
© Mohammed Abed, AFPPalestinska djeca prekrivena prašinom od izraelskog zračnog napada sjede u bolnici u Rafi, na jugu Pojasa Gaze, 23. listopada 2023.
Nema puno država koje toliko žude za poštovanjem i ugledom kao Izrael. Od Olimpijade do Evrovizije, preko prvenstva u šeš-bešu (bekgemon). Svaka izraelska pobjeda u osmini finala na prvenstvu u badmintonu je "nacionalni ponos", svaka medalja sa takmičenja tekvondista u Albaniji "predstavlja čast". Zlatna medalja sa vježbi na parteru postavlja Izrael na mapu svijeta, evropsko takmičenje u surfovanju mjenja status zemlje. Bivša izraelska pjevačica ove godine predstavlja Luksemburg na Evroviziji? Još jedan povod za "plavo-bijeli ponos".
Detinjasta čežnja za priznanjem mogla bi biti dirljiva, pa čak i srceparajuća - mlada država utire sebi put - da nije drugih važnijih pitanja. Ako se oduzmu uspjesi u sportu i na Evroviziji,
Izrael je država bez časti. Može da zamišlja da će nastup Eden Golan u Malmeu sakriti ono što se događa u Han Junisu, ali to je pusta želja.
Nevjerovatno je da se zemlja koja toliko brine o svojoj časti ponaša kao da je njen međunarodni položaj uopće ne zabrinjava. Rat u Gazi je doveo status zemlje na nezapamćeno nizak nivo, ali Izrael detinjasto žmuri i misli da ga niko neće vidjeti u njegovoj sramoti. Ništa ne čini kako bi popravio svoj status, svoj ugled, da povrati barem malo časti.
Komentar: Možda Hamas ima plan 'Dan nakon Netanyahua'.