Izvještavanje o Siriji pretvorilo se u ogroman projekat protiv suštine i smisla tradicionalnog novinarstva.Malo je koji svjetski događaj u novijoj istoriji kao rat u Siriji obilježen toliko snažnim, nerijetko i presudnim utjecajima, posebno manipulacijama medija na stvaranje svjetskog javnog mnijenja i percepcije u prosuđivanju samih zbivanja. Dodatno, i na donošenje direktnih političkih odluka sudbonosnih za sami događaj kao i na cijeli regionalni pa i globalni kontekst u kojem se taj rat odvija.
Od samog početka, od demonstracija u okviru tzv.
"arapskog proljeća" u martu 2011. kada je u Siriji sve počelo, do današnjih dana, obilježenih
vazdušnim operacijama ruske vojske,
medijske interpretacije ovoga rata nadmeću se na rijetko brutalan, dirigovan, unaprijed osmišljen i za novinarsku profesiju često potpuno degradirajući način. Žurnalizam u ovoj storiji doživljava neke od najsramnijih trenutaka u svojoj istoriji. Tim prije što su tehničke mogućnosti za vjerodostojno novinarstvo neuporedive u odnosu na ranije, čak i bez obzira na to što te mogućnosti otvaraju i mnogo veće šanse za različite manipulacije.
MedijiMeđutim, manipulativni odnos prema ratu u Siriji i ukupnom stanju u regionu tim povodom ne zasniva se prevashodno na plasiranju brutalnih faktografskih neistina o pojedinačnim događajima, koliko na
projektovanom i sistematskom "pranju uma" svjetske javnosti u vezi sa globalnim ciljevima geostrateških, dugoročnih i istorijskih rekomponovanja ukupne stvarnosti u regionu. U tom kontekstu, u tzv. "arapskom proljeću" na Bliskom istoku koje je bilo - sada se to jasno vidi - puki upaljač za dugoročni projekat preoblikovanja Bliskog istoka, mediji su dobili sasvim jasnu i bespogovornu zadaću koja se danas sve uočljivije prepoznaje i razotkriva. Oni su, zapravo, postali jedna od
direktnih ratnih poluga.Nekoliko je nivoa na kojima se ta uloga medija realizovala od samog početka u Siriji. Nakon
srušenog režima u Iraku (da se ne ide u dalju prošlost na istom tragu, do Pakistana i Afganistana i stvaranja talibana i malo kasnije Al Kaide na čijem je tragu stvoren ISIL), potom djelomično u Egiptu gdje je posao privremeno i samo djelomično obavljen, onda brzo i lako u Libiji - cilj je bila Sirija. Iz raznih razloga, unutrašnjih i vanjskih, operacija
nije uspjela onako kako je bilo predviđeno. Počeo je iscrpljujući i razarajući rat koji svakim danom sve više eskalira a u kojem se sredstva nisu birala. U centrima u kojima se odlučuje o oblicima i formama ratovanja, mediji dobijaju posebnu ulogu i zadatak. Propagandni pritisak, posebno, proizvodi ciljane efekte koji pogoduju daljem usmjerenom "informisanju" o onome što je bilo i o onome što je "objašnjenje" urađenog.
To usmjeravanje javnosti pokazuje se kao neophodno da bi se brutalni teror dovedenih ekstremista opravdao lažnim ciljem - oslobađanjem Sirije od diktatora. Što je sumnja u ovo postajala veća, jačao je i propagandni pritisak suštinskih proizvođača tamošnje drame - zapadnih zemalja i njihovih interesa.
Komentar: Pogledajte također: Eva Bartlet na konferenciji za štampu u UN-u objasnila zašto su vijesti zapadnih medija za Siriju lažne