Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih nacija (UN) je izglasao rezoluciju kojom se usuđuje sistemski rasizam i policijsko nasilje. Oštra reakcija na to uslijedila je iz SAD-a gdje je američki državni sekretar Mike Pompeo taj postupak nazvao licemjerjem.

Arab News piše da je Pompeo naglasio da se Vijeće za ljudska prava UN-a treba fokusirati na sistemsku rasnu nejednakost u Venezueli, te odnedavnim članicama Kubi i Kini, koje su, kako je naveo, oduvijek bile utočište za diktatore, ali i za demokratije koje ih podržavaju.

"Jučerašnja odluka Vijeća o izglasavanju rezolucije fokusirane na rasizam i policijsko nasilje u SAD-u srozava to tijelo još niže", dodao je Pompeo.

Vijeće je glasalo za rezoluciju nakon brojnih rasprava koje su potakli protesti u SAD-u zbog ubistva Afroamerikanca Georgea Floyda.

Vijeće za ljudska prava UN-a sa sjedištem u Ženevi međuvladino je tijelo unutar sistema UN-a, odgovorno za promicanje i zaštitu ljudskih prava širom svijeta, za rješavanje situacija kršenja ljudskih prava te za davanje preporuka.

SAD, tačnije Washinghton se 2018. povukao iz Vijeća te zbog toga nisu prisustvovali glasanju.

Pompeo je u svom današnjem obraćanju tu rezoluciju nazvao "licemjerjem Vijeća za ljudska prava UN-a" te je dodao da je pokrenuta rasprava u SAD-u o rasi nakon Floydovog ubistva zapravo "znak društvene snage i zrelosti demokratije".

"Da je Vijeće bilo iskreno, onda bi prepoznali snagu američke demokratije i pozvali autoritarne režime širom svijeta i modelirao ih po uzoru na američku demokratiju te njihove nacije učili visokim standardima, odgovornostima i transparentnosti što i mi Amerikanci primjenjujemo", kazao je Pompeo.

Rezoluciju su predstavile afričke države u sklopu hitnog sastanka sazvanog nakon smrti Afroamerikanca Georgea Floyda i protesta održanih protiv rasizma širom svijeta.

Sinoć, 20. lipnja, američki predsjednik Donald Trump održao je miting u gradu Tulsi, država Oklahoma, kojom prigodom je, između ostaloga, predložio da se paljenje američke zastave ubuduće kažnjava godinom dana zatvora. Trenutačno američko zakonodavstvo ne priječi paljenje državne zastave jer je to zaštićeno prvim amandmanom Ustava SAD-a o slobodi govora.

"Prije dva dana, lijevi radikali u Portlandu (država Oregon) srušili su spomenik Georgea Washingtona, zaogrnuli ga američkom zastavom i zapalili američku zastavu. Mi moramo donijeti zakon, da onaj tko zapali američku zastavu bude odveden u zatvor na jednu godinu", kazao je američki čelnik.

Podsjećamo: 18. lipnja, u noćnim satima, lijevi radikali, koji se nazivaju borcima protiv rasizma, srušili su spomenik prvom američkom predsjedniku Georgu Washingtonu, prekrili ga američkom zastavom, koju su potom zapalili. Vandali su nakon toga crvenom bojom na spomeniku napisali "1619", kao godinu, kada su u SAD došli prvi robovi s afričkoga kontinenta.

Ovo nikako nije prvi incident takve vrste u SAD-u (nakon ubojstva afroamerikaca Georga Floyda od strane policajca u Minneapolisu), kada se svjetina razračunava s povijesnim spomenicima te države. Posljednjih su dana i tjedana oštećeni brojni spomenici istaknutih osoba Konfederacije (ujedinjene države američkoga juga u kojim je bio legalan robovlasnički sustav sve do kraja Građanskog rata (1861.-1865.). Osim njima, srušeni su spomenici i moreplovcu i prvom europskom pronalazaču američkog kontinenta Cristoforu Columbu (i to više njih), španjolskom književniku Miguelu Servantesu, katoličkom svecu Juniperu Serri, predsjedniku Ulyssesu Grantu, autoru američke himne Francisu Scottu Keyu i td.

U ovom se slučaju moramo zapitati o onome, o čemu se pitaju i brojni ugledni američki paravnici i ne samo američki: gdje su granice tolerancije u otvorenome društvu; treba li ili ne zakonski sankcionirati govor mržnje?

Mnogi levičarsko orijentisani ljudi smatraju da su trenutni nemiri u SAD-u spontana pobuna protiv policijskog nasilja, sistemskog rasizma i istorije progona i eksploatacije crnaca i Indijanaca, itd.

Što se tiče nasilja, pljačke i nereda - ili su opravdani kao rezultat nekakvog pravednog gneva ili su za to okrivljeni "infiltratori".

Da li verujete u ovo: Svi oni koji su mislili da milijardere baš briga za siromašne i potlačene, ispostavilo se da nije tako : smatrali smo ih zlim a ispostavilo se da postoje ljubazni, vrlo principijelni bogataši, koji brinu o nepravdi i slobodi i koji se zaista osećaju loše, za sve nepravde koje su učinjene crncima!

Da li zaista verujete u to?

Naravno da ne!

Upravo njihove korporacije su imale najviše koristi od svih nejednakosti, nepravdi, nasilja i ratova i bilo bi zaista smešno pomisliti da su te korporacije i njihovi izvršni direktori odjednom postali savesni.

Korporacije se vrte oko novca. Da, ponekad korporacije pokušavaju da predstave "ljudsko lice", ali ovo nije ništa drugo nego marketinški trik koji je namenjen stvaranju lojalnosti potrošača. Sada ne treba da verujemo ni na sekundu da mega korporacije očekuju da zarade mnogo od podržavanja nereda, barem ne na direktan način. Niti da ove korporacije pokušavaju da pokažu empatiju zato što se plaše bojkota crnih potrošača.

Rusija predlaže uzdizanje nacionalnog suvereniteta, uključujući kulturni i duhovno-moralni, u status najveće vrednosti i osnove za buduću izgradnju ljudske civilizacije

Usvajanje amandmana na Ustav Ruske Federacije otvara novu stranicu u istoriji ruske države. Promene usmerene na zaštitu osnovnih porodičnih vrednosti, istorijske istine, jačanje duhovnog i moralnog vaspitanja, državnu podršku i zaštitu kulture kao jedinstvenog nasleđa mnogonacionalnog ruskog naroda, jačanje osnova socijalne države - događaj su od ogromnog značaja za određivanje ciljeva i daljih puteva razvoja naše zemlje.

Upravo duhovno-moralne vrednosti su osnova pogleda na svet, deluju kao vodič za život, međusobno razumevanje ljudi i osnov su za formiranje stereotipa i modela ponašanja čoveka u društvu. Pitanje kakve su nam vrednosti potrebne po pravilu se postavlja kada društvo i država treba da donesu odluku o izboru puteva daljeg razvoja.

VREDNOSTI U STRATEŠKIM DOKUMENTIMA

Tema vrednosti pojavila se na poseban način u kontekstu široke rasprave o amandmanima na Osnovni Zakon zemlje i u godini 75. godišnjice Velike Pobede. Zapad je na ove događaje odgovorio aktiviranjem informaciono-propagandnih kampanja, koje su imale za cilj da falsifikuju svetsku i domaću istoriju, umanje vrednost Pobede i nanesu još jedan udarac po sistemu tradicionalnih ruskih duhovno-moralnih vrednosti. Uprkos ogromnim naporima naših prekookeanskih "partnera" da razbiju sistem vrednosti u Rusiji, koji su formirala pokoljenja naših predaka, taj sistem je sačuvao svoje osnovne kvalitativne karakteristike.

Opšta predstava o ukupnosti tradicionalnih ruskih duhovno-moralnih vrednosti je na maksimalno lakonski (i svakako ne na iscrpan) način izneta u Strategiji nacionalne bezbednosti Ruske Federacije. Tu se navode prioritet duhovnog nad materijalnim, zaštita ljudskog života, ljudskih prava i sloboda, porodica, stvaralački rad, služenje Otadžbini, moralne norme, humanizam, milosrđe, pravednost, uzajamna pomoć, kolektivizam, istorijsko jedinstvo naroda Rusije, kontinuitet istorije naše Domovine.

Američki državni sekretar Mike Pompeo nazvao je bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, koji je objavio svoje memoare, "izdajnikom".

Bolton je u knjizi U prostoriji u kojoj se to dogodilo (The Room Where It Happened) opisao rad predsjednika Donalda Trumpa i njegove administracije, zbog čega mjesecima traje pravni spor između Bijele kuće i bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost.

Bolton u svojoj novoj knjizi, između ostaloga, tvrdi da je Trump prošle godine pitao kineskog predsjednika Xi Jinpinga da mu pomogne da pobijedi na ovogodišnjim izborima te da američki predsjednik vodi vanjsku politiku po vlastitim političkim kalkulacijama.

Također se navodi da Trump nije dorastao ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

Trump je, između ostaloga, opisan kao nepristojan čovjek, sklon erupcijama bijesa i donošenju odluka koje onda njegovi pomoćnici pokušavaju ispraviti ili preokrenuti.

Velika Britanija, Francuska i Njemačka rekle su u petak da neće poduprijeti američke pokušaje jednostranog ponovnog uvođenja UN-ovih sankcija Iranu, no rekle su i da žele razgovarati s Teheranom o njegovom učestalom kršenju nuklearnog sporazuma iz 2015. godine.

Prema sporazumu iz 2015. godine koji je Teheran potpisao sa svjetskim silama o ograničavanju iranskog nuklearnog programa u zamjenu za ukidanje sankcija, UN-ov embargo na oružje trebao bi isteći u listopadu.

SAD, koji je izišao iz sporazuma 2018. godine, kaže da želi produžiti taj embargo.

Washington prijeti sankcijama

Ako UN-ovo vijeće sigurnosti ne produži embargo, Washington prijeti da će ponovno pokrenuti vraćanje svih UN-ovih sankcija Iranu, koristeći proces koji je zacrtan u nuklearnom sporazumu.

Takav korak vjerojatno bi bio kraj nuklearnog sporazuma.

"Čvrsto vjerujemo da bilo koji unilateralan pokušaj uvođenja UN-ovih sankcija može imati ozbiljne štetne posljedice u UN-ovom Vijeću sigurnosti", izjavili su ministri vanjskih poslova triju europskih zemalja (E3).

"Nećemo poduprijeti odluku koja ne bi bila u skladu s našim trenutačnim naporima da očuvamo JCPoA (nuklearni sporazum s Iranom)", rekli su nakon razgovora o Iranu u Berlinu.

Italija vjeruje da bi se europski čelnici trebali uključiti u konstruktivne političke rasprave prije "automatskog" produženja sankcija Rusiji, izjavio je u srijedu premijer Giuseppe Conte.

Govoreći ispred Zastupničkog doma, uoči sastanka Europskog vijeća, koji se treba održati u petak, Conte je rekao da se očekuje kako će njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron dostaviti poruku o statusu provedbe sporazuma iz Minska u regiji Donbasa, koja je zahvaćena sukobom.

"Italija je uvijek isticala potrebu za političkom raspravom između čelnika prije nastavka sa šestomjesečnim produljenjem sektorskih ekonomskih sankcija protiv Rusije, koje istječu 31. srpnja, čime bi se izbjegao automatizam. Za Italiju, suradnja s našim europskim partnerima ostaje prioritet kojeg promiče puna provedba sporazuma iz Minska, što je i cilj instrumenta sankcija", napomenuo je Conte.

Italija tradicionalno sankcije prema Rusiji doživljava kao način rješavanja ukrajinske krize, dok njena vlada ponavlja uvjerenja Rima o tome kažnjavanje Moskve nije samo po sebi cilj.

Conte je ranije tvrdio da uklanjanje sankcija u cjelini bezuvjetno nije nešto čemu Italija teži. Isto tako je naglasio potrebu za održavanjem i podrškom EU solidarnosti.

Zapadna frakcija u Belorusiji pokušava da sprovede "čišćenje proruskih kadrova" i to je možda put da Lukašenko izbegne Majdan. Ali kome će biti potreban kad izgubi podršku Rusije?

Deveti avgust biće dan kada će se beloruski predsednik Aleksandar Lukašenko boriti za šesti uzastopni mandat na čelu države. Posle 26 godina na vlasti ovog puta deluje da je pred njim jedna od najtežih političkih bitaka. Ne zbog toga što će imati problema da trijumfuje na biralištima nego upravo zbog činjenice da bi očekivanom pobedom već u prvom izbornom krugu - na kraju svog narednog mandata ušao u četvrtu deceniju neprekidno na mestu predsednika. Tako nešto u zapadnoevropskim zemljama naprosto nije moguće, kao ni u Rusiji. Ali ni to ne bi bio nepremostiv problem da nije sve složenijih unutrašnjih i međunarodnih okolnosti koje mu ne idu naruku.

U svom dugogodišnjem laviranju između Zapada i Rusije, Lukašenko je povećao očekivanja i jednih i drugih, a samim tim i njihovo nestrpljenje i nezadovoljstvo. Uz snažnu podršku naroda kakvu je uživao prethodnih decenija, beloruski lider ne bi morao previše da strepi od toga šta o njemu misle stranci. Ali kada beloruska privreda već deceniju ne beleži visoke stope rasta kao nekada (ukupan, zbirni rast za deset godina iznosio je samo jedan procenat), u takvoj situaciji predsednik Belorusije mora da bude oprezan. U suprotnom, u ovoj državi može da se ponovi Majdan, odnosno scenario iz susedne Ukrajine.

UPOZORENjE

"Svima nam je jasno da se događaji odvijaju po unapred osmišljenom scenariju. Ne smišljaju to oni, postoje gazde koje plaćaju novac. Oni su samo izvršioci. Najpre predstavnici niza inicijativnih grupa, zarad destabilizacije društveno-političke situacije, zloupotrebljavaju pravo na okupljanje, a onda će formirati timove i grupe boraca koji će, nije isključeno, pokušati da organizuju sukobe na trgovima. Na to oni i pozivaju ljude", saopštio je prošle nedelje predsednik Aleksandar Lukašenko na sastanku s vodećim ljudima armije i službe bezbednosti.

Pokreti koji stoje iza protesta koji su destabilizovali Sjedinjene Države otvoreno navode da ih finansiraju fondacije poput Soroševe, Rokfelerove i sličnih

"Obojena revolucija" je termin koji se koristi kako bi se opisao niz izuzetno efikasnih operacija smene režima u izvođenju CIA, i to primenom tehnika koje su razvili RAND korporacija, "demokratske" NVO i druge grupe, još od 1980-ih. U sirovoj formi korišćene su za rušenje poljskog komunističkog režima krajem 1980-ih. Tehnike su nakon toga rafinirane da bi bile upotrebljene - zajedno sa ogromnim količinama novca za podmićivanje - za rušenje Gorbačovljevog režima u Sovjetskom Savezu.

Svakome ko je pažljivo proučavao te modele jasno je da protesti protiv policijskog nasilja koje predvode amorfne organizacije sa imenima poput "Crni životi su važni" ili Antifa nisu tek obični izliv moralne ogorčenosti. Stotine hiljada mladih Amerikanaca bivaju upregnuti u ulogu opsadnog ovna koji bi trebalo ne samo da sruši američkog predsednika, nego usput i samu strukturu američkog ustavnog poretka.

Ako za trenutak zanemarimo pitanje snimaka na kojima se vidi kako beli policajac iz Mineapolisa kolenom pritiska vrat crnca Džordža Flojda i osvrnemo se na dešavanja u zemlji koja su usledila od tog momenta, jasno je da su određene organizacije ili grupe bile dobro pripremljene da instrumentalizuju dotični užasni događaj za nametanje sopstvene agende.

Protesti su nakon 25. maja često počinjali mirno, da bi ih ubrzo potom preuzimali dobro utrenirani nasilni akteri. Dve organizacije redovno figuriraju kad je reč o nasilnim protestima - "Crni životi su važni" i Antifa (SAD). Video snimci pokazuju solidno opremljene demonstrante, obučene u crno i maskirane (definitivno ne zbog koronavirusa), kako vandalizuju policijske automobile, spaljuju policijske stanice, razbijaju izloge prodavnica motkama i bejzbol palicama. Očigledna je bila primena Tvitera i drugih društvenih mreža za koordinaciju rojevih napada rulje po principu "udari i beži".

Ono što se događa od momenta-okidača u Mineapolisu često se poredi sa talasom protesta koji je zahvario pretežno crnačke geto kvartove 1968. godine. Sećam se tih događaja iz 1968. i mogu da posvedočim da je ono što se dešava danas je bitno drugačije. Više liči na jugoslovensku obojenu revoluciju kojom je srušen Milošević 2000. godine.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu predstavio je svoje planove o aneksiji ilegalno okupirane Zapadne obale koalicijskim partnerima i izraelskom ministru odbrane Bennyju Gantzu, objavili su izraelski mediji.

Novine Haaretz objavile su da su se Netanyahu i predsjednik Knesseta Yariv Levin, član premijerove partije Likud, sastali sa Gantzom i ministrom za vanjske poslove Gabijem Ashkenazijem iz koalicije Plavo Bijelo, kako bi razgovarali o mogućim scenarijima za aneksiju okupirane Zapadne obale.

Izraelski premijer je navodno predložio scenarije koji su varirali od poduzimanja "čisto simboličnog koraka" do aneksije do 30 posto teritorije, što nije odgovaralo Gantzu i Ashkenaziju, objavila je Anadolija.

Izrael je osvojio Zapadnu obalu u ratu 1967. godine i od tada tamo izgradio desetine naselja u kojima sada živi više od 400.000 jevrejskih naseljenika.

Palestinci planiraju da ta teritorija bude centralni dio njihove buduće države, a veći dio međunarodne zajednice smatra jevrejska naselja na Zapadnoj obali nelegalnim po međunarodnom pravu.

Kršenje prava

Bliskoistočni plan predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa, koji je predstavljen u januaru i koji uveliko favorizira Izrael, Palestinci su odbacili. Taj plan omogućava Izraelu da ostvari planove o aneksiji. Većina međunarodne zajednice se protivi tom potezu.