© Unknown
"Najveće zlo se sada ne provodi u tim prljavim 'zločinačkim jazbinama' koje je Dickens volio oslikavati. Ne provodi se čak ni u koncentracijskim logorima i radnim logorima. U njima vidimo njegov konačni rezultat. Ono je zamišljeno i naređeno (premješteno, ustupljeno, izvršeno i zapisivano) u čistim, tepisima uređenim, ugrijanim i dobro osvijetljenim uredima, od tihih ljudi s bijelim ovratnicima, podrezanih noktiju i s glatko obrijanim obrazima koji ne moraju podizati glas".Ipak, ne samo da veliko zlo samo po sebi može biti naizgled svakodnevno, već ga često olakšava i dopušta mu da raste ono obično, sredina puta. To je bio slučaj u mnogim totalitarnim državama, gdje su neaktivnosti i nespremnost milijuna da se suoče sa zlom koje se ukorijenilo i raslo pred njihovim očima omogućilo da napreduje i zavlada njihovim društvom poput korova, a to je ono što se sada događa u našem društvu.
Belgijski psiholog, Matthias Desmet, imao je niz intervjua u kojima je raspravljao o fenomenu masovne formacije (ili masovne psihoze) tijekom posljednje dvije godine. Među njegovim brojnim uvidima je ideja da totalitarni sustavi imaju tendenciju vidjeti stanovništvo podijeljeno u tri široke skupine. Prvo, postoje oni koji su potpuno hipnotizirani propagandom. Drugo, oni koji nisu nužno u ropstvu propagande, ali koji su ipak skloni pristajati na zahtjeve koje ona pred njih postavlja. I treće, oni koji su, čini se, ne samo imuni na propagandu, već joj se protive koliko su u mogućnosti.
Iako Desmet ovu podjelu stavlja na otprilike 30%, 40% i 30%, ja bih stavio naš trenutni pomak u totalitarizam na oko 30%, 50-60% i 10-20%. Brojke u potonjoj skupini, iako niske, zasigurno su se povećale ove godine, budući da je mnogo više ljudi shvatilo da navodni odgovor na virus zapravo nema nikakve veze s javnim zdravstvom, već o izmišljenoj javnozdravstvenoj krizi koja se koristi kao pokriće za preuređenje društva u totalitarnu rupetinu, prepunu digitalnih identifikacijskih oznaka, socijalnog kredita, desetkanja malih i srednjih poduzeća i transhumanističkog sna o fuziji naših fizičkih, bioloških i digitalnih identiteta - kako to kaže Herr Schwab.
No, pokretači ovog zla nisu toliko zločinci na vrhu, niti hipnotiziranih 30%. Umjesto toga, to je onih 50-60% u sredini. Uglavnom, ova grupa se slaže sa svim apsurdnim propisima i ograničenjima, ne zato što stvarno vjeruju da je potrebno "boriti se protiv virusa", već zato što vjeruju da im je to najbolja nada za povratak normalnom životu, i zabrinuti su što će se izdvojiti iz gomile. I tako ukrste prste, "čine pravu stvar" i nadaju se da će sve nestati. Međutim, čini se da oni ne razumiju da zlo ne pobjeđujete tako da mu udovoljavate. Pobjeđujete ga suprotstavljajući mu se. Kada razbojnici dođu da opljačkaju vaše mirno i tiho selo, ne rješavate se problema pristajanjem na svaki njihov hir, zatvarajući oči i nadajući se da će nestati. Riješite ga se tako što se nećete pokolebati, čak i ako vas to skupo košta.
Ali što ako 50-60% ne shvaća da ih pljačkaju razbojnici? Što ako misle da razbojnici zapravo nisu razbojnici, nego im pokušavaju učiniti dobro? Pa, nakon dvije godine pljačke, zasigurno mogu biti samo oni najnerazboritiji koji ne vide da nešto nije u redu, da nešto nije kako treba biti, da nešto smrdi. Većina mora imati barem osjećaj da im se životi mijenjaju iz razloga koji su znatno drugačiji od onih koji im se predstavljaju. Ipak, odlučuju ne slušati taj uznemirujući glas, jer bi to značilo da se moraju probuditi iz inercije i zauzeti stav.
Zašto se ljudi tako ponašaju je nešto o čemu je češki disident i kasnije predsjednik, Vaclav Havel razmišljao u pismu Gustavu Husáku, vođi Čehoslovačke komunističke partije 1975.:
"Zašto se ljudi zapravo ponašaju na način na koji se ponašaju? Zašto rade sve te stvari koje, zajedno, tvore impresivnu sliku potpuno ujedinjenog društva koje daje potpunu potporu svojoj vlasti? Za svakog promatrača bez predrasuda odgovor je jasan: na to ih tjera strah".Ovaj strah je naravno razumljiv. Treba raditi, jesti, živjeti. No, kao što Havel objašnjava u svom eseju, The Power of the Powerless [hrv. Moć nemoćnih, op. prev.], ono što pokreće prihvaćanje laži, umjesto da se govori protiv njih, jest sklonost stavljanju veće vrijednosti na materijalistička razmatranja nego na želju za istinom i integritetom:
"Nije li istina da dalekosežna prilagodljivost životu u laži i lako širenje društvene auto-totalnosti imaju neke veze s općom nespremnošću ljudi orijentiranih na potrošnju da žrtvuju neke materijalne sigurnosti zarad vlastitog duhovnog i moralnog integriteta?"Aleksandar Solženjicin, koji je također živio pod totalitarnim režimom izgrađenim na lažima, piše u istom tonu:
"Neka vaš kredo bude sljedeći: neka laž dođe na svijet, neka čak i pobijedi. Ali ne kroz vas. Jednostavan korak hrabre osobe je ne sudjelovati u laži. Jedna riječ istine nadmašuje svijet. U šutnji o zlu, zakopavajući ga tako duboko u sebi da mu se na površini ne pojavljuje nikakav znak, mi ga usađujemo i ono će se tisuću puta uzdići u budućnosti".I Havel i Solženjicin su vrlo jasno vidjeli problem. A on je sljedeći: ili se možemo zalagati za istinu, ili ćemo dobiti laž; možemo ili zadržati svoj integritet, ili ćemo prizvati obmanu.
Isus je poučavao svoje učenike da su oni sol zemlje i svjetlost svijeta - što znači da je sol potrebna da se zaustavi truljenje koje grijeh uzrokuje, a svjetlost je potrebna za raspršivanje tame. Bez ove soli i ovog svjetla, korupcija i tama će sigurno prevladati. Stoga nema neutralnog terena u borbi protiv zla.
Sredina puta nije neko neutralno mjesto gdje možemo čekati povratak u normalnost. Svaki put kad se dragovoljno pristanete složiti s tim ograničenjima i propisima koji truju i uništavaju naše društvo, doprinosite oplodnji tla na kojem ovaj totalitarni vijuk nastoji rasti i potpuno preuzeti naše živote. Sredina puta je put do totalitarne rupetine. Nadam se da će oni koji su trenutno u toj srednjoj skupini hitno uvidjeti potrebu da se sada maknu od toga i da se počnu suprotstavljati podmuklom, ali nepogrešivom puzanju totalitarizma i velikog zla u naše vrijeme.
Komentar: Pogledajte i ostale članke autora: