Ranije smo izvijestili kako je počinitelj nedavnog terorističkog napada u Manchesteru, Salman Abedi, bio blizak skupini “disidenata Gaddafijevom režimu”, a pripadali su zabranjenoj Libijskoj islamskoj borbenoj skupini (LIFG) i živjeli je u neposrednoj blizini Abedija u Whalley Rangeu.


Britanska vlada i obavještajne službe su godinama davali azil libijskim disidentima, koji su osnovali zajednicu u Manchesteru, a Londonu su poslužili tijekom svrgavanja libijskog vođe 2011. godine. Na kraju su se okrenuli protiv svojih zaštitnika i organizirali i proveli napadu kojem je ubijeno 22, a ranjeno 116 ljudi.

Isto je i s nedavnim terorističkim napadom u Londonu. Britanski The Telegraph navodi da se bombaš u Londonu, Rachid Redouane, borio 2011. na strani NATO pakta protiv Gaddafija, baš kao i Salman Abedi, bombaš iz Manchestera. Obojica su se pridružila islamističkim skupinama koje su se kasnije borile i u Siriji.

Nakon Libije su se u Siriji borili u redovima skupine Liwa Al-Umah, koju je utemeljio Abdelhaqim Belhadj, bivši emir Libijske islamske borbene skupine (LIFG), ogranka Al-Qaede. Tijekom 2012. godine se Liwa Al-Umah u Siriji spojila s takozvanom “Slobodnom sirijskom vojskom” (FSA), koju su u kolovozu 2011. utemeljili sirijski dezerteri u Turskoj s ciljem svrgavanja Bashara Al-Assada. U Siriji su skupinu Liwa Al-Umah često nazivali jednom od jedinica FSA, a ponekad je surađivala s Al-Nusra Frontom, sirijskim ogrankom Al-Qaede.

Minule sedmice napunilo se pedeset godina otkako je začeta jedna od najjadnijih priča o takozvanom međunarodnom poretku, a zapravo o svekolikom samozavaravanju povodom tog poretka. U samo šest dana bliskoistočnog »junskog rata« 1967. godine, Izrael je okupirao Zapadnu obalu rijeke Jordan od Hashemitske kraljevine, Gazu od Egipta a Golansku visoravan od Sirije.

Nije to bila ni prva ni posljednja okupacija u novijoj istoriji. U krajnjoj liniji čak ne ni najkrvavija pa ipak, obilježila je poluvjekovnu šprdnju sa svjetskom »pravdom« i (ne)sposobnošću planetarnih institucija da se za vlastite zakletve o pravdi izbore.

Od Drugog svjetskog rata do danas, nikada povodom bilo koje okupacije, sukoba, kršenja međunarodnog prava, usvojenih odluka i rezolucija, svijet nije pokazao toliko nemoći, oportunizma, spremnosti na politička i mnoga druga ponižavanja, samozavaravanja i laganja - kao u slučaju takozvanog »Palestinskog pitanja«. Malo je kad neko, uz pomoć moćnog sponzora, toliko uporno pokazivao od šake do lakta cijelom svijetu ismijavajući ga, kao što je to ona izraelska unutar Izraela koja, ponajviše, vlada od pomenutih okupacija juna 1967. godine do danas.

Cijela ta storija opisana je u nebrojenim knjigama, udžbenicima, filmovima, ušla je u enciklopedije, povijest...Tema se rutinski i prigodničarski ponavlja bez efekta, rugajući se elementarnom smislu pravde, istine, politike i svega onoga na čemu završava kao laž o sposobnosti homo politicusa da to bude. Pola vijeka od onih »šest dana« poništilo je u temeljima čak i vrhovni cilj koji su osnivači Izraela, Deklaracijom o neovisnosti, postavili sami sebi: da nova država bude jevrejska i demokratska.

Izrael danas nije samo jevrejska država jer su u njoj tu silom i Palestinci, građani drugog reda. Tamo ih zovu tek - Izraelskim Arapima. Izrael nije ni demokratska država, jer to ne može biti onaj ko pod okupacijom drži, uz stanovnike, i teritoriju koja nije njegova ni po kakvom međunarodnom pravu sem - njegovom vlastitom. Jevreji na okupiranim teritorijama jesu i Jevreji i Izraelci, zahvaljujući prije svega raznim interesima i na Zapadu, ali i među arapskim režimima. Ambasadorica Amerike u UN-u Nikki Haley čak prijetećim tonom upozorava bespogovorno svijet ovih dana da »SAD više nikada neće dopustiti da UN 'maltretiraju' Izrael«. Prijetnja je upućena na sjednici Vijeća UN za ljudska prava, ni manje ni više. Toliko i o poimanju ljudskih i drugih prava u Ujedinjenim narodima.

Militanti koje podupire Turska počeli su se međusobno sukobljavati na prostoru sjevernog sirijskog grada al-Bab nakon što su ove godine, uz pomoć turske vojske, preuzeli kontrolu nad gradom koji se nalazio pod okupacijom ISIL-a.
Izvori navode kako nije poznato što je uzrok izbijanja međusobnog sukoba militanata koji grad kontroliraju od veljače ove godine.

Jedan od izvora na terenu potvrdio je u razgovoru za Reuters kako je ubijeno nekoliko osoba, a veći broj ih je ranjeno.

Podsjetimo, ovo svakako nije prvi puta da se militanti međusobno sukobljavaju - sličan scenarij desio se na brojnim mjestima gdje bi preuzeli kontrolu. Štoviše, slični sukobi zadnjih dana izbili su i na prostoru grada Maarat al Numan na sjeverozapadu provincije Idlib.

Robert Fisk je to najbolje rekao:“Tramp će ubrzo zaista zabrljati na Bliskom istoku.“ Nakon njegove fantastično glupe odluke da napadne sirijsku vojsku sa krstarećim raketama, Tramp, ili bolje rečeno, ljudi koji donose odluke za njega, su verovatno shvatili da je to bio “kraj igre“ za bilo koju američku politiku na Bliskom istoku, tako da su oni uradili jedinu stvar koju su mogli da urade: otrčali su ka onima koji su zapravo bili zadovoljni ovom agresijom na Siriju: ka Saudijcima i Izraelcima.

Nije potrebno reći, sa ova dva “saveznika“ da će ono što trenutno prolazi kao neka vrsta “američke spoljne politike“ na Bliskom istoku ići samo od lošeg ka gorem, piše poznati analitičar The Saker

Postoji mnogo načina po kojima su Saudijska Arabija i Izrael zaista jedinstveni: oboje su glavni sponzori terorizma, oboje su nacije koje su duboko ogrezle u ideologijama koje se mogu opisati samo kao necivilizovane (vehabizam i jevrejski suprematizam) i oboje su naoružani do zuba.

Ali oni imaju još jednu zajedničku stvar: Uprkos, njihovih ogromnih vojnih potencijala, ove dve zemlje su vojno veoma slabe. O, naravno, oni imaju mnogo fensi vojne opreme i vole da se razbacuju okolo i udaraju neke bespomoćne “neprijatelje,“ ali kada izdvojite svu propagandu, shvatite da se Saudijci ne mogu nostiti čak ni sa Hutima u Jemenu, dok su Izraelci kompletno poraženi od snaga Hezbolaha 2. ranga 2006. godine (vrhovne linije snaga Hezbolaha su koncentrisane duž reke Litani i nikada nisu viđeni u direktnoj borbi): čitava Golanska brigada nije čak mogla da dovede Bint Jbeil pod kontrolu, iako je taj mali grad bio samo na oko 25 km od izraelske granice.

To je ujedno i razlog zašto Saudijci i Izraelci pokušavaju da se ograniče na vazdušne napade: jer su na terenu jednostavno nikakvi. Ovde je opet upečatljiva sličnost: Saudijci su postali “stručnjaci“ u terorisanju bespomoćnih Šiita (u KSA ili Bahreinu), dok su Izraelci stručnjaci u tome kako terorisati palestinske civile.

Zvanični predstavnik iranske avio-kompanije „Iran er“ Šahroh Nušabadi saopštio je medijima da su vlasti poslale u Katar pet aviona i u svakom od njih po 90 tona proizvoda, uglavnom voća i povrća.

„Još jedan avion će biti poslat danas“, rekao je Nušabadi. On je naveo da će se prevoz proizvoda u Katar nastaviti „dok za to bude potrebe“.

Iz Irana u Katar isplovila su tri broda sa 350 tona proizvoda. Ranije je veći deo proizvoda dostavljen u Katar preko granice sa Saudijskom Arabijom. Države Persijskog zaliva zabranile su izvoz hrane u Katar.

Sa druge strane, šef katarske diplomatije Muhamed el Tani izjavio je danas da, iako je Rusija ponudila pomoć, državi ona zasad nije potrebna. Blokada zasad nije izazvale veće negativne posledice za stanovnike tog emirata.

Početkom juna Bahrein, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat i Jemen, kao i privremena vlada Libije, Maldivi i Mauricijus objavili su da je došlo do prekida diplomatskih odnosa sa Dohom.

Zamenik načelnika štabova iranske vojske Mustafa Izadi izjavio je da Iran poseduje dokaze da SAD direktno pružaju podršku DAEŠ-u, javlja agencija Fars.

„Kako je ranije izjavio vrhovni lider islamske revolucije ajatolah Homnej, mi posedujemo dokumenta i informacije koji pokazuju direktnu podršku američkog imperijalizma ovom užasnom pokretu (DAEŠ) u regionu“, saopštio je Izadi.

Pre toga, predsednik parlamenta Irana Ali Laridžani izjavio je da SAD sponzorišu ekstremiste iz DAEŠ-a i da su sami „najveća teroristička grupa DAEŠ“.

Saslušanje bivšeg šefa FBI Džejmsa Komija u Kongresu SAD ukazuje na neuspeh pokušaja protivnika Bele kuće da diskredituju Donalda Trampa zbog „zavere“ sa Rusijom, izjavio je voditelj televizije „Foks njuz“ Taker Karlson.

Novinar se slaže sa Trampom da istoriju „veza sa Rusijom“ razvijaju demokrate. Njihov cilj je da opravdaju poraz na izborima. Iz Komijevog iskaza, sa druge strane, ne može se zaključiti da je postojala „zavera“, ili da je bilo nekih prepreka u izbornom procesu, smatra Karlson.

„Niko u Okrugu Kolumbija ne veruje u to (zaveru). Štaviše, niko nije objasnio kako se to zapravo dogodilo i na šta je konkretno uticalo. Stvar je u tome da oni (Trampovi protivnici) ni sami ne znaju, a možda im je i svejedno. Oni samo žele da Tramp ode, kao i bilo ko drugi ko im stane na put. Rusija je samo sredstvo“, ističe voditelj.

Ipak, Trampov savetnik Majkl Flin izgubio je posao, a sledeća žrtva „ruskog slučaja“ mogao bi da bude državni tužilac Džef Sešons, dodaje Karlson.

„Očigledno, pretpostavlja Komi, da je Džef Sešons možda komunicirao sa Sergejem Kisljakom u proleće 2016. godine. I tu su odrednice: ’mogao da komunicira‘, ’pretpostavio‘. Komi ne zna zasigurno“, kaže američki novinar.

Međutim, nedostatak jasnoće u istrazi ne smeta lideru manjine u Predstavničkom domu Nensi Pelosi da zahteva ostavku Sešonsa ne čekajući činjenice, smatra Karlson.

Filipinski predsednik Rodrigo Duterte izjavio je da ne zna za američku pomoć filipinskim snagama u borbi protiv islamističkih ekstremista u gradu Maraviju na jugu zemlje.

„Ne znam za to“, odgovorio je Duterte novinarima na pitanje o američkoj pomoći u borbi protiv ekstremista.

On je takođe rekao da nikad nije tražio pomoć Vašingtona, prenosi Rojters.

Ratno vazduhoplovstvo SAD je prvi put izvelo napad na pozicije terorističke organizacije Šabab u okviru sporazuma o proširenju punomoćja američke misije u Somaliji, javio je Pentagon.

Predsednik SAD Donald Tramp proširio je punomoćje snagama koje se bore protiv terorista iz organizacije Šabab kao podrška vojnoj operaciji Afričkog saveza u Somaliji i snagama bezbednosti Somalije.

„11. juna Ministarstvo odbrane je izvelo operaciju protiv Šababa u Somaliji. Operacija je izvedena oko 300 km jugozapoadno od Mogadiša“, navodi se u saopštenju Pentagona.

Saopšteno je da je cilj udara bio kamp za obuku terorista, nedaleko od grada Sakoua. Tom prilikom uništen je komandni punkt grupe i skladišta.

Njemački ministar vanjskih poslova, Sigmar Gabriel, rekao je kako bi aktualna kriza između Katara i arapskih zemalja mogla dovesti do rata.
"Postoji opasnost da bi ovaj spor mogao prerasti u rat - došlo je do dramatičnog srozavanja odnosa u Zaljevu", rekao je Gabriel u razgovoru za njemački list Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung. Ističe kako se dodatno uvjerio u opasnost ove situacije za vrijeme ovotjednih razgovora sa saudijskim, katarskim, turskim, iranskim i kuvajtskim kolegama.

"Nakon ovotjednih razgovora svjestan sam koliko je ova situacija opasna, no, još uvijek vjerujem kako postoje dobre šanse za progres", rekao je njemački ministar vanjskih poslova.