Predstavnici Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) priopćili su da će u narednim satima završiti evakuaciju posljednjih civila i militanata koji su kao predstavnici “umjerene oporbe” pristali na evakuaciju iz istočnih četvrti sirijskog grada Aleppa.

Kao što je navedeno od strane predstavnika ICRC, nekoliko tisuća preostalih izbjeglica će s 40 autobusa i stotine automobila biti evakuirano danas.

U isto vrijeme u smjeru područja pod kontrolom sirijske vlade će krenuti četiri autobusa iz gradova Foua i Kafarya u pokrajini Idlib, koji su godinama pod opsadom islamističkih militanata i gdje su civili i lokalne milicije preživjeli zahvaljujući humanitarnoj i vojnoj pomoći koja im je dostavljana “zračnim mostom”, odnosno transportnim zrakoplovima sirijskog, iranskog i kasnije ruskog zrakoplovstva.

Prema Ujedinjenim narodima, istočni Aleppo će ukupno napustiti 25 000 izbjeglica i militanata, dok Turska tvrdi da je evakuirano njih 40 tisuća.

Bez obzira koja je brojka točna, gdje su nestale “Bijele kacige”.

Tko su “Bijele kacige” i tko ih je stvorio?

Podsjetimo, “Bijele kacige” su skupina takozvanih humanitarnih djelatnika koji su se u “slobodno vrijeme” borili u redovima islamističkih skupina u istočnom Aleppu, što dokazuju brojne snimke i fotografije na internetu. Njihove najpoznatije priče su ona o “spašavanju malog Omrana“, čija je fotografija obišla doslovno cijeli svijet, te djevojčici koju su tri puta spašavala tri različita pripadnika “Bijelih kaciga”, uvijek jednako prašnjavu i okrvavljenu, u istoj pidžamici i istom raščupanom kosom.

U više od pet i pol godina rata u Siriji enormna je količina neistina, manipulacija i doslovnih fabriciranja događaja na osnovu čega su osvanuli brojni novinski napisi i izvještaji UN-a, a koji su dosegli kritičnu razinu izvještavanjem o Alepu.

Glasnogovornik UN-ovog ureda za ljudska prava Rupert Colville objavio je 13.12. da su primili iz više „izvora s terena“ vijest o 82 ubijena civila u Alepu, te kako Sirijska vojska ubija civile, žene i djecu na licu mjesta, bilo na cesti, bilo u kućama, te kako su ulice istočnog Alepa prepune ljudskih tijela. Kasnije je Colville ublažio izjavu rekavši da se takve informacije ne mogu neovisno potvrditi. Iako su „aktivisti“ imali kamere i svu potrebnu tehniku, kao i pristup internetu za koji još uvijek nije jasno odakle im, nikakve slike niti videa o počinjenim „masakrima“ nisu izlazile u javnost. Samo riječi „aktivista s terena“ uz mnoge slike iz Gaze, Iraka, Pakistana, ili slike stare više mjeseci ili godina, kao i u jednom slučaju slika iz muzičkog videa. No i to je bilo dovoljno da se pokrene velika medijska hajka.

Kako su mnogi sirijski vojnici imali članove obitelji u istočnom Alepu koji su služili kao živi štit i taoci terorističkim skupinama, izjava da Sirijska vojska ide od kuća do kuća i ubija sve redom je izvan svake pameti. Zamislite sebe u situaciji sirijskog vojnika i da su na području koje napadate upravo vaši najmiliji. Uzmimo zdrav razum i logiku i zapitajmo se da li bi išli nasumce ubijati civile i na taj način dovesti u opasnost živote svoje porodice, ili porodice mnogih suboraca? Upravo tu logiku je predstavio UN, a dalje mediji kojima je ionako demonizacija bilo kojeg pripadnika sirijskih oružanih snaga standard.

Nije li upravo UN tvrdio da se u istočnom Alepu nalazi 250 tisuća civila, iako je sada vrlo jasno da je brojka više nego upola manja? Upravo ta činjenica je jasan pokazatelj da se „dokazi“ prikupljaju na osnovu lažnih podataka fabriciranih upravo od objava raznih aktivista na društvenim mrežama i samoproglašene sirijske civilne zaštite pod nazivom „Bijele kacige“ koja je direktno povezana sa sirijskim ogrankom al-Kaide, a za što postoje mnogi neoborivi dokazi. Spomenimo da je osnivač „Bijelih kaciga“ Britanac i vojni oficir James Le Mesurier, a organizacija je financirana od strane vlada SAD-a, Velike Britanije, Njemačke i Nizozemske. Toliko o tome koliko je ta organizacija uistinu sirijska.

Đulijeto Kjeza poznat je čitaocima Sputnjika i po analitičkim tekstovima o Rusiji koje povremeno možete da pročita na našem sajtu. Taj dugogodišnji dopisnik italijanskih novina iz Moskve, levičar i borac za ljudska prava, došao je u Beograd da predstavi svoju knjigu „Rusofobija“ u izdanju „Albatros plusa“.

S obzirom na to da se ta knjiga u ruskoj verziji naziva „Rusofobija 2.0“ zamolili smo ga da nam objasni šta te cifre zapravo znače. „U savremenoj eri 2.0, na jeziku savremene tehnologije, označava skok. Rusofobija kao istorijski faktor postoji, praktično, već tri veka, možda i duže. Ovoga puta, međutim (to sam napisao i u knjizi), mislim da je reč o novom talasu rusofobije kao oružja u borbi za dominaciju. Zašto baš sada? Zato što je Rusija ponovo, nakon određenog prekida, postala jedan od važnih, aktivnih i odlučujućih igrača na međunarodnoj sceni. Od tog momenta je Rusija za Zapad u celini, a posebno za SAD, najveća opasnost. Oni tako doživljavaju Rusiju, kao opasnost.“

Da li je ona zaista opasnost?

— Nije. Ako se mirne glave posmatra situacija, Rusija se 25 godina nikome nije suštinski suprotstavljala. Postoji određena navika da se o Rusiji misli kao o SSSR-u, ali ona nije Sovjetski Savez, to su dve potpuno različite stvari. Sadašnja Rusija apsolutno nije protivnik Zapada, ona nikoga ne ugrožava, nikada nije izašla izvan svojih granica. Znam da su oni 2008. godine govorili da je Rusija napala Gruziju, ali to je očigledan falsifikat. Ja sam bio svedok onoga što se tamo događalo.

Čuju se neki glasovi u našoj regiji povodom neuspjeha sporazuma između Rusije i Turske da izbace militante iz Alepa. Ovi glasovi traže da se više pažnje posveti prirodi ovih terorista, koji ispovijedaju vahabističku ideologiju (ili ideologiju bratstva). Ova ideologija ovisi od laganja i, kadgod je moguće - iskorištavanja obećanja i obveza ili njihovo zlouporabe.

U ovom članku želim se usmjeriti, ne samo na ovo pitanje, već i na novu situaciju koju je donijela pobjeda u Alepu i rezultate te pobjede u regiji i u svijetu.

Rusija je stekla veliko i detaljno iskustvo tijekom sirijske krize i vrlo dobro zna prirodu takvih ideologija i zna vrlo jasno tko daje financijsku i logističku podršku teroristima.

Rusija sada gradi stup od novih vrijednosti koje čuvaju međunarodno pravo kao sredstvo za očuvanje interesa. Rusija je krvlju platila očuvanje svojih vrijednosti i interesa. Danas, kao supersila, ona predstavlja interese svih naroda koji žele živjeti u miru, pod okriljem međunarodnog prava.

Da bismo razumjeli pobjedu u Alepu, moramo razumjeti neke činjenice u vezi sa sirijskom krizom:

• Alepo je ekonomska prijestolnica Sirije i najveći grad poslije Damaska. Oružano prisustvo u Alepu je vrlo raznoliko pod mnogim imenima, od kojih su mnogi iza tih imena imali podršku iz država regije ili drugih stranih država. Al-Nusra front je bio glavna frakcija u Alepu, ali su se međunarodni mediji usmjerili ka drugim frakcijama koje imaju potporu Sjedinjenih država, Turske, Saudijske Arabije, Katara i, nazvali ih "umjerene frakcije". Te "umjerene frakcije" nisu bile dovoljno jake da postignu pobjedu u Alepu, pa međunarodni i regionalni akteri nisu radili na njihovom razdvajanju iz Al-Nusra fronta. Mogućnost postizanja pobjede u Alepu, koja bi pomogla projektu slabljenja Siriju i njene kasnije podjele, bili su razlog da se ulog stavi na potporu Al-Nusra frontu.
• Velika gustoća stanovništva i urbani sastav u Alepu su bili važan faktor u korist terorista, i to su mogle koristiti zemlje koje podržavaju militante i brane ih pod sloganom ljudskih prava. Ova bitka u Alepu je, dakle, odlučujuća bitka u Siriji, jer su militanti koristili civile kako bi spriječili sirijsku vojsku i njezine saveznike da djeluju, a sâmi su djelovali razarajuće. To je ovdje sirijskoj vojsci i saveznicima otežavalo pobjedu, za razliku od drugih područja u kojima su sirijska vojska i saveznici mogli koristiti vatru terorista, kako bi mogli lakše da ih napadnu.
• Ovim sporazumom i njegovim provođenjem će se postići proces odvajanja "umjerenih frakcija" od terorističkih frakcija. Nitko ne može tvrditi da su militanti u Palmiri i Raki i u većini drugih područja Siriji "umjerene frakcije", i da neće računati na mogućnost pobjede u predstojećim borbama nakon gubitka najteže i najkompliciranije bitke u Alepu.

Vašington je trebalo da podrži potez Rusije i da uspostavi veze sa Evropom nakon pada komunizma, umesto što se fokusirao na proširenje NATO-a, smatra Ivan Eland, viši saradnik i direktor Centra za mir i slobodu na Nezavisnom institutu.

U intervjuu za Sputnjik direktor Centra za mir i slobodu na Nezavisnom institutu pozvao je Vašington da pozdravi želju Rusije da se približi Evropi, umesto što se fokusira na proširenje NATO-a.

Intervju je objavljen nakon što je republikanski kandidat za šefa štaba Bele kuće Rins Pribas izjavio da će novoizabrani američki predsednik Donald Tramp prihvatiti kao činjenicu da se Rusija mešala u predsedničke izbore u SAD ako obaveštajne službe dođu do zajedničkog zaključka o ovom pitanju.

Prošle nedelje je nekoliko medijskih izvora saopštilo da su CIA i FBI navodno zaključili da su se ruski hakeri mešali u ovogodišnje izbore da bi pomogli da Donald Tramp pobedi na izborima.

Odlazeći predsednik SAD Barak Obama rekao je na svojoj poslednjoj konferenciji za medije da su sajber-napade najverovatnije inicirali „najviši nivoi ruske vlade“.

Međutim, Eland smatra da bi stav Vašingtona o ovom pitanju većina sveta mogla da posmatra kao licemeran, jer se Sjedinjene Države često mešaju u izborne procese drugih zemalja.

Tako barem stoji u dokumentu uprave budućeg američkog predsjednika, što je u suprotnosti sa stavovima nekoliko visokih dužnosnika iz Washingtona, koji u Moskvi vide glavnu prijetnju američkoj nacionalnoj sigurnosti.

Tranzicijska uprava novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa je poslala u Pentagon popis ključnih prioriteta obrambene politike.

Rusija nije među njima, unatoč činjenici da je nekoliko visokih američkih vojnih dužnosnika Moskvu označilo kao najvećeg neprijatelja Sjedinjenih Država, izvještava časopis Foreign Policy, koji je uspio dobiti uvid u dokument od 1. prosinca.

U dokumentu se navode sljedeći obrambeni prioriteti novoizabranog američkog predsjednika:

1. Izraditi strategiju za poraz i uništenje terorista Islamske države.
2. Izgraditi čvrstu obranu kroz uklanjanje proračunskih ograničenja i povećanje snage, veličine i borbene spremnosti oružanih snaga.
3. Izraditi sveobuhvatnu strategiju za cyber-sigurnost.
4. Uspostava veće učinkovitosti (u ovom dijelu dokumenta se Trump poziva na temelje “velikih postignuća” bivšeg ministra obrane Roberta Worka).

Je li Rusija prijetnja ili partner Amerike?

U američkoj politici su primjetna dva tabora, koja Rusiju vide iz suprotnih perspektiva.

SAD je proširila sankcije Rusiji zbog situacije u Ukrajini, navodi se u saopštenju Ministarstva finansija SAD.

Sankcioni spisak je dopunjen sa još sedam fizičkih i osam pravnih lica, kao i sa dva broda.

Na spisku sektorskih sankcija našlo se 26 kompanija.

Prošle nedelje je Evropska unija na samitu lidera zemalja-članica produžila sankcije Rusiji.

Ograničenja koja prestaju da važe krajem januara, produžena su na još pola godine.

Portparolka Ministarstva spoljnih poslova Rusije Marija Zaharova zahteva od lista „Njujork dejli njuz“ da se izvini zbog članka novinara Gerša Kuncmana o ubistvu ruskog ambasadora u Ankari Andreja Karlova.

U tekstu je Kuncman uporedio ruskog ambasadora sa ambasadorom nacističke Nemačke Ernstom fon Ratom kojeg je ubio jevrejski student Heršel Grinšpan 1938. godine u znak protesta protiv ratnih zločina Adolfa Hitlera.

„Što se tiče poređenja ambasadora Andreja Karlova sa ambasadorom Trećeg rajha, reći ću jedno: danas ćemo glavnom uredniku lista koji je objavio ovaj ksenofobični članak koji opravdava terorističku akciju poslati pismo u kojem se traži izvinjenje“, napisala je Zaharova na svojoj stranici na Fejsbuku.

Ona je takođe ukazala da je Kuncman uporedio terorističke metode DAEŠ-a i Nusra fronta sa borbom Jevreja protiv antisemitizma krajem 30-ih godina prošlog veka. U vezi sa tim, Zaharova je pozvala antifašističke organizacije da daju svoju ocenu ovog članka.

Ranije je saopšteno da je novinar lista „Njujork dejli njuz“ Gerš Kuncman u tekstu o ubistvu ruskog ambasadora izjavio da „neće roniti suze zbog Karlova“. Autor kolumne „iznenađen je što se to ubistvo nije dogodilo mesecima ranije“.

Kako u današnjim turbulentnim globalnim vremenima funkcionira negdašnja uzor demokracija i isto takvo novinarstvo u Velikoj Britaniji (i općenito na Zapadu), kada je riječ o globalno poznatim medijima s velikom tradicijom, dobro je znano.

Na djelu je, na žalost, otvorena sprega najviših političkih i državnih struktura i medijskih vlasnika, a istina se jednostavno podređuje njihovim interesima. A kako po te iste političare stanje na terenu postaje sve teže, tako se sve više sapliću o vlastite mreže laži i obmana u koje vjeruje sve manji broj ljudi.

Najbolji primjer prljave političko-medijske kampanje unutar isto takvog propagandnog rata koji može dovesti do nesagledivih posljedica (i za koje njegove protagoniste i nije previše briga) dao je jučer komentator on line izdanja The Daily Maila Peter Hitchens, osvrćući se na dezinformacije koje britanski mediji plasiraju u javnost u svezi stanja u sirijskom Aleppu (originalni tekst možete pročitati ovdje).

Tako Peter Hitchens navodi, kako praktički sve što govore britanski mediji o stanju u Aleppu u posljednje vrijeme, nije provjereno i nije potvrđeno činjenicama.

„Posljednjih nekoliko dana obasipali su nas blistavim reportažama o događajima u istočnom Aleppu, koje su pripremili ljudi iz Beiruta, udaljenog 180 milja od sirijskog grada (iz druge države) ili čak iz Londona, koji se nalazi 2105 milja (iz drugog svijeta). U njima nam tumače kako su tamo (u Aleppu, op. GN.) ubijali žene i djecu, a ljude na živo palili“, navodi britanski komentator.

Rukovodilac francuskog Centra za političke i međunarodne odnose Fabijen Bosar izjavio je da je zvanično nominovao predsednika Rusije Vladimira Putina za Nobelovu nagradu za mir.

„Kao šef Centra za političke i međunarodne odnose zvanično sam predložio kandidaturu slanjem pisma Nobelovom komitetu, u kojem sam izneo mišljenje da Vladimir Putin treba da dobije Nobelovu nagradu za mir kao nagradu za svoje mirovne napore“, rekao je politikolog. Bosar očekuje da će i drugi stručnjaci i političari podržati tu kandidaturu.

On je istakao da su u vreme kada je predsednik SAD Barak Obama dobio Nobelovu nagradu za mir američki vojnici bili u Iraku, pa da vazdušni napadi na pozicije terorista u Siriji ne bi trebalo da utiču na dodelu Nobela ruskom lideru, koji učestvuje u velikom broju mirovnih inicijativa.

„Mislim da predsednik Putin zaslužuje to priznanje, jer je on jedini koji se trenutno bori protiv terorizma“, dodao je Bosar. Nobelova nagrada za mir 2016. godine dodeljena je kolumbijskom predsedniku Huanu Manuelu Santosu „za ogromne napore za okončanje građanskog rata koji traje više od 50 godina“.