Obitelj Gadafi, njegovo pleme i njegova politička ostavština u Libiji, takozvana “Zelena revolucija”, nikada nisu u potpunosti potisnuti u toj afričkoj zemlji i dalje su primjetne snažne veze između skupina bliskim bivšem Raisu, čak i šest godina nakon njegova ubojstva.

Kada govorimo o Gaddafiju u Libiji, treba naglasiti dva elementa. S jedne strane, to je važnost lika bivšeg libijskog vođe u obiteljskom kontekstu i njegovog plemena Qadhadhfa smještenog između Sirte i zaleđa. S druge strane imamo važnost njegovog lika u izrazito političkom kontekstu.

Dakle, ako govorimo o nasljeđu Muammara Gaddafija u Libiji, treba uzeti u obzir osobni i politički kontekst, odnosno, treba se dobro zapitati što je ostalo od obitelji Gaddafija i njegovog plemena danas, te koliko je “gadafizma” ostalo u javnom mnijenju bivše afričke kolonije?

Počevši od druge točke, nakon šest godina ili od 21. listopada 2011., kada je ubijen Rais, libijski narod u vrlo složenoj situaciji sigurno nije zaboravio Gaddafijevo doba, niti je bilo moguće izbrisati s lica zemlje sve što je ostalo od 42 godina njegove vladavine.

Prije svega, više ne postoji vlada koja utjelovljuje i predstavlja nacionalno jedinstvo. Libijci, pogotovo ako se u obzir uzmu stabilnost i sigurnost, uglavnom ne gledaju blagonaklono na aktualnu situaciju, a sigurno ne ako je uspoređuju s vremenima “gadafizma”, čak i oni koji su 2011. godini izašli na ulice koji nisu odobravali ili su tada pozivali da se treba boriti protiv pukovnika.

U ekonomskom smislu naslijeđe i nasljeđe “gadafizma” je sve što je ostalo od libijske ekonomije. Malo ljudi zna da danas plaće, naknade i veći dio javne potrošnje na postojeći sustav socijalne skrbi bivše vlasti još uvijek osigurava Središnja banka Libije, koja ima privremeno sjedište na Malti, a to joj polazi za rukom jer raspolaže značajnom količinom likvidnih rezervi Libijskog državnog fonda, stvorenog 2006. za upravljanje sredstvima od nafte i ulaganjima Tripolija u inozemstvu. Taj je fond 2011. godine iznosio je oko 70 milijardi eura i praktično još uvijek hrani one koji su bili za i protiv Raisa.

Iako se na sirijskim pregovorima u Astani dogodio pomak i predstavnici takozvane naoružane oporbe su pristali razgovarati s posebnim izaslanikom Ujedinjenih naroda, Staffanom de Misturom, a pregovarači iz Sirije su pristali i na stvaranje Sirijskog odbora za nacionalno pomirenje, situaciju trenutno komplicira napad turske vojske na kurdski kanton Afrin.

Naime, tursko topništvo je granatiralo kurdska naselja u sjevernu pokrajine Aleppo i izazvalo požar na površini od 200 hektara.

Izvori u Siriji su izvijestili da je nakon bombardiranja turskih i proturskih islamističkih milicija veliki požar zahvatio polja u kurdskom kantonu Afrin. U gašenju požara sudjeluju borci kurdskih YPG snaga iz koalicije takozvanih “Sirijskih demokratskih snaga”.

U granatiranju Afrina su ranjene četiri osobe, a tri civila su ubijena. Među mrtvima je dvoje djece, jedno od 10, a drugo od 13 godina. Drugi izvori govore o 11 ranjenih i više ubijenih u napadima.

Bombardiranje je trajalo od ponedjeljka navečer i do utoka ujutro. Turske snage i artiljerija su počeli masovna bombardiranja kurdskih područja u Afrinu.

Bombardiranja su se provodila iz područja Azaza i Jibrina duž linije razdvajanja duge dvadesetak kilometara. Gađana su područja u blizini grada Qastal, zračna baza Menagh i selo Maranaz.

Čini se da je turska vojska koristi neke od najtežih topničkih sustava koje posjeduje, uključujući i T-155 “Firtina” teške samohodne haubice i višecijevne raketne sustave T-122 “Sakarya”.

Ako turske snage zaista planiraju napasti Afrin, na temelju topničke pripreme se glavna ofenziva može očekivati iz Azaza u jugozapadnom smjeru prema zračnoj bazi Menagh.

Neposredni operativni cilj turske vojske bi mogao biti proširiti kontrolu područja proturskih milicija duž autoceste Aleppo-Azaz, te prekinuti komunikaciju Kurda između grada Afrina i Tall Rif’ata.

Sankcijama američkog Senata protiv Rusije bi u prvom redu bile pogođene europske kompanije ENGIE, OMV, Shell, Uniper and Wintershall, koje posluju s Gazpromom u projektu “Sjeverni tok 2”. Sankcije još treba potvrditi Zastupnički dom i potpisati ih američki predsjednik Donald Trump. No, čak i prvo glasanje u Senatu je izazvalo burne reakcije europskih kompanija, koje tvrde da bi pretrpjele veću štetu od samog Gazproma.

Sada su protiv ovog dokumenta ustale i američke kompanije kao što su Exxon Mobil i Chevron, prenosi The Wall Street Journal, koji piše kako nove sankcije prijete njihovim naftnim i plinskim projektima u svijetu u koje su uključene i ruske tvrtke.

Exxon Mobil i druge energetske tvrtke koje su podržale Trumpa u kampanji su izrazile zabrinutost zbog zakona koji će ojačati sankcije protiv Rusije, prenosi The Wall Street Journal. Po njihovom mišljenju, ako se nacrt zakona usvoji u ovom obliku, to će dovesti do zatvaranja naftnih i plinskih projekata u svijetu u koje su uključene i ruske tvrtke.

Stav energetskih tvrtki kao što su Exxon Mobil, Chevron i druge bi mogao otežati usvajanje zakona u Zastupničkom domu američkog Kongresa.

Energetske korporacije su zabrinute zbog brojnih odredbi zakona, uključujući i one koje zabranjuju poslovanje s pojedincima i tvrtkama u Rusiji obuhvaćenih sankcijama.

Osim toga, The Wall Street Journal navodi kako su naftne tvrtke zabrinute da će nakon usvajanja zakona biti prisiljene na objavljivanje povjerljivih informacija.

Juri Zinin, stručnjak za bliskoistočne studije na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose (MGIMO) komentirao je aktualnu situaciju u Siriji te je pritom istaknuo kako su američki dužnosnici poprilično zabrinuti oko nedavnog napretka sirijske vojske u borbi protiv terorista.

"Izgleda kako oni jednostavno ne mogu pustiti to. Stalno traže povod kojime bi se zaustavilo širenje utjecaja sirijske vojske. Zbog toga se sada podmeću Damasku, ove lažne priče", rekao je Zinin u razgovoru za radio Sputnik, referirajući se pritom na tvrdnje američke Vlade da sirijska vojska "planira kemijski napad".

"Čini se kako Washington želi nametnuti svoj scenarij prije no što ISIL bude u potpunosti poražen. Nadalje, iračke snage napreduju protiv terorista i približavaju se sirijskoj granici - ovo je veliki uspjeh. Čim obje zemlje vrate punu kontrolu nad granicama to će biti konačni udarac ISIL-u jer više neće moći prebacivati snage iz jedne u drugu državu", rekao je.

Američki predsednik Donald Tramp namerava da Rusiji energetski objavi rat. Bojno polje biće Evropa, a novo moćno oružje je — gas.

Kako javljaju zapadne agencije, Tramp će tražiti povećanje isporuka američkog prirodnog gasa u Evropu, a da će to biti „politički instrument“ kako bi smanjio zavisnost niza evropskih zemalja od Rusije.

Američki predsednik će svoju inicijativu, kako javlja „Rojters“, obelodaniti na samitu „Tri mora“, koji će biti održan u četvrtak, 6. jula, u Varšavi.

Bivši zvaničnik NATO-a Džejms Džons je ocenio da će povećanje isporuka američkog gasa oslabiti uticaj Rusije u regionu, koja „energente koristi kao oružje ili poluge pritiska“, a ruski analitičari ističu da takvi pokušaji nisu ništa drugo do Trampovi „pucnji u prazno“, jer Sjedinjene Države nemaju resurse da takav plan i ostvare, a čak i da povećaju proizvodnju to bi im se vratilo kao bumerang.

Mediji su u stanju da menjaju sudbinu celokupnih naroda, šefova država, a katkad i granica, a najbolji primer za to je Kosovo — otcepljenje ne bi bilo moguće bez tendencioznih članaka svih svetskih medija o jugoslovenskom konfliktu, izjavila je glavna i odgovorna urednica Sputnjika i televizije RT Margarita Simonjan.

„Živimo u specifičnim vremenima kada mediji, takozvana četvrta vlast, u pojedinim zemljama postaje prva i zadaje pravila igre menjajući javno mnjenje i vrednosti. Četvrtu vlast niko nije birao i niko joj nije dao punomoć da menja sudbinu celokupnih naroda, ali mediji to često čine i ponekad su uticajniji od bilo koje vojske“, rekla je Simonjanova.

Nijedan rat nije počinjao bez moćne „artiljerijske“ podrške medija, a nijedna bitka nije započeta pre osmišljenog „granatiranja“ od strane televizije, radija ili onlajn medija, dodala je.

U svom najnovijem članku, F. William Engdahl piše “kako postoji skrivena tanka crvena nit koja povezuje nedavne sankcije američkog Kongresa protiv Irana i Ruske Federacije s odlukom Saudijske Arabije i drugih zaljevskih monarhija da sankcioniraju Katar”. Ta crvena nit nema nikakve veze s borbom protiv terorizma, nego je s tim tko će kontrolirati najveće rezerve prirodnog plina u svijetu, kao i tko će dominirati svjetskim tržištem tog plina. Većinu plinskih zakulisnih igara smo opisali u analizi Američke sankcije Rusiji i pokušaj preuzimanja plinskog tržišta EU.

F. William Engdahl podsjeća kako je otprilike od prošlog stoljeća, od 1914. godine, svijet gotovo neprestano u ratu za kontrolu nad naftom.

Danas se postupno usvaja politika čiste energije u Europskoj uniji, posebice u Kini, koja se slaže da će značajno smanjiti emisije CO2 smanjenjem proizvodnje ugljena. To je politički čin i nije znanstveno utemeljen, a posljedica je napretka razvoja tehnologija transporta prirodnog plina, osobito ukapljenog prirodnog plina (LNG).

“Razvojem tehnologije prirodni plin je konačno postao roba na globalnom tržištu, baš kao i nafta. Usporedo s tim razvojem smo ušli u doba ratova ne samo za kontrolu glavnih rezervi nafte diljem planete, nego i doba ratova za prirodni plin. Stoga, pričvrstite sigurnosne pojaseve, dame i gospodo”, piše F. William Engdahl.

Što se tiče geopolitičkih aktera, nijedna politička skupina nije odgovornija za pokretanje nedavnih neobjavljenih plinskih ratova od korumpiranih skupina u Washingtonu, koje politiku vode, navodno, “štiteći duboke državne interese”.

Zapravo je sve počelo s Obamom, kada je od 2010. do 2012. sve uvozne LNG terminale pretvorio u izvozne, ali je to objašnjeno u gore spomenutoj analizi. No, istu politiku nastavljaju Trump, Tillerson, bivši general Mattis i drugi.

Teroristi “kalifata” su pred punim slomom. Mosul je gotovo oslobođen, sirijski grad Raqqa je u okruženju, još se kao “vojna sila” na kompaktnom teritoriju drži duž rijeke Eufrat u sirijskom dijelu, od istoka Raqqe, najviše od Deir Ez-Zora do Al-Bukamala, na granici s Irakom, a diljem sirijske pustinje trpe velike gubitke u ofenzivi sirijske vojske koja nadire sa sjeverozapada, zapadno iz grada Salamiye i iz pravca Palmire prema sjeveru i sjeveroistoku. Ono što smo od 2014. poznavali kao “Islamsku državu” će ubrzo prestati postojati”, ali će veliki dio boraca, na Bliskom istoku i šire, preživjeti vojni poraz.

Za mog kolegu Hassana Haidara Diaba iz Večernjeg lista nema dvojbe da će nakon raspada “kalifata” u Iraku i Siriji najviše profitirati Al-Qaeda, čiji je vođa Ayman Al-Zawahiri od početka bio protiv stvaranja “kalifata”, za kojeg je tvrdio da nema budućnost. Al-Zawahiri se oko ovog pitanja žestoko sukobio s Abu Bakrom Al-Bagdadijem, koji je vjerovao da će “Islamska država” opstati i proširiti se.

Činjenica je da su se brojne skupine, među kojima Al-Shabab u Somaliji, Boko Haram u Nigeriji, Abu Sayyaf na Filipinima, dio jemenske Al-Qaede i afganistanski ekstremisti i drugi, zakleli na vjernost “Islamskoj državi” i stvorili takozvane “vilajete” u područjima u kojima djeluju.

Ayman Al-Zawahiri je smatrao da je militante bolje formirati u grupe koje će neprijateljima na različitim frontama zadavati teške udarce, kao što su to činili u Iraku. Hassan Haidar Diab tvrdi da će od raspada “Islamske države” najviše profitirati Al-Qaeda i da će se nakon raspada “kalifata” većina terorista ISIL-a vratiti u njene redove, koja je u ostala netaknuta i danas ima uporišta u Iraku, Siriji, Libanonu, Afganistanu, Jemenu i na području palestinske samouprave kao i u Somaliji.

Nedavno smo i ovdje podsjetili da se Aymanu Al-Zawahiriju pridružio po svemu sudeći novi vođa Al-Qaede bit će Hamza bin Laden (28), sin Osame bin Ladena, koji je najavio i osvetu za ubojstvo svojeg oca.

Avioni međunarodne koalicije na čelu sa SAD bombardovali su selo Kiškiš Zejanat na jugu provincije Hasake u Siriji, pri čemu je poginulo devet civila, saopštila je sirijska agencija SANA.

„Avioni takozvane koalicije pod izgovorom borbe protiv DAEŠ-a bombardovali su selo Kiškiš Zejanat, 15 kilometara od grada Šadadi. Poginulo je 9 civila“, navodi se u saopštenju.

Prema podacima agencije, prošle nedelje avioni američke koalicije bombardovali su grad Majadin i selo Deblanb, kada je poginulo 90 civila, uključujući žene i decu.

Agencija je, pozivajući se na sopstvene izvore, saopštila da je koalicija 9. juna u predgrađu Rake upotrebila bombe sa belim fosforom koje su zabranjene međunarodnom konvencijom. Tada je nastradalo 17 civila.

Kontroverzni guverner američke savezne države Nju Džersi ponovo je u centru pažnje američke javnosti.

Kris Kristi je pre nekoliko godina zatvorio most između Nju Džersija i Njujorka kako bi se osvetio političkom protivniku, iako preko mosta dnevno pređe i po 300.000 vozila.

Ovaj put Kristi je naredio da se zatvore sve javne plaže u Nju Džersiju preko vikenda, zbog navodno budžetskih problema. Međutim, on je sa svojom porodicom i prijateljima po zatvaranju plaža za građane lepo otišao na jednu od zatvorenih plaža gde su se potpuno sami uživali u suncu i moru.