ISIS
Iako Tursku razdiru brojni unutarnji problemi koji su posljedica načina vladavine predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, što se vidjelo i iz posljednje dramatične otmice i ubojstva suca Mehmeta Selima Kiraza, vlasti u Ankari ne odustaju od svog zacrtanog cilja.

Naime, predsjednik Erdogan i aktualni premijer Ahmet Davutoğlu ne odustaju od doktrine "Strateške dubine" (Strategic Depth), koja podrazumijeva jačanje utjecaja Turske na cijelom području bivšeg Osmanskog carstva, čak i po cijenu dodatnog raspirivanja oružanih sukoba na turskim granicama, prije svega u Siriji, gdje se Erdogan i njegovi bliski suradnici nikako ne mogu pomiriti s činjenicom da se Bashar Al-Assad još uvijek nalazi u predsjedničkoj palači u Damasku.

Unatoč činjenici da su Ujedinjeni narodi prije nekoliko dana objavili izvješće u kojem se navodi kako je u Siriju i Irak otputovalo više od 25 000 stranih boraca iz više od 100 zemalja i da tamo završavaju u redovima Al Qaede i takozvane "Islamske države", Turska je odlučila otvoreno podržati takozvanu "umjerenu sirijsku naoružanu oporbu, koja bi trebala biti oružano krilo međunarodne antiterorističke koalicije u kopnenim borbama protiv islamističkih ekstremista, ali i režima Bashara Al-Assada".

U izvješću UN-a stoji kako je zajedno s 22 000 stranih boraca u Siriji i Iraku još 6 500 islamističkih ekstremista koji se bore u Afganistanu, a po nekoliko stotina u Jemenu, Libiji, Pakistanu i Somaliji.

Američki predsjednik Barack Obama je u rujnu prošle godine priznao kako islamistički militanti iz cijelog svijeta odlaze na područja samoproglašenog "kalifata" u Siriji i Iraku, gdje završavaju u redovima Al-Nusra Fronta ili ISIL-a i tamo prolaze specijaliziranu terorističku obuku nakon koje bi mogli biti prijetnja cijelom svijetu, prenosi NBC News.

No, istovremeno su Barack Obama i američki general Martin Dempsey rješenje vidjeli u obuci i pripremi 15 000 boraca "umjerene sirijske oporbe", koji bi uz pomoć zračnih udara takozvane "međunarodne antiterorističke koalicije" bili kopnene snage u borbi protiv islamističkog ekstremizma i terorizma. Međutim, njihov je plan došao pod znak pitanja zbog protivljenja Turske da ustupi teritorij za njihovu obuku i slanje u borbe na teritorij Sirije.

Sada se predsjednik Turske sprema zapaliti još jedno eksplozivno žarište. Naime, prema prethodno osmišljenom planu Sjedinjenih Država u suradnji sa Saudijskom Arabijom, Katarom i Jordanom, pristao je na pripremu oružanih snaga koje će brojati od 15 000 boraca, a koje će se u Siriji "boriti protiv ISIL-a".

Konkretno, prošle veljače je u Ankari potpisan sporazum koji će stupiti na snagu sljedećeg svibnja, prema kojem će SAD i Turska pokrenuti obuku i opremanje "umjerenih pobunjenika koji će se boriti protiv militanata Islamske države".


Na teritoriju Turske će se nalaziti kampovi za obuku, posve sigurno u vojnoj bazi u središnjoj pokrajini Kırşehir u kojoj će u njihovoj pripremi raditi i britanski instruktori.

Prema onome što su u raspravi u američkom Senatu izjavili načelnik stožera američke vojske, general Martin Dempsey, isti onaj koji je podržao slanje "smrtonosne vojne pomoći Ukrajini", potom ministar obrane Ashton Carter i državni tajnik John Kerry, nema sumnje koja je svrha ovog projekta. Naime, "umjereni sirijski pobunjenici" će biti vojno podržani i štićeni od strane Sjedinjenih Država i u borbama protiv "Assadovog režima", odnosno u sukobima protiv regularnih postrojbi sirijske vojske, Nacionalnih obrambenih snaga i provladinih milicija.

To bi, dakle, značilo da je Washington konačno pronašao "topovsko meso" koje će sve više i više koristiti u teško predvidljivim sukobima u Siriji i Iraku. Slanje ovih kopnenih snaga će dodatno destabilizirati Bliski istok, a prije svega će se na udaru naći legitimna sirijska vlast i sirijska vojska koja se četiri godine odlučno bori protiv "međunarodnih brigada" koje podržava Zapad.


Komentar: Za puno jasniju sliku stanja na Bliskom istoku pogledajte: Objašnjenje rata u Siriji za sve koji žele znati.


Ovdje je važno spomenuti kako je pad Idliba, strateški važnog sirijskog grada na sjeverozapadu zemlje, u ruke terorista Al-Nusra Fronta i druge dvije nimalo "umjerene" pobunjeničke skupine, akcija koju su pohvalili turski vladini dužnosnici. Turski dnevni list Hurriyet je pad Idliba također opisao kao "pobjedu sirijske oporbe", iako brojne snimke, fotografije i svjedočanstva ukazuju da u Idlibu ne postoji niti jedna pobunjenička postrojba koju bi činili pripadnici fantomske "sekularne i umjerene oporbe".

Odluka Turske da se pridruži ovom američkom projektu, dok na drugoj strani u redove Al-Nusra Fronta ili ISIL-a (ovisno u kojem dijelu Sirije) prelaze cijele brigade "umjerenih pobunjenika" i to s kompletnim američkim naoružanjem i vojnom opremom. Dakle, lako je razumjeti o čemu se ovdje radi i koliko je Washingtonu i njegovim bliskoistočnim saveznicima stalo do takozvane "borbe protiv terorizma".

Međutim, 7. travnja će turski predsjednik Erdogan otputovati u službeni posjet Teheranu, što bi mogao biti važan trenutak u definiranju budućih scenarija. Nedavno, točnije 26. ožujka ove godine, Erdoganova je izjava dodatno utjecala na rast napetosti između Turske i Irana.

"Iran želi dominirati regijom, a ako su iranske snage razmještene u Jemenu, Siriji i Iraku, one bi se trebale povući", rekao je turski predsjednik.

Iranski ministar vanjskih poslova, Mohammad Javad Zarif, odgovorio mu je "kako bi oni koji su svojim strateškim odlukama uzrokovali nepopravljivu štetu trebali biti odgovorniji i promicati stabilnost u regiji".

U svakom slučaju, sutrašnji odlazak turskog predsjednika Erdogana u Iran je važan, ali je već uzrokovao brojne polemike, a neki su iranski dužnosnici čak tražili da se susret odgodi.

Međutim, Erdogan će u pratnji turskih ministara ipak otići u Teheran i sastati se s predsjednikom Hasanom Rohanijem i s vrhovnim vođom Alijem Hameneijem, navodi se u priopćenju objavljenom na internetskim stranicama ureda turskog predsjednika.

Hoće li se nakon susreta turskog predsjednika Erdogana i iranskog vrha promijeniti što u politici Ankare prema Siriji, teško je reći, ali izgleda da se nakon pobjede "umjerene sirijske oporbe" u Idlibu u turskog predsjednika i premijera Davutoğlua iznova rasplamsao žar neo-otomanskog projekta "Strateške dubine".

U praksi to znači još tisuće i tisuće novih islamističkih ekstremista koji će proći "obuku" u Siriji, koji će potom "biti prijetnja civiliziranom svijetu", što opet znači da će se "borba protiv terorizma u Siriji morati intenzivirati" i tako u krug sve dok sirijska vojska ne isrcpi sve svoje resurse. Takav je barem plan Obame, generala Martina Dempseya, Saudijske Arabije, Katara, Jordana, a sada i Turske. Hoće li u tome uspjeti? Teško je reći, ali ako ćemo suditi po protekle četiri godine uspješnog otpora sirijske vojske ovom nametnutom hibridnom ratu pobune i strane agresije, onda bi se ove nove "umjerene snage sirijske oporbe" zaista mogle nazvati topovskim mesom u ostvarivanju tuđih interesa.

Za Siriju to nažalost znači produljenje patnji, stradanja i razaranja, dok će s druge strane Ujedinjeni narodi sastavljati "izvješća" i slati "upozorenja" u kojima se nikada neće osmjeliti navesti prave krivce za sirijsku tragediju.