Situacija u svijetu samo pet dana prije inauguracije Donalda Trumpa za američkog predsjednika je prilično neizvjesna. S jedne strane su vidljivi znakovi “mekšeg pristupa” prema Moskvi, posebno nakon najave Trumpa da bi mogao ukinuti sankcije Rusiji, “ako se dogovore oko ključnih stvari, među kojima je i borba protiv terorizma”.
Rusija je odgovorila pozivom novoj američkoj administraciji da sudjeluje u pregovorima o Siriji u Astani, glavnom gradu Kazahstana, preskačući na ovaj način još uvijek aktualnu Obaminu upravu, što je više nego jasna diplomatska poruka odlazećem američkom predsjedniku i cijeloj njegovoj administraciji.
Trump, osim što je najavio reviziju nuklearnog sporazuma s Iranom, zauzeo je
oštar stav prema Kini. Poručio je kako će odustati od višedesetljetne prakse “politike jedne Kine”, odnosno nepriznavanja Tajvana, Kini namjerava “zabraniti pristup” spornim otocima u Južnom kineskom moru i uvesti visoke carine za kineske proizvode.
Istovremeno s diplomatskim pozivom Trumpovoj upravi da dođe u Astanu i bude dio rješenja sirijskog problema, Rusija je s Kinom dogovorila zajednički pristup u obrani od američkog globalnog proturaketnog štita, čije se komponente trebaju rasporediti u Južnoj Koreji.
Nemoguće je da Trump računa da može
igrati na kartu podijele između Rusije i Kine, što su uspjeli učiniti Kissinger i Nixon, ali u posve drugim povijesnim okolnostima. Ruski potez je sam po sebi razumljiv, a poziv novoj američkoj administraciji se može promatrati u svjetlu tradicionalne politike Moskve suradnje sa svima koji to žele. To je posebno vidljivo u Siriji, gdje Rusija vojno, diplomatski, obavještajno, financijski i na svaki drugi način podržava vladu Bashara Al-Assada, što nije razlog da ima kontakte s Izraelom, Saudijskom Arabijom i drugim regionalnim akterima, glavnim krivcima za sirijsku krizu.
Ali Kina je nešto posve drugo i može li Rusija ostati po strani u slučaju eskalacije sukoba Washingtona i Pekinga? Na ovo pitanje je teško odgovoriti, ali se zato može raspravljati o tome može li se Trump natjecati s Kinom, a da ne izazove oružani sukob?
Može li se Trump natjecati s Kinom, a da ne izazove rat?
Komentar: Povezano: Razmjeri globalne nejednakosti: Do 2016. više od 50% ukupnog svjetskog bogatstva u rukama malobrojne elite