Terorista Hamasa izvučen je iz ruševina i otac ga nosi u naručju. Lice mu je prekriveno prašinom, tijelo mu se klati kao vreća, pogled mu je tup, ne vidi se da li je živ ili mrtav. On ima tri, četiri godine, a očajni otac juri u Indonezijsku bolnicu, koja je već prepuna mrtvih i ranjenih. Još jedna teroristkinja je spašena iz ruševina, vidi se da je živa, njena svijetla kovrdžava kosa je bijela od prašine. Ona ima pet, šest godina i čovek, koji je nosi na rukama, osvrće se oko sebe, kao da se pita odakle će stići pomoć.
Jedan muškarac u iskidanoj majci bez rukava juri naokolo; u rukama mu je bijeli čaršav presavijen kao pokrov, a u njemu tijelo bebe. Maše u očaju. To je tijelo njegovog djeteta, novorođenčeta. Ova beba još nije stigla da se pridruži vojnom krilu Hamasa u izbjegličkom kampu Jabalija. Živjela je samo nekoliko dana, kao leptir, i onda je ubijena.
Desetine mladića uporno kopaju po ruševinama golim rukama, u očajničkom pokušaju da izvuku žive ljude ili tijela svojih susjeda; podižu porušene zidove ispred dječije ruke koja viri iz ruševina. Možda je i to dijete bilo terorista u Hamasovoj Nukba jedinici. Okolo stoji na stotine muškaraca, obučenih u rite, beznadežno sklapajući ruke. Neki su briznuli u plač. Iz ruševina viri izraelski električni bojler sa naljepnicom na ivritu, podsjećajući na zaboravljene dane. "Sad nemamo vremena za emocije", kaže stanovnik kampa Mensur Shimal za TV mrežu
Al Jazeera.
Komentar: Bez riječi: