Gotovo svi mediji svijeta svakodnevno, do u najsitnije detalje, opisuju borbe u Siriji, možda nešto manje u iračkom gradu Mosulu. Činjenica je da se u Siriji rješava budućnost šireg Bliskog istoka i utjecaja velikih sila kako u toj regiji, ako i svijetu općenito. Sirija zauzima stratešku poziciju na raskrižju prometnih pravaca od Europe do Azije i na putu je transporta nafte i plina iz Perzijskog zaljeva u Europu.
Međutim,
šutnja o Jemenu, zemlje koja ulazi u treću godinu kriminalne agresije koalicije arapskih monarhija iz Perzijskog zaljeva na čelu sa Saudijskom Arabijom, nema opravdanja.
Svrha napada na Jemen, kako tvrdi Rijad, jest eliminacija koalicije šiitskih pobunjenika Hutija i utjecajnih sunitskih plemena koja su se okupila oko bivšeg predsjednika Abdullaha Saleha. Osim toga,
glavni izgovor za drsko uplitanje u unutarnje stvari suverene države doslovno izaziva podsmjeh, budući da je za saudijski režim glavni razlog za agresiju osujetiti Iran u uspostavi regionalne hegemonije u Jemenu, koji na vlast želi dovesti šiitske Hutije.
Jednako besmislene su i više puta ponavljane tvrdnje Rijada da Teheran namjerava koristiti jemenski teritorij za buduću invaziju s juga na Saudijsku Arabiju i da želi uništiti ionako trulo saudijsko kraljevstvo, te zauzeti glavna svetišta islama, Meku i Medinu, te ih dati pod međunarodnu upravu.
Da pokušamo
pojasniti ove besmislice u brojkama. Iran je većinski šiitska zemlja, dok u ukupnoj islamskoj populaciji u svijetu šiita ima 10, najviše 15%. Iran je 2016. imao nominalni BDP nešto veći od 400 milijardi dolara, uz populaciju od oko 82 milijuna. Da vlasti u Teheranu, kao što tvrdi Rijad, sve što imaju ulože u vojne aktivnosti, širenje utjecaja u široj regiji i da pokušaju obratiti dio od 90% preostalih sunita u islamskom svijetu, ne bi uspjele nikada, a vjerojatno bi se zemlja urušila u vrlo kratkom roku. To ne znači da Iran ne pomaže Assada, Hezbollah, jemenske borce, pruža podršku prosvjednicima u Bahreinu i drugdje, ali za izjaviti da Teheran želi preuzeti Jemen, odakle će vojno napasti Saudijsku Arabiju i zauzeti Meku i Medinu stvarno
treba imati bolesnu maštu, što je u saudijskoj kraljevskoj obitelji čest slučaj.
Komentar: Umjesto da se istraži objava WikiLeaksa, mediji cijelu priču žele razvodniti s poznatom mantrom o “ruskim hakerima”