© Global Look Press / Tpg
Borba za energente, poglavito plin i naftu, jedna je od glavnih sastavnica aktualne, rekao bih mitske geopolitičke bitke između ključnih globalnih silnica.
Ovladavanje resursima i dobavnim smjerovima u tom su kontekstu jedni od prioriteta, a sve ostalo je drugorazredno. Oni koji imaju resurse nastojat će ih zadržati za sebe, a oni koji ih nemaju, ili ih nemaju dovoljno, nastojat će njima ovladati. I to je sva formula, koja je u svojoj biti jednostavna ali po pitanju ostvarenja zacrtanih ciljeva krajnje teško ostvariva i isto toliko rizična sa sigurnosnog aspekta. Jer jasno je, što povijest i zdrava logika konstantno potvrđuju, da oni koji bogatstvom raspolažu, to bogatstvo bez borbe nikome ne namjeravaju prepustiti. A kada je riječ o suparnicima koji raspolažu nuklearnim naoružanjem, nije potrebno detaljnije govoriti o pitanju sigurnosnih rizika.
Jedna od tih glavnih silnica, spomenutih u uvodnoj rečenici, svakako je Rusija - zemlja koja raspolaže golemim prirodnim i energetskim resursima. A kada je to tako, u sadašnjim uvjetima globalne geopolitičke bitke, gdje se protiv nje provode nikad strože sankcije tzv. kolektivnog Zapada, jasno je kako Rusija svoja prirodna bogatstva počinje koristiti kao oružje - i to ono, puno ubojitije od klasičnog. Dovoljno se osvrnuti oko sebe i vidjeti što se u svijetu (daleko najviše u Europi) negativnog događa uslijed energetske krize koja proždire gospodarstvo, dovodi do prave de-industrijalizacije i golemih socijalnih problema, a da joj se još, uopće, i nazire kraj.
Komentar: Europski energetski armagedon je iz Berlina i Bruxellesa, a ne iz Moskve