
© Anadolija
Nema mira s Erdoganom ni za Tursku, ni za šire susjedstvo i posebno Siriju, pa ni za Evropu. Kako sada stvari stoje, front je otvoren na najmanje četiri strane, ne računajući onaj unutrašnji, domaći.Opsesije predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana su poznate: svakim je danom sve eksplicitnija želja da se identificira sa moćnim vladarima iz prošlosti Otomanske imperije, potpuno je opsjednut idejom eliminacije svake etničke, političke i kulturne opstojnosti i emancipacije Kurda ne samo u Turskoj već i izvan granica njegove države, i neprebolna žal što »njegov« Stambol nikada nije nadjahao bliskoistočne centre poput Damaska, Bagdada i Kaira.
Na putu ovih i ovakvih ambicija, danas smatra da mu ništa odavno nije i ne smije biti prepreka, a manipulacije i istočnjački marifetluci svake vrste ne bi li se dosegli ciljevi proizašli i iz evidentne geostrateške važnosti Turske, prevazilaze mnogo toga viđenog u savremenoj politici.
Otvorio četvrti frontDok svijet pritiskivan novim tektonskim lomovima svake vrste polako zaboravlja čak i dramu kakva je sirijska, Erdogan ne samo da je drži u fokusu i više nego ISIL ili Mosul, već joj otvara »nove perspektive«.
Uz najmanje tri tamošnja fronta - jedan protiv Kurda, drugi vojno opasan spram Assada, ali tako i Rusije i treći političko-vojni prema Americi - turski predsjednik upustio se u pomalo nevjerovatnu storiju i protiv Evrope. Vjerovatno joj nikada ne opraštajući što još nije naplatio onu trgovinu sirijskim izbjeglicama kojima se pridružilo bar još toliko i ostalih, afričkih i azijskih.
Pođimo redom, u storiji koja je kapilarno uvezana, Turci, Kurdi, Amerikanci i u pozadini Sirijci i Rusi. Kurdi su, odavno, crvena krpa za Erdogana na prvom mjestu. Ušavši u Siriju na vojni i svaki drugi način, uz prijetnje da će tamo i još dublje, Ankara jasno pokazuje kako je osnovni cilj svih operacija tamo nedvojben - onemogućiti Kurdima da iz sirijskog košmara izađu ojačani, ujedinjeni i povezani u autonomiju na sjeveru Sirije, odnosno ispod južnih granica Turske. Takva zajednica, poznata kao Rojava, po njemu bi značila povezivanje s Kurdima na jugu Turske a na istoku s onima iz Iraka. Kičma tog pokreta za Erdogana je »teroristička« Ocalanova Radnička partija Kurda (PKK) i svi oni koji su se po njemu naslonili na PKK i tretira ih kao teroriste.
Komentar: Retrospektiva: Kako je Rusija razbila američke planove na Krimu