Ruski vanjskopolitički uspjesi na Bliskom istoku i nesuglasice unutar NATO pakta su približili Moskvu Turskoj, što je dovelo do podjela između Ankare i Sjevernoatlantskog saveza, smatra politički znanstvenik Salman Rafi Sheikh. Kako u svom članku za Global Research navodi stručnjak, stvar može otići toliko daleko da će Turska biti prvi članica NATO pakta u povijesti koja će biti isključena iz njegovih redova.

Turska, koja i dalje ostaje u NATO paktu, jako se udaljila od saveza posljednjih nekoliko godina, Salman Rafi Sheikh. Analitičari se slažu da se to uglavnom događa zbog promjena koje su se dogodile na Bliskom istoku, a posljedica su sirijskog sukoba. Prema mišljenju Sheikha, okončanje sirijske krize je regionalne aktere prisililo da donesu odluku kojem će se geopolitičkom spektru prikloniti.

Turska je jasno pokazala da nije vjeran član zapadnog tabora pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država i stoga je smatraju saveznikom Rusije.

Prema stručnjaku, "činjenica da Ankara jača odnose s Moskvom zapravo znači da jedna punopravna članica NATO pakta održava vrlo blisku suradnju sa zemljom koja, ni više ni manje, nije ništa drugo nego jedini razlog postojanja Sjevernoatlantskog saveza od kraja Hladnog rata".

"To je bilo moguće zahvaljujući aktivnoj i stvarnoj antiterorističkoj politici Rusije, koja je u oštroj u suprotnosti s onom koju vodi NATO, koji nije uspio iskorijeniti terorizam u regiji, usprkos činjenici da je glavna vojna sila. Sjedinjene Američke Države se danas optužuje za pokušaj organiziranja državnoj udara u Turskoj, zemlji s drugom po veličini vojskom u savezu", piše Salman Rafi Sheikh.

Kako se mijenjao položaj NATO pakta i Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom istoku, još od početka sirijskog sukoba, jasno se osjetila potreba za promjenom formata odnosa s nizom bliskoistočnih zemalja, ističe Sheikh.

Sada je sasvim jasno da smo ušli u takozvano "Orwellovsko razdoblje" u kojem je rat mir, sloboda je ropstvo, a neznanje je moć. Ili postoji druga mogućnost, nešto utješnija, da europski narodi za vođe biraju apsolutne ignorante i ljude koji ne poznaju elementarne povijesne činjenice.

Kao primjer ćemo navesti komentar na izjavu britanskog ministra vanjskih poslova Borisa Johnsona, koji bi po pristojnosti i poznavanju povijesti možda mogao biti dvorska luda na dvoru kraljice Elizabete II, ali nikako čelnik utjecajnog Foreign Officea.

Naime, Boris Johnson je usporedio Rusiju s ratobornom Spartom, na što mu je glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova na Facebooku odgovorila "da Rusija, za razliku od mnogih europskih zemalja, nikada nije bila ratoborna zemlja".

Boris Johnson je u intervjuu za The Sunday Times povukao povijesnu paralelu i drevnu Atenu usporedio s Europom i Sjedinjenim Američkim Državama, a Rusiju kao zatvorenu i neprijateljsku drevnu Spartu. Na kraju je dodao "kako ipak treba surađivati s Ruskom Federacijom".

"Usporedba je netočna. Rusija nikada nije bila "ratoborna zemlja", za razliku od europskih država. Biti proturječnosti Atene i Sparte je bila oligarhija kao temelj ustroja potonje. Mislim da ne postoji veće oligarhije od Velike Britanije. Dakle, Boris Johnson nije u pravu", napisala je Zaharova.

Međutim, za jednu izjavu čelnika britanskog ministarstva vanjskih poslova je rekla da je prilično prikladna i poštena.

"Ali u jednoj njegovoj usporedbi se s njim možemo složiti. Ratovi Atene i Sparte su oslabili antičku Grčku, što su iskoristili Perzijanci i Makedonci. Danas će razdor koji je posijao i aktivno potiče Zapad, osobito u Europi, sigurno oslabiti zapadnu civilizaciju i učiniti je ranjivijom na prijetnje kao što je, na primjer, Islamska država", rekla je Zaharova.

Ove kontroverzne izjave Johnsona dolaze uslijed predstojećeg posjeta britanskog ministra vanjskih poslova Moskvi, gdje odlazi kako bi raspravljao s ruskom stranom, osobito o situaciji u Siriji.

Bh. entitet Republika Srpska pridružit će se tužbi zbog bombardovanja projektilima s osiromašenim uranijem.

Bh. entitet Republika Srpska pridružit će se tužbi protiv članica NATO-a zbog izazivanja humanitarne i ekološke katastrofe tokom i nakon bombardovanja tog entiteta projektilima s osiromašenim uranijem, piše banjalučki Glas Srpske.

Tužbu iz istih razloga priprema Srbija.


Tužba će biti zasnovana na šest pravosnažnih presuda italijanskih sudova koji su utvrdili postojanje veze između obolijevanja od raka i boravka italijanskih vojnika u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, koje su članice NATO-a gađale osiromašenim uranijem.

Iran se pridružuje Evroazijskoj ekonomskoj uniji (EAEU). Do početka sledeće godine, tačnije februara, Iran će se pridružiti grupi od pet osnivačkih članica Unije, i otvoriti vrata Turskoj da to učini u 2018. godini.

Između ovoga i kraja rata u Siriji, nije teško zaključiti da je doktrina haosa u Centralnoj Aziji predvođena Amerikom, na izdisaju.

Konačno pridruživanje Irana EAEU je odgovor na brojne faktore, od kojih je najvažnija kontinuirana ratobornost SAD-a. Proširene ekonomske sankcije na Iran i lidera EAEU, Rusiju, stvorile su potrebu za većom koordinacijom ekonomskih i spoljnopolitičkih ciljeva između njih.

I to stvara nove realnosti u regionu koje će preoblikovati svet za narednih sto godina.

U poslednjim danima Obamine administracije je izgledalo kao da je cilj bio da se zaustavi okretanje Irana prema Rusiji i Kini. Verovatno da je to bila pokretačka snaga iza Obaminih pregovora oko kontraverznog nuklearnog dogovora.

Zapravo, Obama je pokušao da trguje odmrzavanjem iranskih milijardi koje su držali u zapadnim bankama, u zamenu za to da Iran ignoriše osvajanje Sirije i stvaranje potpunog haosa tamo.

Nakon što se Iran stavi pod ekonomsku blokadu, zamrznu njihovi računi, zabrane im se međubankarse komunikacije sa klijentima (uklanjanje iz SWIFT-a), podstakne hiperinflacija da bi se posejala promena režima, gde bi oni onda bili primorani da dozvole svom savezniku Siriji, da bude predata vehabijama.

Sin bivšeg lidera Libije Muamera el Gadafija, Sejf el Islam namerava da se kandiduje na izborima za predsednika zemlje, saopštio je listu Egipat tudej vođa plemena i predstavnik porodice Gadafi, Basem el Hašimi el Sol.

"Sejf el Islam se će kandidovati na predstojećim predsedničkim izborima koji se mogu održati sredinom 2018. godine", rekao je Sol.

Prema njegovim rečima, Sejf el Islam el Gadafi pripremio je program koji namerava da objavi u bliskoj budućnosti. U njemu se, između ostalog, izražava nada da će UN pomoći Libiji u prelaznom periodu. Među njegovim prioritetima je jačanje bezbednosti u međusobnim odnosima sa svim grupama u Libiji.

Ranije je Gadafijev advokat izjavio da je Sejf el Islam počeo političku delatnost na teritoriji Libije i da želi da postigne dogovor i reši krizu u zemlji.

Početkom juna, naoružana grupa "Abu Bakr el Sidik", koja je pre skoro šest godina otela sina bivšeg libijskog lidera, saopštila je da je Sejf el Islam pušten na slobodu nakon što je libijski parlament objavio opštu amnestiju.

Kad se bilo tko od nas prosječnih, koji nismo involviranu u politiku, osim kao promatrači i oni na čijim životima se vođenje politike odražava, upita tko i gdje donosi, odnosno ne donosi odluke - onda je to razumljivo. Jer ne posjedujemo informacije koje dolaze od tajnih službi, nismo članovi političkih stranaka koje vode državu, zaokupljeni smo vlastitim preživljavanjem u ovom svijetu sklonom brzim promjenama. Međutim, kad to pitanje postavi predsjednica Republike, kao što je to učinila Kolinda Grabar Kitarović na savjetovanju ekonomista u Opatiji, onda to biva razlogom za paniku.

LINK: Obraćanje Predsjednice na 25. tradicionalnom savjetovanju Hrvatskog društva ekonomista

Naime, Kolinda nije bilo tko, ne dolazi s nekog opskurnog portala koji promovira teorije zavjera. Dolazi kao članica Trilateralne komisije, kao bivša veleposlanica RH u SAD-u, kao bivša tajnica NATO saveza, kao ona koja je upućena u to kako i gdje se donose odluke. I sama se nalazi na izvršnoj funkciji, doduše s vrlo malim i ograničenim ovlastima pa ipak mimo njenog znanja skupljenog u dosadašnjoj karijeri njeno pitanje otkriva kako očito postoje centri moći koji upravljaju događajima u Hrvatskoj, a koji su izvan parlamentarne ili bilo koje druge kontrole.

Umjesto da idemo tragom njenog pitanja i pokušamo locirati mjesta na kojima se donose, odnosno ne donose odluke bitne za državu i naciju (jer je sasvim moguće da takvih mjesta niti nema, da je riječ o prazninama koje nastaju kad premijersku poziciju preuzmu ljudi koji nisu državnici, koji su egocentrični likovi nesvjesni povijesnih okolnosti i odgovornosti koje proizlaze iz liderske pozicije), svrsishodnije je pozabaviti se analizom primjera ne/donošenja odluka.

Za koji dan ćemo obilježiti prvu godišnjicu dramatičnog obraćanja naciji premijera Plenkovića. U većinski katoličkoj državi na Badnji dan 2016, kad se javnost smije uznemiravati samo informacijom o nekoj vanjskoj ugrozi, bez ikakvog stvarnog povoda takve vrste održao je konferenciju za medije na kojoj je obznanio namjeru Vlade RH da otkupi od Mađara vlasnički udio u INI. Prvotnu konsternaciju javnosti zamijenilo je propitivanje te odluke koje je vrlo brzo pokazalo kako je Vladin cilj prodati HEP pa onda s tim novcem kupiti udio u INI. U toj predstavi za javnost, jednu od ključnih rola odigrala je bivša MMF-ova namjesnica, sada ministrica Martina Dalić, čiji muž je u upravi INE.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin učinio je da se mišljenje Moskve uzima u obzir pri rješavanju velikih svjetskih problema, navodi se u članku objavljenom u "Fajnenšel tajmsu".

U tekstu se navodi da je, došavši na vlast prije 18 godina, Putin postavio cilj da vrati ulogu Rusije kao velike svjetske sile, jedne od rijetkih zemalja koje određuju međunarodnu politiku i njen pravac. U članku se navodi da je u tome on postigao značajan napredak, postigavši oživljavanje Rusije kao države koja je neophodna na svjetskoj sceni.

Kao primjer uspješnih akcija Moskve u međunarodnoj politici "Fajnenšel tajms" ocijenio je operaciju Vazdušno-kosmičkih snaga Rusije u Siriji, koja je započela u septembru 2015. godine. Ta vojna pomoć, prema ocjeni lista, dovela je do faktičkog spasavanja sirijskog predsjednika Bašara el Asada i pomogla mu je da gotovo potpuno povrati kontrolu nad zemljom. List piše da Rusija, naravno, ne može sama da postigne mir za Siriju, ali pregovori o tome sada ne mogu da se vode bez učešća Moskve.

Isto tako FT navodi impresivne uspjehe ruske diplomatije na Bliskom istoku, gdje su ranije Sjedinjene Američke Države bile glavni igrač. Tako list skreće pažnju na činjenicu da je Moskva uspjela da uspostavi radne odnose sa glavnim zemljama regiona - Egiptom, Iranom, Izraelom, Saudijskom Arabijom i Turskom, uspjevši da se dokaže kao efikasan i pouzdan partner.

Dotakavši se situacije u Ukrajini, list piše da je svojim potezima Rusija pokazala da ima pravo veta na širenje NATO i Evropske unije na Istok. Za razliku od situacije tipične za posljednju deceniju 20. i prvu deceniju 21. vijeka, ni Sjevernoatlantski savez, ni EU ne mogu i dalje da razvijaju i sprovode politiku prema svojim istočnim susjedima, ne uzimajući u obzir stav Moskve, ističe list. Isto tako FT smatra da je, zahvaljujući bliskim vezama sa Pekingom, Rusija garantovala da predstavlja dio svakog rješenja za situaciju u Sjevernoj Koreji.

List nabraja i druge zemlje u kojima je Rusija uspjela da ojača svoje odnose i učini svoju ulogu važnijom, a to su Južnoafrička Republika, Venecuela i Libija. U zaključku list naglašava da Sjedinjene Američke Države ne mogu da ignorišu, niti da izoluju Rusiju, kako su to pokušavale da čine posljednjih nekoliko godina. U tome i jeste realnost današnjeg multipolarnog svijeta, smatra "Fajnenšel tajms".

Oni udaraju posvuda i čini se da dolaze niotkuda. Osuđuju sveprisutni "fašizam", sve osobe, skupine i inicijative koja nisu u skladu sa službenim stavom neoliberalne elite. Legalno ne postoje, ali uživaju sve povlastice pravosuđa zapadnih zemalja. Tko su oni? Takozvani "antifa" koji se oblače u crno, uvijek maskirani kao pripadnici skupine Black Bloc.
Potonji se deklariraju kao anarhisti, iako uopće ne poznaju ili su vrlo malo upućeni u djela Proudhona, Bakunjina, Kropotkina, Malateste i ostalih teoretičara anarhizma. Jednako se za skupine "antifa" može reći da nemaju nikakve veze s marksizmom, lenjinizmom, Crvenom gardom Mao Ce Tunga, pa čak ni s trockizmom ili anarhizmom.

U Sjedinjenim Američkim Državama se vode rasprave o slobodi interneta, za koju se bore demokrati, zvijezde Hollywooda, javne osobe, vlasnici nekih internetskih tvrtki i javne osobe, a da pojma nemaju kakve zakone Kongres usvaja za djelovanje u inozemstvu.

Naime, američki Kongres u proceduru uputio prijedlog zakona koji obećava Kijevu zaštitu Sjedinjenih Američkih Država od "ruskih kibernetičkih napada". Ako zakon stupi na snagu, State Department će biti dužan štititi vladine mreže Ukrajine, te pomoći da se smanji ovisnost Kijeva o ruskim društvenim mrežama i tehnologiji. Hoće li to pomoći Ukrajini da se oslobodi "virtualnog divljeg Istoka"?

Odbor za vanjske poslove Zastupničkog doma je odobrio zakon prema kojem Sjedinjene Američke Države moraju pomoći Ukrajini da ojača svoju kibernetičku sigurnost, posebno u području "ruskih dezinformacija i propagande", citirajući službene stranice američkog Zastupničkog doma javljaju agencije. Inicijativa dolazi od obje strane i nacrt zakona su pisali demokrat Brendan Boyle iz Pennsylvanije i predsjednik Republikanskog odbora Ed Royce iz Kalifornije.

Odbor je jednoglasno odobrio projekt. Spominje se kako se u svibnju ukrajinska vlada žalila na ruske društvene mreže, točnije na širenje "proruske propagande", kao i određene "operacije u kibernetičkom prostoru koje su prijetnja nacionalnoj sigurnosti Ukrajine".

Veleposlanstvo Ukrajine u Sjedinjenim Američkim Državama je odluku američkih zakonodavaca potvrdilo u četvrtak.

Dokument posebice određuje kako će američka politika pomoći vladi Ukrajine u poboljšanju svojih strategija u području kibernetičke sigurnosti.

Osim toga, nacrt zakona potvrđuje opredijeljenost Sjedinjenih Američkih Država na Povelju o strateškom partnerstvu između Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država, Memorandumu o sigurnosnim jamstvima iz Budimpešte, te potporu suradnji Ukrajine i NATO pakta. Provedba zakonodavne inicijative "bit će važan doprinos" u borbi Ukrajine protiv ruskog hibridnog rata, istaknulo je ukrajinsko veleposlanstvo.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je u telefonskom razgovoru zahvalio američkom kolegi Donaldu Trumpu na »obavještajnim podatcima koje je CIA prenijela« Rusiji i koji su omogućili da se spriječi napad u Sankt Peterburgu, priopćio je Kremlj u nedjelju.

Vladimir Putin je »zahvalio američkom kolegi na obavještajnim podatcima koje je prenijela CIA« i koji su omogućili da se »uđe u trag, otkrije i uhvati teroristička skupina koja je pripremala« napade u drugom po veličini ruskom gradu, navodi se u priopćenju Kremlja.

»Informacije koje je dobila CIA pokazale su se dovoljne za otkrivanje, potragu i uhićenje kriminalaca«, dodaje Kremlj.

Teroristi su, navodi se u priopćenju, planirali »eksplozije u katedrali Kazanjske Bogorodice i na drugim posjećenim mjestima u gradu«.
Ruska obavještajna služba (FSB) priopćila je u petak da je razbila ćeliju džihadističke skupine Islamske države (IS) koja se pripremala da počini napade 16. prosinca u Sankt Peterburgu. U srijedu i u četvrtak uhićeno je sedam osoba.

Kako navodi FSB, koji dodaje da je zaplijenio »veliku količinu eksploziva (...), automatskog oružja i streljiva«, ta je skupina planirala »samoubojički napad« te »ubojstva i eksplozije na mjestima na kojima se okuplja velik broj ljudi«.

Putin je u tom razgovoru zamolio Trumpa da »prenese zahvalnost ravnatelju CIA-e i operativnom osoblju američke obavještajne službe«.
Ruski predsjednik je dodao da će »ruske specijalne službe, budu li imale informacije o terorističkoj prijetnji u vezi sa Sjedinjenim Državama i s njihovim građanima, odmah ih prenijeti svojim američkim kolegama«.

Rusija je ove godine bila na udaru nekoliko napada, pa tako i napada koji se u travnju dogodio u sanktpeterburškoj podzemnoj željeznici i u kojemu je poginulo 14 osoba.

Ruske obavještajne službe su zabrinute zbog povratka džihadista koji su se borili u Siriji, gdje je IS izgubio svoje položaje zahvaljujući vojnoj pomoći koju je Rusija pružila režimu u Damasku.