© REUTERS/ Stringer
Tri nedelje nakon referenduma o nezavisnosti Iračkog Kurdistana, iračke snage ušle su u strateški grad Kirkuk, nateravši kurdske borce na povlačenje. Prema podacima iračke vojske, vladine snage su
gotovo bez borbe osvojile aerodrom u Kirkuku, dva velika naftna polja, gasno postrojenje, nuklearku i veliko područje oko milionskog grada.
Da li zauzimanje Kirkuka predstavlja odmazdu centralnih vlasti u Bagdadu zbog kurdskog referenduma ili su neki drugi interesi, poput naftnih polja, u igri?
Vladimir Ajzenhamer sa Fakulteta za bezbednost u Beogradu objašnjava da je računica oko Kirkuka već dugo vremena sastavni deo šire jednačine koja se tiče Bliskog istoka i naročito regionalnih odnosa Iraka, Turske ali i SAD, Rusije, Izraela i Irana.
Prema njegovim rečima Kirkurk, kao tačka bogata naftom, ali i etnički veoma raznovrsna, ukršta sve ove interese na način koji možda najbolje ilustruje šta Bliski istok jeste u malom. Kurdi su, kaže, još od završetka Prvog zalivskog rata, a potom i pada Sadama Huseina, stekli široku autonomiju i dugo vremena funkcionisali gotovo kao nezavisna država.
"Ovde imamo problem odnosa Erbila i Bagdada i pokušavanje kurdskog severa države da stvori ne samo svoju autonomnu celinu, već i da je postepeno godinama gura u pravcu nezavisnosti. Sa druge strane, imamo odnos Erbila prema Ankari, jer je
referendum donekle unazadio odnose Turske i iračkih Kurda. Ankara i Erbil već godinama imaju zajednički jezik i vrlo lepo su sarađivali na političkom i ekonomskom planu, što je rezultiralo time da se Erbil sve više distancirao od Kurdske radničke partije, koju Ankara i jedan deo zapadnih država smatraju terorističkom organizacijom", kaže Ajzenhamer.
U tom smislu, dodaje naš sagovornik,
raspisivanje kurdskog referenduma pokvarilo je odnose Turske i Erbila i stvorilo savezništvo između Ankare i Bagdada.
Komentar: Libija je bila samodostatna, progresivna, prosperitetna demokratska zemlja prije početka arapskog proljeća. To više nije slučaj zahvaljujući američkim, izraelskim i zapadnim kohortima. Postoji nada da će Saif al-Islam Gaddafi imati ujedinjujući i pozitivan učinak ako bi se Zapad povukao i dopustio taj oporavak.