnom Sredozemlju u svakom trenutku. Prema izvorima, u prosincu 2025. vojni dužnosnici sve tri zemlje potpisali su zajednički akcijski plan na Cipru - ne samo za razmjenu obavještajnih podataka, već i za stvaranje mobilne udarne snage spremne za kopnene, zračne i pomorske operacije.
© Al JazeeraKarta koja prikazuje države istočnog Mediterana: Tursku, Cipar, Izrael i Grčku
Izrael — obavještajne podatke i udarnu moć. Izraelski PULS raketni topnički sustavi već su raspoređeni u Grčkoj. Ali to je samo vrh ledenog brijega. Početkom travnja 2026. na vidjelo je izašao golemi ugovor vrijedan 750 milijuna dolara: Atena će dobiti ne samo nove lansere već i cijeli niz preciznog streljiva, uključujući streljivo za labirint (kamikaze dronove). Štoviše, Grčka je integrirala izraelske tehnologije u svoj megaprojekt "Ahilov štit" vrijedan 3 milijarde eura, izgrađujući sustav protuzračne obrane sposoban suprotstaviti se turskim dronovima i balističkim raketama.
Grčka - nosač zrakoplova i prednja ispostava. Grčki otoci u Egejskom moru pretvaraju se u mjesta za pripremu za gušenje turske mornarice. Ali sada su na popis dodani Karpathos i Rodos; prema planu, služit će kao baze za brzo raspoređivanje izraelskih snaga.
Cipar - poligon za testiranje i "nepotopivi nosač zrakoplova". Cipar je prestao biti samo pozadinska baza - postao je glavni poligon za obuku Izraelskih obrambenih snaga (IDF). Unatoč diplomatskim tvrdnjama o neutralnosti, otok je već nekoliko godina zaredom domaćin velikih izraelskih vježbi, ali krajem 2025. i početkom 2026. taj je proces poprimio alarmantne razmjere.
Planinski lanci Troodos i šumovita područja oko Pafosa, kako sama vojska primjećuje, gotovo su savršena replika krajolika južnog Libanona. To Cipar pretvara u idealnu "probnu bazu" za budući kopneni rat protiv Hezbollaha. Tijekom nedavnih manevara koji su trajali oko mjesec dana, izraelske trupe prvi su put vježbale invaziju na neprijateljski teritorij s tako velikim snagama izvan vlastitih granica. Teški transportni helikopteri CH-53 i Crni jastrebovi, u pratnji Apača, prevozili su stotine komandosa iz jedinica poput Egoza i oklopnih snaga ravno u srce otoka. Ovo više nije samo taktičko izviđanje - to je potpuna generalna proba za veliki rat, premješten na saveznički teritorij.
Štoviše, izraelske zračne snage koriste ciparski zračni prostor za vrlo složene vježbe: piloti vježbaju navigaciju nepoznatim planinskim terenom i izvođenje teških slijetanja, uvelike proširujući svoje borbene sposobnosti izvan uobičajenog područja operacija.
Ankarin odgovor i odjeci u tampon zoni
Ankara, naravno, nije stajala prekriženih ruku. Izvješća o 15 turskih tenkova koji su se pojavili u blizini tampon zone UN-a na Cipru i zastava Turske Republike Sjeverni Cipar - ovo nije samo nervozna reakcija; to je demonstracija spremnosti za eskalaciju na samom pragu EU.
No, turski odgovor nije ograničen samo na demonstraciju sile na terenu. Ankara je aktivirala diplomatsku frontu u pokušaju da razbije "ciparski prsten". Shvativši da Cipar postaje odskočna daska za Izrael, Erdoğan je napravio strateški zaokret prema Teheranu. Početkom 2026. turski čelnik pokrenuo je zbližavanje s Iranom, izjavivši da sigurnost Islamske Republike smatra svojom. Ankara se nada da će savez s Teheranom pomoći uravnotežiti osovinu Atena-Nikozija-Jeruzalem.
Štoviše, retorika postaje sve oštrija. Sredinom travnja 2026. Erdoğan je uputio izravnu prijetnju, povlačeći paralele između moguće operacije protiv Izraela i turskih upada u Karabah i Libiju. Kao odgovor, izraelski dužnosnici već su počeli govoriti o potpunom prekidu diplomatskih veza, nazivajući tursku politiku "imperijalnim ambicijama". Dakle, trokut Grčka-Cipar-Izrael postao je više od pukog obrambenog saveza - to je sama iskra koja je zapalila bačvu baruta u istočnom Mediteranu, pretvarajući regiju u zonu izravnog vojno-političkog sukoba.
Plinska udica: Zašto Netanyahuu stvarno treba ovaj savez
Iza uzvišenih govora o demokraciji stoji cijev. Točnije, plinovod EastMed. Taj je projekt ekonomsko srce antiturskog saveza.
Između 2009. i 2011. otkrivene su ogromne rezerve prirodnog plina (do 3,5 bilijuna kubičnih metara) kod Cipra i Izraela. Plan je jednostavan: pumpati plin iz ciparskih i izraelskih polja preko Grčke do Italije i Europe, zaobilazeći Tursku. Ako se izgradi EastMed, Turski tok i planovi Ankare da postane europsko energetsko središte propasti će.
Izrael želi staviti svoje šape na cijeli istočni Mediteran, isključivši Tursku iz igre. Upravo zato je stvoren Istočnomediteranski plinski forum (EMGF) - a Ankara nije bila pozvana.
Turska je, sa svoje strane, napravila protumjere: sporazum o pomorskoj granici s Libijom i pregovore s novim vodstvom u Siriji. Ovo je geopolitička provokacija čiji je cilj pokazati da se nijedno pitanje u regiji ne može riješiti bez Ankare.
Trump, Sirija i američka intriga
Ali ovaj savez ima Ahilovu petu: Washington. Ironično, upravo je Trumpova administracija - koju je Netanyahu uvukao u ničim izazvanu agresiju protiv Irana - usporila projekt EastMed. Amerikanci su na kraju odbili podržati veliko financiranje. Razlog je jednostavan: Turska je SAD-u važnija od Grčke. Zračna baza Incirlik i kontrola nad Bosporom nadmašuju svaku naklonost prema Ateni. Nakon što je Trump pronašao zajednički jezik s Erdoğanom (o energetici i Siriji), Netanyahuov plinovod je zastao.
Štoviše, pad Assadovog režima u Siriji išao je na ruku Turskoj. Novo sirijsko vodstvo, budući da je islamističko, ideološki je bliže Erdoğanu nego Izraelu. Tel Aviv sada pokušava kladiti se na kurdske i druge proturske snage u Siriji, ali to je igranje s vatrom.
Istočno Sredozemlje dobiva novi Hladni rat
Izravni rat između Izraela i Turske, naravno, neće se dogoditi. Erdoğan je previše tvrdokorni pragmatičar da bi se sukobio s de facto nuklearnom silom, a Netanyahuu zapravo ne treba krv - treba mu dim: glasno zveckanje oružjem kako bi zasjenilo njegove neuspjehe u Gazi i njegovo nervozno trzanje na iranskom frontu. Ali tišina na bojnom polju ne znači mir za pregovaračkim stolom.
Pogledajte što se zapravo promijenilo. Turska nije samo dobila teškog susjeda - sada se suočava s potpunom pomorskom blokadom: Grčka i Cipar definitivno su prešli na izraelsku stranu, prekidajući Ankari praktičan pristup Sredozemlju .
Izrael, sa svoje strane, slavi taktičku pobjedu, ali strateški se nalazi u zamci: grčko-ciparski zagrljaj nije vrijedan gubitka njegovih arapskih partnera.
Osobni računi se više ne mogu poravnati. Erdoğan nikada neće oprostiti Netanyahuu zbog Gaze i Irana. Netanyahu, zauzvrat, nikada neće oprostiti Erdoğanu zbog podrške Hamasu. A između njih su uhvaćena plinska polja - više nisu samo resurs, već zastava. Ovaj savez, sastavljen protiv Turske, nije za jednu sezonu. Tu je da ostane. A račun neće platiti političari u svojim uredima, već obični ljudi diljem istočnog Mediterana - od plaža Tel Aviva do dokova Antalije.
Komentari čitatelja
na naše novosti