Ljudska prava na Zapadu: podnosi li ovaj izraz doista težinu retorike u koju je umotan? Površno gledano, kulturalni narativ doima se prilično nevinim: filantropi miljarderi, političari i transnacionalne korporacije, uz pomoć cijele vojske zaposlenika i volontera - svi oni surađuju u ime društvene pravde; stvaraju bolji, ljepši i transparentniji svijet.

Na papiru ova priča djeluje sasvim u redu. Na koncu, 20. stoljeće svjedoči nizu neuspjeha raznih vlada da ublaže ili čak zaustave neke od najužasnijih genocida i zločina protiv čovječanstva. Danas su vrata širom otvorena brojnim dobrotvornim i “ljudskopravaškim” organizacijama koje bi, navodno, trebale igrati veću ulogu u balansiranju međunarodnih odnosa. Međutim, ako se malo bolje zagledamo u detalje priče, pred očima nam se počinje ocrtavati jedna krajnje nemila dimenzija geopolitike 21. stoljeća. Premda se brojne organizacije za zaštitu ljudskih prava još uvijek oglašavaju kao “neutralne” i “politički nepristrane”, to u zbilji ne odgovara istini. Kako rezerviranost prema njihovoj djelatnosti u javnosti doseže vrhunac, opasnost se sve jasnije ocrtava: ako se ozbiljno ne iznese na vidjelo sukobe interesa koje one kriju, slijedi pad vjerodostojnosti cjelokupnog sektora nevladinih organizacija (dalje: NVO) na međunarodnoj razini

Jedna mučna dimenzija analize ove borbe za “upravljanje percepcijom” svakako je činjenica da osoblje NVOa čine uglavnom dobri, vrijedni i visoko obrazovani pojedinci, od kojih mnogi prilaze svom poslu iz čistog altruizma i u najboljoj namjeri. Najveći broj njih ostaje blaženo nesvjestan izvora financiranja kao i što ti financijski konci znače kad ih netko počne povlačiti u kontekstu stava danog NVO prema geopolitičkim pitanjima i ratnim sukobima. Nedvojbeno je točno da su kampanje NVOa pomogle osloboditi nepravedno zatočene pojedince ili omogućile pravedan postupak i pravdu osiromašenima. Također je točno i to da su brojne ovakve organizacije pridonijele podizanju svijesti o važim društvenim i ekološkim problemima.

Ko god da je proveo malo više vremena u Njujorku, video ga je - neboder poznat kao "AT&T Long Lines Building". Osim što nema prozore, AT&T poznat je i po tome što je jedina neosvetljena zgrada, odnosno jedino tamno mesto na panorami grada koji nikada ne spava.

Za većinu AT&T predstavlja ruglo grada ili samo neobičnu zanimljivost. Ipak, izveštaj Intercepta zauvek je promenio način na koji će Njujorčani gledati na ovu arhitektonsku kreaciju.

Naime, AT&T je do sada zvanično bio centrala za komunikacije, koju je vodila lokalna njujorška telefonska kompanija, a zahvaljujući Edvardu Snoudenu sada znamo da je AT&T i strogo poverljiva baza Nacionalne bezbedonosne agencije (NSA) koja služi za prisluškivanje i presretanje komunikacija.

Baza sa kodnim imenom "TITANPOINTE" otkrivena je zahvaljujući istraživanju koje se oslanjalo na arhitektonske planove, svedočenja zaposlenih, javne dokumente i Snoudenova dokumenta. Studioznom potragom, Intercept je uspeo da razotkrije kako je NSA sakrila špijunsku bazu maltene na otvorenom, u jednom oid najvećih gradova SAD.

Prema izveštaju, reč TITANPOINTE pominje se na desetinama mesta u izveštajima NSA i to najčešće u poverljivim dokumentima koji se tiču operacija prisluškivanja.

Prethodno je bilo poznato da je AT&T umešan u programe prisluškivanja pri vladi SAD, ali ne i da je saradnja toliko bliska da se baza nalazi u jednoj od najvećih komunikacijskih centrala na svetu.

Strogo poverljivi dokumenti NSA, koje je objavio Snouden, otkrili su da su operativci NSA mogli da slušaju međunarodne pozive direktno sa tajne lokacije u samoj zgradi.

Ukoliko navodi izveštaja budu potvrđeni, biće to još jedan u nizu skandala sa prvatnim komunikacionim kompanijama koje funkcionišu u službi države, tako kršeći prava građana SAD.

Izgleda da je Veliki brat sve vreme živeo u Njujorku, ali ga nismo videli jer mu je mnogo ružan stan.

Kompanija Glenkor će pokušati obezbjediti 550 miliona dolara za visoko rizični, ali i visoko isplativi naftni deal u iračkom Kurdistanu.

Nafta iz ovog regiona privlači pažnju ovih firmi već dvije godine, mada lokalna kompanija isporučuje naftu veoma jeftino obzirom na problem u snabdijevanju i prijetnje vlade u Bagdadu da će tužiti svakog ko takne ta naftna polja.

Kurdska vlada u Erbilu pozajmila je oko dve milijarde dolara od rivala Glenkora poput Vitola, Petraka i Trafigura, i taj dug treba da se vrati u nafti. Glenkor je u taj voz uskočio zadnji jer je tek ove godine pozajmio vladi u Erbilu 300 miliona dolara.

Kompanija se nada da će obezbjediti šest isporuka mjesečno za taj novac koji po trenutnim cijenama vrede 1,7 milijardi dolara na godišnjem nivou. Glenkor je odbio da komentariše ove navode, ali se smatra da je to upravo zbog straha od centralne vlade u Bagdadu.

Izvoz nafte iz Kurdistana ide preko turske luke Čejhan i relativno je stabilan na koti od 600.000 barela dnevno.

Ujedinjene nacije vode intenzivne pregovore sa sukobljenim stranama u Siriji, kao i sa Sjedinjenim Američkim Državama i Rusijom o uvođenju novog humanitarnog prekida u istočnom Alepu, a Moskva pozitivno gleda na tu ideju, izjavio je pomoćnik specijalnog izaslanika UN za Siriju Jan Egelan.

"Tražimo da se uvede humanitarni prekid vatre sa obe strane kako bi se dostavila humanitarna pomoć Alepu i kako bi se izvršila medicinska evakuacija iz Alepa. Još nismo dobili zeleno svetlo Rusije i sirijskih vlasti. Ali imali smo veoma pozitivne signale sa ruske strane, koje su nam dali u Međunarodnoj grupi za podršku Siriji", rekao je Egelen i dodao da očekuje "formalno 'zeleno svetlo' u najkraćem roku".

Egelan je naveo da UN u ovom trenutku "vode intenzivne diplomatske pregovore sa Ruskom Federacijom, Vladom Sirije, grupama naoružane opozicije u istočnom Alepu, kao i sa SAD i drugim zemljama koje podržavaju opoziciju, kako bi dobile saglasnost svih strana o humanitarnom planu UN u istočnom Alepu".

Kako je objasnio, reč je o isporuci lekova i hrane u istočni Alep, kao i o medicinskoj evakuaciji iz Alepa. "Oba ova elementa su podjednako važna i potrebna su nam pod hitno", naglasio je Egelan.

Prema njegovim rečima, Ujedinjenim nacijama biće neophodna 72 sata za pripremu operacije posle dobijanja zvanične saglasnosti svih strana za uvođenje novog humanitarnog prekida vatre u Alepu, nakon čega će biti potrebno do sedam dana za sam prekid vatre, premda su UN spremne da razgovaraju o rokovima.

Egelan je, takođe, precizirao da je medicinska evakuacija potrebna za više od 300 ranjenih i bolesnih. Prema njegovim rečima, od sedam dana, koliko je neophodno humanitarnim organizacijama UN za operaciju u istočnom Alepu, samo dva dana će biti iskorišćena upravo za medicinsku evakuaciju ljudi.

Primetno je da je inicijativa za prekid vatre intenzivirana istog dana kada su otpočele kopnene operacije na severoistoku Alepa, o čemu više možete da pročitate OVDE.

Akcije za oslobađanje preostalih delova grada koji su još uvek pod kontrolom džihadista nastavljene su danas nakon više od mesec dana prekida. Prekid operacija SAA usledio je nakon prethodnog "humanitarnog primirja" koje su džihadističke grupacije iskoristile za organizaciju velike ofanzive na zapadni deo grada.

Ministar odbrane Turske je saopćio da Ankara vodi pregovore sa Moskvom o kupovini protivraketnog sistema S 400.

Reusters javlja da je Fikri Işık, ministar odbrane Turske okarakterisao pregovore pozitivnim.

Fikri je također ukazao da Turska pregovara i sa drugim zemljama u vezi sa kupovinom protivraketnog sistema.

Vojni avioni sa švajcarskom zastavom su nekoliko minuta, na nebezbjednom rastojanju, pratili avion sa ruskom delegacijom koja je krenula u Peru na samit Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje. Incident se dogodio u vazdušnom prostoru Švajcarske.

U ruskom avionu su bili članovi ruske delegacije, među kojima i Aleksandar Fomin, šef Federalne službe za vojno-tehničku saradnju, kao i novinari.

Jedan od švajcarskih lovaca se približio ruskom avionu toliko blizu da je bilo moguće vidjeti ne samo švajcarsku zastavu na repu letjelice i broj J-5024, nego i lice pilota.


On se ruskom avionu približio sa lijeve strane, približavajući se krilu, zatim je izveo manevar i prošao sa desne strane.

Nakon nekoliko minuta lovci su se udaljili. U ruskoj posadi su rekli da je to uobičajena praksa, ali su novinari koji više od 15 godina izvještavaju o radu ruskog predsjednika rekli da se sjećaju samo jednog sličnog slučaja, te da se lovac tada nije toliko približio putničkom dijelu aviona.

Nacrt rezolucije o likvidaciji rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i netrpeljivosti, kao i slavljenje nacizma koju je predložila Rusija predložena je Generalnoj skupštini UN na razmatranje. Odluka je doneta na glasanju u Trećem komiteru skupštine. Sa ovom inicijativom Moskva izlazi svake godine.


U rezoluciji Rusija skreće pažnju na porast broja slučajeva rasizma u čitavom svetu i eskalaciji nasilja na bazi rasizma i ksenofobije, čije žrtve postaju etničke, verske i jezičke manjine.

U dokumentu se naglašava zabrinutost povodom slavljenja nacizma, uključujući i putem uklanjanja spomenika i organizovanja javnih demonstracija u cilju proslavljanja nacionalne prošlosti i neonacizma. U vezi s tim, govori se o neprestanim pokušajima skrnavljenja spomenika koji su podignuti u znak sećanja na one koji su se borili protiv nacizma u Drugom svetskom ratu.

U dokumentu se osuđuje svako negiranje ili pokušaj negiranja Holokausta.

Kako bi smanjio troškove i pokušao da se oporavi od skandala s lažiranjem podataka o emisiji gasova i uloži više u električna vozila i druge usluge, proizvođač automobila "Folksvagen" je najavio da će ukinuti 30.000 radnih mesta.

Zvaničnici kompanije su na konferenciji za novinare u sedištu u Volfsburgu rekli da će 23.000 radnih mesta u Nemačkoj biti zatvoreno i da će se time od 2020. godine štedeti oko 3,7 milijardi evra godišnje.

"Folksvagen" je pristao da plati 15 milijardi dolara odštete u sporazumnom rešenju spora s američkim vlastima i vlasnicima oko 500.000 vozila u koja je ugrađen softver koji prikazuje manje zagađenje izduvnim gasovima od stvarnog. U celom svetu ima 11 miliona takvih vozila.

Ministarstvo odbrane Rusije izjavilo je da saopštenja o bombardovanjima „bolnica i škola“ na teritoriji pod kontrolom Sirije dolaze od „belih šlemova“ koji se finansiraju u Londonu.

Zvanični predstavnik Ministarstva odbrane Rusije general-major Igor Konašenkov nazvao je „informativnom brljotinom“ još jednu u nizu spekulacija Stejt departmenta Džona Kirbija o navodnom bombardovanju „bolnica“ u Siriji.

„Posle tri dana, već je postalo apsolutno jasno da navodno uništenje ’bolnica‘ i ’mobilnih klinika‘ u Alepu postoji samo u mašti predstavnika Stejt departmenta SAD Džona Kirbija. Ta informativna brljotina će sigurno ostati mrlja, ako ne za vojsku, onda svakako u biografiji admirala Kirbija“, izjavio je on.

Zvanični predstavnik Ministarstva odbrane Rusije je dodao da ako se izbroji količina navodnih „bombardovanih objekata, bolnica i mobilnih klinika“ dobija se da u Siriji osim bolnica nema ničeg više.

„Mi smo se više puta obraćali predstavnicima SAD, Velike Britanije, Francuske, Nemačke, drugih zemalja i međunarodnih organizacija da pruže bilo kakve informacije o lokaciji medicinskih punktova ili škola na teritoriji pod kontrolom militanata. Odgovor je uvek isti — nema takvih informacija. Sve što je poznato su saopštenja ’belih šlemova‘ ili lokalnih anonimnih ’novinara‘“, naglasio je Konašenkov.

Dužnosnici u Središnjem zapovjedništvu američkih oružanih snaga koji nadgledaju borbene operacije na Bliskom istoku i južnoj Aziji bili su, za razliku od svojih kolega stacioniranih u ostalim dijelovima svijeta, skloniji vjerovati da su njihovi nadležni iskrivili ili zatajili njihove analize.

Rezultati ankete iz prosinca 2015. najvjerojatnije će potaknuti pitanja u Kongresu i ostalim tijelima o tome je li administracija vršila pritisak na dužnosnike da iznose preoptimistične ocjene o napretku u borbi protiv Islamske države (IS) i talibana u Afganistanu, a sve kako bi predsjednik Barack Obama u siječnju otišao kao uspješan državnik.

Rezultati ankete Ureda ravnatelja nacionalne obavještajne zajednice (ODNI) bili su u četvrtak jedna od glavnih tema Obavještajnog odbora Zastupničkog doma Kongresa. Među njima je i zapanjujuća činjenica da je samo 36 posto dužnosnika Središnjeg zapovjedništva uvjereno da njihovi nadređeni nisu namjerno iskrivljavali njihove analize, ili zatajivali i izostavljali dijelove izvješća.

U ostalih osam američkih vojnih zapovjedništava na Pacifiku, Africi i Europi 72 posto analitičara je sigurno da njihovi nadređeni nisu namjerno iskrivili ili zatajili njihove analize.

Središnje zapovjedništvo vodi američke vojne misije u Afganistanu, Iraku, Siriji i ostalim dijelovima Bliskog istoka te južnoj Aziji.