Armenski premijer Nikol Pašinjan objavio je da njegova zemlja "zamrzava" suradnju s Organizacijom ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO), što bi mogao biti korak prema potpunom napuštanju euroazijskog bloka. Prema Igoru Korotčenku, glavnom direktoru Kaspijskog instituta za strateške studije, ovaj razvoj izravan je rezultat nedavnih sporazuma između kavkaske nacije i Francuske, nakon što je Pašinjan razgovarao o tome ranije ovog mjeseca s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom. Pariz i Erevan potpisali su ugovor o naoružanju usred općeg jačanja svojih vojnih i obrambenih veza, pri čemu je Francuska pristala prodati Thales GM 200 (napredni sustav protuzračne obrane) Armeniji.
Francuska agenda nije uvijek usklađena s onom NATO-a predvođenog SAD-om, kao što
možemo vidjeti na samom Indo-Pacifiku, na primjer. Pariz naravno ima svoje vlastite tradicionalne aspiracije na Južnom Kavkazu, koje se odnose na njegovo natjecanje s Britanijom (tzv. "Fashoda sindrom"), a također i njegov složeni odnos s Turskom, budući da je Pariz dugo pokušavao obuzdati turske ambicije na
Istoku Mediterana i šire. Bilo kako bilo, Francuzi očito teže "nadomjestiti" rusku poziciju u Armeniji, a europska sila sada obećava da će Armencima, između ostalog, osigurati rakete zemlja-zrak kratkog dometa.
Komentar: Iako bi se ovo moglo pripisati unutarnjim sukobima i/ili nekompetentnosti - a to dolazi usred nedavne sramote njemačke mornarice - što je s priznanjem iz SAD-a o bazama CIA-e stacioniranim u Ukrajini od 2014.; s Macronovim pozivima da se pošalju francuske trupe u Ukrajinu; i prividne potrebe Zapada da eskalira stvari, čovjek se ne može a da se ne zapita radi li se, barem djelomično, o stvaranju terena za provokaciju.
Iako to možda pridaje previše zasluga očajnim, glupim, iako zlokobnim marionetama establišmenta.
U svakom slučaju, čini se da će ishod biti isti: imajte na umu da je odgovor Rusije da se doista čini da se sprema izravan (službeni) sukob: