Nakon održanih nedjeljnih (18.3.) predsjedničkih izbora u Ruskoj Federaciji i pobrojanih 99,84% glasova, briljantnu, gotovo plebiscitarnu pobjedu, očekivano je ostvario dosadašnji predsjednik Vladimir Putin, osvojivši 76,66% glasova birača, što je rekordni broj od utemeljenja suvremene Rusije nakon raspada SSSR-a. Time je osigurao svoj ukupno četvrti predsjednički mandat, koji će trajati 6 godina. Izlaznost je iznosila visokih 67,47%, ili 73,36 milijuna birača.

Ruska Središnja izborna komisija (CIK) priopćila je također, kako je za Putina glasovalo ukupno 56 206 514 birača. Drugo mjesto osvojio je kandidat Komunističke partije RF Pavel Grudinin s 11.9%, a na trećem mjestu je vođa ruske desne Liberalno-demokratske stranke Vladimir Zhirinovski, koji je osvojio 5,66% glasova. On je ujedno i rekorder po broju kandidatura na dužnost ruskog predsjednika, a ovo mu je bio šesti pokušaj, pri čemu je sinoć izjavio kako se više nikada neće kandidirati na funkciju šefa države. Od ostalih kandidata (bilo ih je ukupno sedam) spomenut ćemo četvrtu poziciju Ksenie Sobchak (kćer bivšeg gradonačelnika Sankt Peterburga s kraja 80.-ih godina prošlog stoljeća), koja je osvojila 1,67% glasova, i vođu stranke "Yabloko" Grigorya Evlinskog, koji je dobio 1,04% glasova birača.

Ono u čemu se slaže velika većina politiologa jest to, da je Putinova pobjeda neupitna i da tako visok rezultat nikada ne može biti posljedica izborne tehnologije, propagandnih aktivnosti i sl. Ruska "zaluđenost" Putinom bila je vidljiva na svakom kutku Rusije. Ipak, ona je možda najupečatljivije bila prikazana snimkom od kilometar (preciznije 800 metara) duge kolone ruskih turista u tajlandskom turističkom središtu Puketu, koji su, iako na odmoru, satima čekali ispred ruskog konzulata da obave svoju građansku dužnost. Slično je bilo i u mnogim europskim gradovima, Berlinu, Munchenu, Parizu..., a treba dodati, kako su ukrajinske snage sigurnosti onemogućile biračima u toj zemlji koji imaju rusko državljanstvo pristup ruskim konzularnim predstavništvima u Kijevu, Harkovu i Odesi, što je otvoreno kršenje međunarodnih pravnih normi kada su u pitanju izbori. Ovaj izborni rezultat predstavlja i težak udarac za rusku Komunističku partiju, čiji je kontroverzni kandidat Grudinin (njegovo imenovanje za predsjedničkog kandidata od strane dugovječnog vođe KP Genadija Zjuganova izazvalo je velike dubioze i podjele u toj stranci) doživio nikad lošiji rezultat po KP, tako da pojedini ruski politolozi ovo smatraju i početkom nestanka KP iz ruskog političkog života.

"Rusija nakon intervencije u sirijskom sukobu dobiva sve više i više povjerenja tradicionalnih saveznika Sjedinjenih Država, koji vjeruju da je Washington u političkoj krizi i padu", piše Foreign Policy. Kako bi se spriječilo daljnje jačanje Moskve i zaustavilo njezino jačanje utjecaja u Siriji i široj regiji Zapad mora odustati od ublažavanja politike i treba se opredijeliti za potporu svojih prijatelja na Bliskom istoku, riječju i djelima, ali i ojačati informacijski rat protiv Kremlja, piše američki časopis.

"Nakon svog "tour de force" u Siriji, Rusija se pokazala kao vjerodostojna alternativa među tradicionalnim američkim saveznicima", za Foreign Policy piše viši istraživač u Vijeću za inozemne poslove Steven Cook.

"Uz pomoć trgovine oružjem, gospodarskih sporazuma i diplomatskim manevrima Rusija je na svoju stranu privukla Tursku i Egipat. Kralj Saudijske Arabije napravio je prvi posjet Moskvi, gdje je u Kremlju raspravljao o cijenama nafte, a čak je i Izrael ojačao veze s Rusijom, nadajući se da će Vladimir Putin pokazati brigu za izraelske interese u Siriji", piše autor članka.

"Za manje od deset godina će Bliski istok prestati biti regija američke dominacije i postat će regija rivalstva između Washingtona i Moskve. Rusija je u Siriji pokazala političku volju i izdržljivost. Prije nego što se učini sve što treba učiniti, američki političari moraju shvatiti da Rusi neće odustati. Oni slijede strategiju slabljenja Zapada, a ona počinje na Bliskom istoku", naglašava Cook.

"Turci, Egipćani, Izraelci, Saudijci i Arapi općenito gledaju američku politiku i shvaćaju kako sustavna politička kriza Washingtona može utjecati na bilateralne odnose. To ih vodi prema ideji da su SAD u opadanju, stoga traže još jednu opciju - Rusiju. Washington bi se trebao obvezati da će čuvati sigurnost svojih prijatelja i saveznika i pomoći im riječju i djelom. To ne znači samo prodavati im savršena oružja, kao što je navedeno od strane Trumpa tijekom posjete Saudijskoj Arabiji 2017. godine, nego treba donijeti takve teške odluke kao što je podrška turskom stavu prema Kurdistanskoj radničkoj stranci, te raspoređivanje dodatnih vojnika u Siriju koji će se boriti protiv ISIL-a", piše Steven Cook, zaboravljajući pri tom da je ISIL u Siriji i Iraku poraženi i da su ostale aktivne manje skupine od nekoliko stotina do 1000 boraca raspršenih po sirijskoj i iračkoj pustinji.

Zvečarke imaju zastrašujuću reputaciju. Ovde gde ja živim, na Floridi, imamo najveće zvečarke na planeti, Istočne dijamantske zvečarke (Crotalus adamanteus). One su ogromne i mogu dostići i preko 2 m dužine i težiti i do 15 kg. Otrov Istočne dijamantske zvečarke nije najsnažniji tamo, ali ga može isporučiti u velikim količinama. Dakle, da, to je strašno stvorenje. Ali je to takođe i nežno stvorenje i zaista veoma stidljivo.

Istočne dijamantske zvečarke su takođe zapanjujuće lepa stvorenja. Priznajem da ih ja apsolutno obožavam.

Uz svu njihovu reputaciju opasnosti, Istočne dijamantske zvečarke vas nikada neće napasti ako mogu to izbeći. Video sam mnogo ovih zmija u svojim pešačenjima, manipulisao sam njima (sa kukom), i video sam kako se moj nemački ovčar njuškao nos o nos (bukvalno) sa jednom, a Istočna dijamantska zvečarka nije napala. Zašto? Zato što će ove zmije učiniti sve što mogu kako bi izbegle da vas ugrizu.

Pre svega, one se skrivaju. I to vrlo dobro. Možete stajati odmah pored velike Istočne dijamantske zvečarke i nikada je ne primetiti. Možete proći pored nje, i neće se pomeriti, niti zazvečati svojim repom, i vi nikada nećete znati da je bila tu. Kamuflaža je njihova prva linija odbrane.

Zatim, ako su otkrivene, one će početi da zveckaju svojim repom. Ako je potrebno, vrlo glasno. Lako možete čuti zvečanje Istočne dijamantske zvečarke sa 5 metara udaljenosti. Više nego dovoljno udaljenosti da ih lako izbegnete.

Štaviše, ako imaju šanse, Istočne dijamantske zvečarke će se povući i sakriti.

Jučer se sirijski predsjednik Bashar Al-Assad osobno s trga Ummayad u centru Damaska zaputio u Istočnu Goutu gdje je posjetio vojnike na prvoj liniji bojišta, civile i operativni centar sirijske vojske iz kojeg se koordiniraju vojne operacije u tom sektoru.

Fotografije i snimke obilaska Bashara Al-Assada bojišta u Istočnoj Gouti su kasnije objavljene na službenim stranicama sirijskog predsjednika i državnoj televiziji.

Nešto ranije su sirijski državni mediji javili da su vladini vojnici ušli u grad Saqbu u južnom dijelu Istočne Goute, što znači da sirijska vojska kontrolira oko 80% teritorija kojeg su do 18. veljače ove godine nadzirale terorističke skupine Jaish Al-Islam, Ahrar Al-Sham, Faylaq Al-Rahman i koalicija koju vodi Al-Nusra Front, sirijski ogranak Al-Qaede.

Istočna Gouta je bila terorističko uporište od 2012. godine, a do početka 2013. su snage potpomognute Sjedinjenim Državama, zemljama EU, Turskom i zaljevskim monarhijama bile korak do zauzimanja prijestolnice i svrgavanja vlade Bashara Al-Assada.

Sada su terorističke skupine pred kapitulacijom i ostavljen im je izbor da samo s osobnim naoružanjem napuste predgrađa Damaska, mogu tražiti da pristupe procesu pomirenja i primjenu amnestije, a mogu odbiti ponudu vlade i biti uništeni u ostatku ostataka terorističke enklave.

Unatoč pokušajima da se niskom izlaznošću pokuša umanjiti značaj izborne pobjede Vladimira Putina na predsjedničkim izborima u Rusiji, stvarnost je i ovaj put bila neumoljiva.
Nakon obrađenih 99,84% biračkih mjesta i poništenih izbora na samo pet birališta u cijeloj zemlji, na izbore u kojima je bilo jasno da će pobijediti Vladimir Putin je izašlo čak 67,47% građana s pravom glasa, što je preko 7% više od onih "oko 60%" kako prenose zapadni mediji, ne bi li barem nekako pokušali smanjiti odaziv na, možemo ga tako nazvati, narodni plebiscit o kursu Kremlja od kada je nakon Borisa Jeljcina Putin preuzeo vlast u zemlji.

Donald Trump, Emmanuel Macron, Angela Merkel i Theresa May su 15. ožujka potpisali zajedničku izjavu protiv Rusije
u tonu kakav nije korišten ni za vrijeme Hladnog rata, a razlog je navodna odgovornost ruske države za trovanje bivšeg ruskog obavještajca i prebjega Sergeja Skripala i njegove kćerke Julije.

"Mi, čelnici Francuske, Njemačke, Sjedinjenih Država i Velike Britanije, ogorčeni smo zbog napada na Sergeja i Juliju Skripal u Salisburyu 4. ožujka 2018. godine. Britanski policajac, koji je također bio žrtva napada, i dalje je u teškom stanju. Životi mnogih nevinih Britanaca bili su u opasnosti. Ova upotreba nervnog agensa vojnog dizajna, stvorenog u Rusiji, bio je prvi kemijski napad u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Ovo je napad na britanski suverenitet, a svaka uporaba takve supstance od strane neke države jasno je kršenje Konvencije o kemijskom oružju i međunarodnog prava. To je prijetnja našoj zajedničkoj sigurnosti", stoji u početku izjave Trumpa, Macrona, Angele Merkel i Therese May.

Kao što primjećujete, na dokumentu nema Izraela i drugih američkih i britanskih saveznika. Bivši načelnik izraelske obavještajne službe Nativ, Yakov Kedmi, komentirao je cijeli slučaj i zašto se Izrael nije pridružio saveznicima u osudi Rusije.

"Vrlo je rijetko da se netko u ovakvim slučajevima koristi sredstvima pomoću kojih možete otkriti počinitelje. Tvar koja je korištena, barem prema Britancima, je u tom smislu neprikladna", izjavio je bivši šef izraelske službe "Nativ" Yakov Kedmi.

Nedosljednost britanske verzije je ujedno i razlog je zbog kojeg se Izrael odbio pridružiti Njemačkoj, Francuskoj, Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji u osudi Rusije.

Odlazeći predsjednik i nezavisni kandidat Vladimir Putin na vrhu je prvog kruga predsjedničkih izbora u Rusiji, prema službenim nepotpunim rezultatima. Vladimir Putin trenutno vodi s više od 76,62% glasova.

Izborna obećanja Vladimira Putina

Vladimir Putin tijekom svoje kampanje istaknuo borbu protiv siromaštva kao jedan od njegovih glavnih prioriteta. Najavio je da u slučaju ponovnog izbora želi da rusko gospodarstvo dosegne rast od 8 posto, ulaganjem u tehnologiju. Ambicija je jasna: poticanje ruskog rasta, koji ostaje zastrašujući i ispod svjetskog prosjeka. Cilj je prestići Njemačku, te postati peta najveća svjetska ekonomija (Rusija je na šestom mjestu, prema procjenama Svjetske banke za 2016. godinu).

Pravo pitanje je šta povezuje Poljsku, Mađarsku, Srbiju, Rusku Federaciju i delimično Češku? Sistem, koji bi lako mogao da se okarakteriše kao neliberalna demokratija.To sigurno jeste demokratija, ali ne po ukusu Vašingtona i Brisela.

Prvu polovinu 2018. godine obeležiće četiri različita izborna procesa u Evropi, od kojih je jedan već završen - predsednički izbori u Češkoj. Na redu su predsednički izbori u Ruskoj Federaciji, parlamentarni u Mađarskoj odnosno lokalni širom Poljske. Ako se tome pridodaju i lokalni izbori u Beogradu, može se zaključiti da nas očekuje uzbudljiva godina, ali sa izvesnim ishodima i pobedama dosadašnjih lidera i partija na vlasti, što je pokazala pobeda Srpske napredne stranke u Beogradu, odnosno Miloša Zemana u Češkoj. Potvrdu novog i zvanično poslednjeg mandata na mestu predsednika Rusije Vladimir Putin će i više nego verovatno dobiti na predstojećim izborima u martu, dok se Viktoru Orbanu predviđa nova ubedljiva pobeda i novi mandat premijera Mađarske. Najzad, očekuje se i da lokalni izbori u Poljskoj potvrde popularnost trenutno vladajuće partije Prava i pravde.

Danas, u jeku migrantske krize i evrozone, imamo porast neliberalnih demokratija u pomenutim zemljama bivšeg istočnog bloka. Sam Orban je izjavio da on lično neguje neliberalnu demokratiju i da je to izbor mađarskog naroda, svidelo se to zvaničnicima Unije ili ne. Često se u zapadnim medijima ta demokratija zove i "putinova", čime se aludira na navodno nedemokratični oblik vladavine Kremlja. Opet, važno je analizirati tu "putinovu" ili "orbanovu" demokratiju i uporediti je sa zapadnim modelom, posle čega se može videti da ne postoje suštinske razlike između ta dva "sistema" i da su oni odraz jedan drugom u ogledalu.

Sirijski paradoks gotovo da ne može da bude veći, uz to i opasniji - što je bliži kraju građanski rat u toj zemlji, to smo bliže njegovom rasplamsavanju u svetski rat. Ili makar tako izgleda. U oba slučaja, briga ne može a da ne bude velika koliko i opasnost od direktnog sukoba Amerike i Rusije.

Sirijska arapska armija pokrenula je prošlog meseca uspešnu ofanzivu protiv terorista u Istočnoj Guti, oblasti pored Damaska koju već godinama drže Al Kaida i slični borci za ljudska prava i demokratiju. Glavni svetski zaštitnik takvog poimanja ljudskih prava, Amerika, i njeni saveznici, na to su uzvratili pretnjom da će napasti vladu u Damasku, makar i bez odobrenja Ujedinjenih nacija. A Rusija obećava da će se od tog napada braniti.

Znači li to da je opasnost od oružanog sukoba velikih sila sada veća nego što je bila dosad? Sprema li se lažni napad hemijskim oružjem, za koji će biti optužen Damask, koji će Amerikancima poslužiti kao povod za napad? Ili će ih od te namere odvratiti oštro upozorenje Rusije da to ne čine?

Ovo su pitanja o kojima su u "Novom Sputnjik poretku" govorili diplomata Zoran Milivojević i profesor međunarodnih odnosa dr Srđan Perišić.

Između dva slučaja koja su trenutno u fokusu svetske javnosti - zveckanja pretnjama u vezi sa Sirijom i špijunska "afere Skripalj" - postoje značajne podudarnosti; u oba slučaja Zapad, bez dokaza, optužuje Rusiju (odnosno njenog saveznika) za upotrebu hemijskog oružja. I jedno i drugo dešava se istovremeno.

Komentarišući to, Zoran Milivojević ocenjuje da je reč o pritisku "koji se dešava u značajnom trenutku, uoči dva događaja važna za Rusiju, kako bi joj se nanela šteta. To su predsednički izbori, i Svetsko prvenstvo u fudbalu, po scenariju kakav je već viđen pred Zimske olimpijske igre u Sočiju 2014... Najblaže rečeno, reč je o antiruskoj kampanji. A suština je u pokušaju zapadnih centara moći, koji traje već duže vreme, da se suzbije rastući uticaj Rusije i njen povratak na svetsku scenu".

O novoj eskalaciji napetosti između Rusije i zapadnih zemalja razgovarali smo s dvoje izvrsnih poznavatelja situacije u Rusiji: Božom Kovačevićem, predavačem na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld u Zagrebu i bivšim veleposlanikom u Moskvi te s Jelenom Jurišić, stručnjakinjom za međunarodne odnose i profesoricom na Hrvatskim studijima u Zagrebu.

Kovačević smatra da je eskalacija napetosti u prvom redu znak nervoze Zapada zbog dosadašnjih neuspjelih pokušaja da spriječi ponovni Putinov izbor.

"Putin je na vanjskopolitičkom planu nepopoustljiv i zapravo je uspio u ostvarivanju onoga o čemu je govorio od prvog dana svog predsjedničkog mandata - da svijet ne može biti unipolaran. Mora postojati više velikih sila koje na ravopravnoj osnovi razgovaraju o ključnim svjetskim problemima. I premda nije isključivo Putinova zasluga što je svijet postao multipolaran, on je najistaknutiji eksponent te transformacije svjetskog poretka koji SAD-u nikako ne odgovara", kaže Kovačević.

I Jurišić je uvjerena da su izbori u Rusiji razlog pritiska Zapada na Moskvu, pojačanog proteklih dana nakon atentata na Skripala.

"Budući da u napadu na bivšeg ruskog agenta nedostaje motiv, postavlja se pitanje što je razlog. A razlog su izbori u Rusiji. Možda ne toliko ovi nedjeljni, jer je jasno da reakcija ruskih birača može biti samo još veća podrška Putinu. Meni se čini da je ovo pokušaj utjecaja na ruske birače kako bi shvatili kakav će biti odnos Zapada prema Rusiji u idućih šest godina te da se odreknu tog režima. Ako ne prije, onda nakon šest godina kako bi tada glasali za nekog drugog, a ne za Putina", smatra Jelena Jurišić.