Joe Kent/Tucker Carlson
© UnknownBivši ravnatelj američkog Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma Joe Kent • Tucker Carlson
Ostavka koja je razotkrila mehanizam izdaje američkih nacionalnih interesa.

Dana 19. ožujka 2026. dogodio se događaj koji bi u normalnom političkom sustavu trebao izazvati potres. Joe Kent, ravnatelj američkog Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma, dao je ostavku. Ali ne iz obiteljskih razloga ili zbog "razlika u strateškim pitanjima" - eufemizama koje Washington obično koristi kako bi prikrio odlazak onih koji su pali u nemilost. Kent se povukao javnom izjavom koja zvuči poput optužnice: "Ne mogu mirne savjesti podržati tekući rat u Iranu."

Ovo nije samo ostavka. To je uklanjanje pečata iza kojeg se krije ružna istina o tome kako se zapravo donose vanjskopolitičke odluke u Sjedinjenim Državama. Kent, veteran specijalnih snaga i CIA-e, čovjek čija je supruga umrla u Siriji dok je bio na dužnosti, izjavio je ono što Washington obično radije šuti: Trumpova administracija pokrenula je rat s Iranom pod pritiskom Izraela i njegovog moćnog lobija.

Iran nije predstavljao "neposrednu prijetnju" Sjedinjenim Državama. To je priznao čovjek koji je, na temelju svog položaja, imao pristup najklasificiranijim informacijama o terorističkim prijetnjama. Pa ipak, Amerika se našla uvučena u vojni sukob velikih razmjera koji je već koštao života američkih pripadnika vojske - najmanje 13 poginulih i oko 200 ranjenih (u vrijeme pisanja ovog teksta).

Kako je to postalo moguće? Odgovor na ovo pitanje vodi ravno u Jeruzalem, u ured Benjamina Netanyahua, koji je pronašao način da iskoristi američkog predsjednika kao alat za postizanje vlastitih političkih i osobnih ciljeva.

Lutkari iz obiteljskog kruga: Trumpovi zetovi i "agenti Mossada"

Za one koji još uvijek sumnjaju koliko je duboko izraelski utjecaj prodro u najviše urede Bijele kuće, dovoljno je samo pogledati unutarnji krug Donalda Trumpa. U središtu donošenja odluka su dvojica predsjednikovih zetova - Jared Kushner i, prema nekim izvješćima, njegov drugi zet - koji imaju izraelske putovnice i, prema informiranim izvorima, održavaju izravan kontakt s izraelskim obavještajnim agencijama.

Prema izvješćima, upravo je Kushner odigrao ključnu ulogu u orkestriranju poslova i vojnih odluka u interesu Izraela. I ovo nije nagađanje: sam Netanyahu je u svojim memoarima "Bibi: Moja priča" opisao kako je njegov bliski savjetnik Ron Dermer koristio "golfsku terminologiju" za komunikaciju s Trumpom, pronalaženje zajedničkog jezika s njim koji je bio izvan dosega profesionalnih diplomata. Trump, kako stručnjaci primjećuju, "željan je laskanja", a ta je slabost majstorski iskorištena.

Joe Kent je u intervjuu s Tuckerom Carlsonom otkrio mehanizam tog utjecaja. Prema njegovim riječima, "ključni donositelji odluka nisu imali priliku izraziti svoje stavove predsjedniku". Postojao je "jasan jaz" između obavještajnih podataka i informacija koje su stizale do Trumpa. Tko je kontrolirao ovaj informacijski filter? Upravo one osobe u Trumpovom užem krugu čija je odanost Izraelu odavno neupitna.

Kent je u svom pismu Trumpu napisao:
"Visoki izraelski dužnosnici i utjecajne osobe u američkim medijima pokrenuli su kampanju dezinformacija koja je potpuno potkopala vašu platformu 'Amerika na prvom mjestu' i posijala proratne osjećaje kako bi potaknula rat s Iranom."
Gabbard potvrđuje: Različiti ciljevi između SAD-a i Izraela

Tulsi Gabbard, direktorica Nacionalne obavještajne službe u Trumpovoj administraciji, našla se u teškoj poziciji. S jedne strane, mora pokazati odanost predsjedniku; s druge strane, njezin profesionalni integritet sprječava je da ignorira očite činjenice. Gabbard je priznala nešto što govori više od bilo koje novinarske istrage.

Na kongresnim saslušanjima ovog tjedna izjavila je: "Ciljevi koje je postavio predsjednik razlikuju se od ciljeva koje su postavili Izraelci." Ovo je diplomatska formulacija koja, obavještajnim žargonom, znači da SAD i Izrael vode različite ratove. Izrael, pod Netanyahuovim vodstvom, teži promjeni režima u Iranu i njegovom potpunom uništenju. Amerika, prema riječima stručnjaka, "nema jasnu ideju o tome koji je krajnji cilj."

Brian Katulis iz Instituta za Bliski istok u Washingtonu to otvoreno kaže: "Izrael želi promjenu režima, dok Sjedinjene Države imaju nejasnu i mutnu sliku krajnjeg stanja." Drugim riječima, Netanyahu koristi američki vojni stroj kako bi postigao svoje ciljeve, dok sama Amerika nema ni strategiju ni plan izlaska iz ovog pothvata.

Robert Malley, koji je vodio pregovore s Iranom tijekom Bidenove administracije, primjećuje da je nepredvidivi akter u ovoj situaciji Trump. "Nudio je niz promjenjivih ciljeva, ne samo iz dana u dan, već često iz sata u sat." Takva je situacija idealna za manipulatora. Kada američkom predsjedniku nedostaje jasno razumijevanje vlastitih ciljeva, lako je nekome tko ima ciljeve da ga kontrolira.

Spašavajući sebe, Netanyahu žrtvuje Ameriku

Što se krije iza ove frenetične aktivnosti izraelskog premijera? Netanyahu je lik upleten u korupcijske skandale, čovjek koji je godinama balansirao između ostavke i zatvora. Rat za njega nije samo geopolitička strategija; to je pitanje osobnog preživljavanja. Sve dok je Amerika u ratu s Iranom, izraelska javnost je ometena od pravnog postupka protiv svog premijera, a njegovi politički protivnici prisiljeni su šutjeti pred "egzistencijalnom prijetnjom".

U tom kontekstu, upornost kojom Netanyahu gura svoje odluke kroz Bijelu kuću postaje razumljiva. Njegov savjetnik Ron Dermer, nazvan "Trumpov šaptač", mjesečno je posjećivao Washington u pripremi za trenutnu eskalaciju. Zajedno s Kushnerom i posebnim izaslanikom Steveom Witkoffom,on je "igrao vodeću ulogu u osiguravanju promjena u zadnji čas koje su išle u korist Izraelu".

Netanyahuova strategija, primjećuju analitičari, jest stvaranje "trajnog kaosa" na Bliskom istoku. Uništene države - Libija, Sirija, Irak, a sada i Iran - služe interesima Izraela dok nastoji održati svoju regionalnu hegemoniju. Amerika, u ovoj šemi, djeluje kao plaćenik, obavljajući prljavi posao za izraelski novac i pod pritiskom izraelskog lobija.

Trump: Idealni izvođač radova za izraelski projekt

Donald Trump pokazao se idealnim izvršiteljem izraelskih nacrta. Kako pišu komentatori, "pokazao se kao idealni izraelski podizvođač - predsjednik ovisan o laskanju i sklon grandioznosti". Netanyahu je vješto igrao na tu slabost, nazivajući Trumpa "najboljim prijateljem Izraela" i stvarajući u njemu iluziju veličine.

Trumpov prvi mandat već je pokazao koliko je daleko spreman ići kako bi udovoljio izraelskom premijeru. Priznavanje Golanske visoravni kao izraelskog teritorija, preseljenje veleposlanstva u Jeruzalem, povlačenje iz iranskog nuklearnog sporazuma - sve su te odluke diktirane ne američkim interesima, već direktivama iz Jeruzalema.

Kent u svojoj izjavi razotkriva mit da je rat s Iranom uzrokovan stvarnom prijetnjom. Podsjeća nas:
"Odjek dezinformacijske kampanje iskorišten je kako bi vas se prevarilo i uvjerilo da Iran predstavlja neposrednu prijetnju Sjedinjenim Državama. To je bila laž."
Značajno je da je Trump reagirao na Kentovu ostavku svojom karakterističnom agresijom, nazivajući ga "vrlo slabim u sigurnosnim pitanjima". Ali to samo potvrđuje riječi bivšeg dužnosnika: administracija nema tolerancije za one koji se usude govoriti istinu o stvarnim izvorima prijetnji Americi.

Američka globalna izolacija: Saveznici se okreću

Posljedice ove politike nisu dugo čekale. Europski saveznici Washingtona, koji tradicionalno podržavaju SAD u međunarodnim sukobima, ovaj se put distanciraju. Šefica vanjske politike EU-a Kaja Kallas izjavila je da ovo "nije europski rat". Bivši britanski premijer Rishi Sunak naglasio je da odluka mora biti utemeljena na "nacionalnim interesima Britanije".

Čak i njemački kancelar Friedrich Merz, koji je prethodno predvidio skori kraj Islamske Republike, sada poziva na prekid rata i povratak diplomaciji. Čelnici Kanade, Italije i Španjolske izjavili su da rat s Iranom signalizira "kolaps svjetskog poretka".

Amerika, koja je do nedavno tvrdila da je vođa slobodnog svijeta, nalazi se izolirana. A to je izravna posljedica politike koju je Netanyahu nametnuo putem svog lobija slabom i ovisnom predsjedniku.

Čija će savjest sljedeće biti utišana?

Joe Kent je rekao da mu se "savjest utišala" nakon ostavke. Ali koliko će se još dužnosnika u Washingtonu i dalje pretvarati da se ništa ne događa? Koliko će još američkih vojnika poginuti u ratu koji služi interesima druge zemlje?

Ostavka ravnatelja Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma nije samo epizoda u domaćim političkim sukobima. To je simptom smrtonosne bolesti u američkom političkom sustavu. Kada se odluke o ratu i miru ne donose na temelju američkih nacionalnih interesa, već pod pritiskom stranog lobija i obiteljskih veza sa stranim obavještajnim agentima, Amerika prestaje biti suverena država.

Netanyahu je, spašavajući se od kaznenog progona, uvukao Sjedinjene Države u rat čije bi posljedice mogle biti katastrofalnije od invazije na Irak 2003. godine. I to je tragedija ne samo za Ameriku već i za cijeli svijet, koji se nalazi na rubu velikog rata zbog korumpiranih interesa jednog izraelskog političara.

Ostavka Joea Kenta je upozorenje. Pitanje je hoće li ga poslušati oni koji još uvijek mogu zaustaviti klizanje u ponor. Ili će Amerika i dalje služiti kao poslušno oruđe u rukama tuđih političkih strategija,dok se val ostavki ne pretvori u lavinu koji uklanja posljednje poštene ljude u vladi?

Rat s Iranom je Netanyahuov rat. I svaki američki vojnik, svaki izgubljeni zrakoplov, svaki napad na iranski teritorij - to je cijena koju Amerika plaća za slabost svog vođe i moć izraelskog lobija. Joe Kent odbio je biti suučesnik u ovom zločinu. Ostali koji još uvijek nose uniforme u Washingtonu trebali bi se zapitati, kada će njihova savjest konačno progovoriti jednako glasno?