© AP Photo/Julia Demaree Nikhinson, datotekaAmerički predsjednik Donald Trump prisustvuje primopredaji šest američkih vojnika poginulih na Bliskom istoku 18. ožujka 2026. • Zračna baza Dover, Delaware
U utorak je New York Times izvijestio da saudijski prijestolonasljednik Mohammed Bin Salman (MBS) potiče američkog predsjednika Donalda Trumpa da nastavi u ratu protiv Irana. Tvrdnja je da su Saudijci zabrinuti da će, ako rat završi s Islamskom Republikom koja još uvijek kontrolira zemlju, njezine resurse i oružje koje još uvijek ima, predstavljati još veću prijetnju nego što je to bio slučaj u prošlosti. Trumpova poruka je da ima "povijesnu priliku preoblikovati Bliski istok".
Postoji mnogo razloga za sumnju u istinitost izvješća. "Izvori" za ovu potencijalno eksplozivnu vijest opisani su kao "ljudi koji su razgovarali s američkim dužnosnicima". Saudijska vlada također je izričito demantirala izvješće. Sam članak navodi niz razloga zašto bi produljenje rata bilo protiv saudijskih interesa.
Nažalost, članak je citiran i ponovno tiskan, mnogi su ga prihvatili kao istinit, unatoč njegovim klimavim temeljima. Trumpova administracija osjeća veliku kritiku zbog nedostatka jasnog američkog cilja u iranskom ratu i rastućeg uvjerenja da se ovaj rat uopće ne odnosi na američke, već na izraelske interese.
Ono što je postalo jasno tri tjedna nakon početka rata protiv Irana jest da postoje različiti interesi među iranskim protivnicima, uključujući države GCC-a [Vijeće za suradnju u Zaljevu], SAD i Izrael. Te razlike izravno utječu na želju za produljenjem rata, kako to želi Izrael, ili njegovim brzim okončanjem, kako se čini da Trump želi, a to je, unatoč članku u Timesu, vjerojatno ono što većina država GCC-a također želi.
A tu su i iranski vlastiti interesi koje on nastoji braniti kroz preostali dio borbi i pregovore o njihovom okončanju.
Način na koji će se ti interesi definirati i ostvariti odredit će kraj rata protiv Irana, ali već je jasno da Izrael ima sposobnost poremetiti bilo koji mogući odmak koji Trumpova administracija i Iran trenutno traže, te da je Iran, a ne Sjedinjene Države, ključni akter koji će uokviriti kraj rata.
Američki i iranski ciljevi za završnicu rata
Maštovite priče Donalda Trumpa o suradnji s nekim tajanstvenim iranskim vođom kojeg neće imenovati mogu biti laži, ali oni su također pokazatelj da Trump počinje shvaćati kakvu je grešku napravio i želi odstupanje.
Postoje mnoge prepreke za silazak s rampe, uglavnom Trumpove vlastite krivnje. Ali možda je najveća ta što su SAD jedina strana koja traži taj silazak.
Mnogi opisuju Iran kao nekoga tko želi nastaviti borbu sve dok ne povjeruju da su nanijeli "dovoljno boli" da SAD i Izrael dvaput razmisle prije nego što ikada više to učine. Ali bili su konkretniji od toga.
Iran je, jednostavnim jezikom, naveo svoje uvjete za prekid rata:
- Jamstva da se rat neće ponoviti.
- Zatvaranje svih američkih vojnih baza u zapadnoj Aziji.
- Puna odšteta Iranu od strane SAD-a i Izraela.
- Kraj svih regionalnih ratova od strane SAD-a i Izraela, uključujući i one protiv svih skupina povezanih s Iranom.
- Provedba novog pravnog sustava nad Hormuškim tjesnacem.
- Predaja elemenata 'neprijateljskih medija' Iranu.
Poanta je, međutim, da je Iran postavio jasan program: namjeravaju nastaviti voditi ovaj rat sve dok ne budu razumno sigurni da ga SAD i Izrael neće jednostavno ponovno pokrenuti za nekoliko mjeseci, kao što su to učinili nakon 12-dnevnog rata prošle godine.
Izrael i SAD imaju manje jasne programe i unatoč tome što se bore na istoj strani, ti programi nisu dobro usklađeni.
Izraelski cilj, od samog početka, bila je promjena režima u Iranu. Ali njihova šira strategija je održavanje stanja regionalnih napetosti. Nesigurnost Izraelaca vrijedan je alat i za Netanyahua i za oporbene figure. Posebno je korisna sadašnjoj krajnje desnoj vladi, ali ostaje poželjna za navodno manje radikalne figure poput oporbenih vođa Naftalija Bennetta, Gadija Eisenkota ili Yaira Lapida.
SAD su nužno bile nejasne u vezi sa svojim ciljevima, često ih mijenjajući. Kad je Trump najviše zainteresiran za silazak s rampe vraća se mantri "Iranu nikada neće biti dopušteno imati nuklearno oružje". Iako ne možemo sa sigurnošću znati kako novi vrhovni vođa, Mojtaba Khamenei, gleda na nuklearno pitanje - a SAD i Izrael su Iranu zasigurno dali puno više poticaja da teži nuklearnom oružju - činjenica da iranski uvjeti ne uključuju ništa o nuklearnom programu pokazatelj je da su i dalje spremni iskoristiti ovo pitanje kao kost koju će baciti Trumpu kako bi svoj poraz mogao prikazati kao pobjedu pred svojim sljedbenicima.
Uključivanje novog skupa pravila koja reguliraju Hormuški tjesnac znak je da je Iran spreman na kompromis i po tom pitanju.
Ali barem za sada, Trump i dalje ističe problem iranskog raketnog programa, koji je bio ključna značajka iranske sposobnosti da se suprotstavi izraelsko-američkom napadu. To je, naravno, i najveća briga iranskih arapskih susjeda u Perzijskom zaljevu.
Ali malo je vjerojatno da će Iran puno popustiti po ovom pitanju, jer će to u konačnici biti konačno jamstvo koje Teheran ima za odvraćanje budućeg napada. Upravo će ta točka, uz spremnost na kompromis oko Hormuškog tjesnaca (što je Trump već naznačio da će učiniti), odlučiti kada je Iran spreman sklopiti sporazum sa Sjedinjenim Državama.
Izrael je nepredvidiv
Problem tada postaje Izrael.
Uključivanje točke o ratovima protiv "skupina povezanih s Iranom" ne odnosi se samo na Hezbollah u Libanonu, već je to glavna tema tog uvjeta.
Za Izrael je kampanja protiv Libanona dugoročni projekt. Učinkovito su istjerali većinu stanovništva iz Libanona južno od rijeke Litani, raselivši preko milijun ljudi. Većina neboraca koji su ostali učinili su to iz nužde; ne mogu otići. Izrael je prekinuo veze s ostatkom Libanona bombardiranjem mostova, navodeći da se raseljenim osobama neće dopustiti povratak u doglednoj budućnosti.
Drugim riječima, Izrael nema namjeru napustiti Libanon, a to znači da bi se rat tamo nastavio unedogled čak i ako rat protiv Irana završi. Iran je jasno dao do znanja da se s tim neće zadovoljiti.
Trump će morati obuzdati Izrael ako želi završiti rat, i u Iranu i u Libanonu. Naravno, mogao bi jednostavno prestati boriti se protiv Irana i prepustiti Izrael samom sebi, sliježući ramenima i pretvarajući se da ovo nije sve njegova zasluga.
A to je ono čega se Saudijska Arabija vjerojatno najviše boji.
Ako postoji i mrvica istine u onome što je Times u utorak izvijestio o MBS-ovim porukama Trumpu, to bi bilo to.
Iako Izrael ne može podnijeti masovno bombardiranje Irana bez američke podrške, može ispaljivati rakete dugog dometa, kao što je to učinio nekoliko puta u prošlosti, ili izvoditi ograničene, ciljane napade. Rat bi se vodio u manjim razmjerima bez sudjelovanja američkog diva, ali bi se ipak vodio.
Bi li Iran nastavio uzvraćati udarce zemljama Perzijskog zaljeva ako bi ga Izrael sam napadao? Ne možemo biti sigurni, a ni Saudijci ne mogu, ali čini se vjerojatnijim nego ne.
U konačnici, Izrael želi vidjeti Iran uništen kao silu u regiji. To znači rušenje Islamske Republike, a to se vjerojatno može učiniti samo pretvaranjem Irana u propalu državu.
To nije ono što Saudijci i ostale zemlje Perzijskog zaljeva žele, bez obzira na istinitost izvješća Timesa. I dalje će morati živjeti pored Irana i ne žele da on postane izvor radikalizma kao što je to bila Sirija.
To nije ono što žele ni Sjedinjene Države. Čak i Trump prepoznaje potrebu za stabilnošću u regiji kada ovaj rat završi. To je dovoljno istinito da se čini, barem u ovom trenutku, da se pomirio s odustajanjem od ideje promjene režima.
Bez ikakvog mogućnosti za pomicanje na vidiku, Trump će vjerojatno eskalirati rat, nastavljajući udvostručavati propalu okladu da će dovoljno sile dovesti do većeg iranskog kompromisa, ako ne i kapitulacije. Ali upravo ono što on traži jest mogućnost za pomicanje.
Zaljevske zemlje ne žele vidjeti američko povlačenje koje bi ostavilo Izrael i Iran za vratom, s njima u sredini. Niti su zabrinute zbog Irana koji može obnoviti svoje vojne kapacitete, s iskustvom preživljavanja napada velikih razmjera regionalne vojne supersile i njezinog globalnog pokrovitelja supersile.
Još manje prihvatljiv je ohrabreni Izrael koji traži svoju sljedeću metu, koja će vjerojatno uključivati Tursku ili Katar, s obzirom na izraelsku retoriku.
Zaljevske zemlje svaki dan vide zašto su se toliko trudile izbjeći ovaj rat. Za njih je još kompliciranije jer SAD ovdje nemaju što dobiti, a njihov partner, Izrael, ima agendu koja, bez obzira razumije li je Bijela kuća ili ne (a čini se da je ne razumije), nije samo izvan američkih interesa, već im je i u velikoj mjeri suprotna.
Komentari čitatelja
na naše novosti