Fritz Gerlich bio je njemački novinar za vrijeme Hitlerovog uspona na vlast, poznat po svojim oštrim kritikama Führera. Njegov najkontroverzniji rad uključuje montiranu sliku koja prikazuje Hitlera s prenaglašenim crtama lica i ruku, pod ruku s crnkinjom.

U članku koji je pratio sliku, Fritz sugerira čitateljima da po zakonima fiziognomije (pseudoznanost o predviđanju raznih duševnih svojstava pojedinca prema njegovoj fizionomiji, op. prev.) koju je Hitler u to vrijeme promicao, sam Hitler uopće nije Arijevac već pripada mongolskom podtipu. Gerlich je i prije koristio snagu pera u suprotstavljanju Hitleru na svakom koraku, ali ta uvreda zapečatila je njegovu sudbinu. Dok je radio na još jednom razotkrivanju Hitlera, uhapsili su ga i odvukli u koncentracijski logor Dachau, gdje je ubijen nešto više od godinu dana kasnije.

Gerlich je jedan od mnogih primjera novinara koji su zaplašivani, mučeni i ubijani samo zbog otkrivanja istine. Zlo se može sakrivati jedino u mraku. Počeo sam s ovim primjerom jer se želim pozabaviti nekim drugim novinarima današnjice koji su ubijeni pod sumnjivim okolnostima. Izgleda da nam predstoji ponavljanje lekcija, iako smo se zarekli da to gradivo nećemo nikad zaboraviti.

"Ne postoji ni Islamska država ni njen navodni lider al Bagdadi - to je samo američka varka putem koje se finansira svrgavanje Asadove vlasti u Siriji." navodi kanadski vebsajt koji se poziva na navode Njujork Tajmsa.

Na internetu je nedavno počeo da kruži tekst uglednog američkog dnevnog lista Njujork Tajmsa iz 2007. godine, u kojem je tadašnji američki vojni portparol, brigadni general Kevin Bergner, izjavio da je ozloglašeni vođa Islamske države, Abu Bakr al Bagdadi, zapravo samo fikcija.

Tekst je nađen u arhivi lista i predstavlja propagandu koja je trebala da razljuti birače pred tadašnje izbore. To je bila samo obmana kako bi se sakrila uloga stranaca u stvaranju Al Kaide u Iraku, piše kanadski vebsajt Global Risrč.

SAD tvrde da vode rat protiv Islamske države, ali razni lideri te “države” uopšte ne postoje, navodi u tekstu na sajtu Global Risrč Toni Kartoluči, geopolitički analitičar i pisac. Portparol američke vojske general Kevin Bergner priznaje da je Bagdadi izmišljeni lik, čije je audio-snimke napravio stariji glumac Abu Adulah al-Naima?!

U članku pod nazivom, “Američka vojska tvrdi da je lider Al Kaide u Iraku izmišljen”, list objašnjava svrhu ove obmane. Bergner ističe da je varku smislio lider grupacije “Al Kaida u Mesopotamiji” Abu Ajub al Masri, koji je time pokušao da sakrije dominantnu ulogu stranaca u organizaciji.

Plan je bio da Bagdadi bude izmišljeni lik, jer samo njegovo ime ukazuje na iračko poreklo, da se postavi zatim na čelo organizacije pod nazivom “Islamska država u Iraku” i potom da Masri njemu objavi svoju vernost. Zamenik Osame bin Ladena - Ajman al Zavahiri pokušao je da dodatno ojača prevaru pominjući Bagdadija u svojim saopštenjima.

Danas Al Bagdadi, navodno, predvodi Islamsku državu. Njegovo postojanje nije potvrđeno i verovatno je da se ponavlja Al Kaidina varka sa Bagdadijem, što Pentagon u potpunosti ignoriše.

Izgleda da nije izmišljen samo lider Islamske države, već i sama ta grupacija. To nije ništa drugo do nazivanje Al Kaide drugim imenom, dok sarađuje sa ostalim militantnim grupacijama, poput fronta al Nusre, radi zbacivanja vlada Sirije i rata protiv Irana.

Profesor Michel Chossudovsky u svojoj knjizi The Globalisation of War - America's 'Long War' against Humanity, realno progovara o kulminirajućem sukobu na dva svjetska fronta, američkom i ruskom, prikazujući svijetu stvarnost koja se odvija iza naizgled jednolične svakodnevice.

Chossudovsky smatra kako su aktualni događaji u svijetu, uključujući ratne operacije u istočnoj Europi, subsaharskoj Africi, te na Bliskom istoku, samo dobro režirana predstava koja polako vodi do uništenja svijeta kakav poznajemo. Ovakvim vojnim operacijama do izražaja posebno dolazi ekonomska kategorija rata, očitovana u brojnim sankcijama koje zemlje poduzimaju jedne protiv drugih, a zatim i u destabilizaciji valuta i financijskog tržišta diljem svijeta, što bi naposljetku moglo dovesti do kolapsa globalne ekonomije.

SAD i njihovi saveznici započeli su vojnu avanturu koja se igra s budućnošću čovječanstva, izjavljuje Chossudovsky, zbog čega, prema njegovu mišljenju, nije neobično uključivanje Rusije u sukob, koji bi mogao eskalirati.

O spremnosti obiju zemalja na rat govori činjenica da i Istok i Zapad posjeduju zalihe nuklearnog oružja te da su ih u svakom trenutku spremne iskoristiti, kako bi uništile zalihe neprijatelja, te iste pokorile, smatra Chossudovsky

Također kaže kako SAD, još od raspada Sovjetskog saveza, permanentno pokušava naštetiti Rusiji, što dokazuje i činjenica da se dvanaest zemalja središnje Europe, inače direktno povezanih s Rusijom, priklonilo NATO savezu, čime se američka vojna moć neometano i u tišini približila samoj granici Rusije.

Sada već bivši zaposlenik CIA-e, Jeffrey Sterling, u ponedjeljak je osuđen zbog odavanja informacija novinaru The New York Timesa.

Generalni zastupnik CIA-e, Eric Holder, izjavio je kako je puštanje povjerljivih informacija u javnost vrlo opasno te kako predstavlja povredu i gubitak povjerenja javnosti u organizaciju. Naglasio je i kako su svi CIA-ni zaposlenici položili zakletvu kako neće izdavati informacije te kako su se iste dužni pridržavati.

S druge strane, urednik frankfurtskog lista Allgemeine Zeitung, dr. Udo Ulfkotte, navodi kako CIA već desetljećima permanentno provodi kontrolu nad medijima, prisiljavajući ih da u javnost plasiraju neistinite priče, kontrolirajući na taj način javno mnijenje te stvarajući plodno tlo za svoje daljnje operacije. Ulfkotte tvrdi kako je svojevremeno i sam bio primoran, prema nalozima CIA-e, u medije usaditi priču kako libijski predsjednik gradi tvornice plina opasne po život (2011.).

CIA je dakle, otpustila i optužila svog zaposlenika zbog odavanja informacija i širenja istine, dok, istovremeno, gotovo nitko ne dovodi u pitanje relevantnost informacija koje plasira sama organizacija niti očite dokaze kontrole medija. Još sedamdesetih godina prošlog stoljeća Carl Bernstein objavio je kako je kontrola medija i plasiranje lažnih priča u javnost praktički svakodnevna pojava kotrolirana od strane CIA-e, a da etičnost takvih postupaka nikada nije dovedena u pitanje, stoga razmjeri umiješanosti CIA-e u slobodu medija nikada neće doista biti otkriveni.

Yousaf Al-Selefi, navodni zapovjednik takozvane „Islamske države“ u Pakistanu, priznao je tijekom istrage da je njegova skupina primala sredstva izravno iz SAD-a.

Sigurnosne službe Pakistana su potvrdile da su 22. siječnja, zajedno s njegova dva bliska suradnika, tijekom akcije u gradu Lahoreu uhitile Al-Selefia. Međutim, izvori su otkrili da je Al-Selefi zapravo uhićen još u prosincu prošle godine, ali je vijest objavljena 22. siječnja.

"Tijekom istrage je Yousaf Al-Selefi otkrio da je dobivao sredstva koja su dolazila iz Amerike i završavala u njegovim rukama kako bi osnovao i pokrenuo rad terorističke organizacije u Pakistanu, a koja je trebala regrutirati mlade ljude da se bore u Siriji." pod uvjetom anonimnosti je za Daily Express izjavio izvor blizak pakistanskim sigurnosnim službama.

Al-Selefi je je u Pakistan ušao preko Turske prije pet mjeseci. Ranije je potvrđeno da je iz Sirije prešao u Tursku, gdje je i uhićen. Međutim, uspio je pobjeći iz Turske i došao je u Pakistan kako bi u toj zemlji uspostavio ogranak „Islamske države“.

Vojni vrh Donjecke Republike objavio je da je ''Debaljcevski kotao'' zatvoren i da se u njemu nalazi oko 8000 ukrajinskih vojnika, gardista i pripadnika tzv. teritorijalnih bataljona.

Njegov drugi čovek, Eduard Basurin, saopštio je da armija DNR ne isključuje mogućnost da se za koji dan pojavi i drugi ''kotao''. Objasnio je da će se to dogoditi ako grad Popasnaja - koji se nalazi u Luganskoj Republici - pređe pod kontrolu snaga Novorosije.

''Taj 'kotao' će se formirati severno od Debaljcevskog. A to će biti neizbežno ako armija Luganske Republike oslobodi Popasnuju i naši odredi zajedno krenu na Artjomovsk.', naglasio je Basurin.

Moskovski ekspert Jevgenij Krutikov upozorio je da ''Debaljcevski kotao'' još nije hermetički zatvoren i da još ne treba slaviti pobedu. Uprkos tome su Ukrajinci za dve poslednje nedelje u Donbasu izgubili oko 1300 vojnika i preko 250 tenkova, oklopnih transportera i druge vojne tehnike.

I drugi ekspert - Viktor Murahovski, glavni urednik časopisa ''Arsenal Otadžbine'', tvrdi nešto slično i naglašava da jedinice DNR još, pored ostalog, nemaju pravu kontrolu nad putem Debaljcevo-Artjomovsk.

Murahovski zato prognozira da će taj strateški važan put biti ''presečen'' tek za nekoliko dana. Pogotovo što Kijev u Debaljcevu drži nekoliko bataljonskih taktičkih grupa i dve brigade (25. i 93.). A još je svojim snagama poslao u pomoć do 60 tenkova i dva diviziona višecevnih raketnih bacača.

Rostislav Išćenko, presednik Centra za sistemske analize i prognoze, isključuje mogućnost da se Amerikanci otvoreno i direktno uključe u ukrajinski građanski rat protiv DNR i LNR jer bi to dovelo do sukova nuklearnih sila - SAD-a i Rusije.

''Amerikancima to i nije potrebno. Ukrajinski nacisti i sami rade svoje što je Vašingtonu potrebno. Ukrajina je uništena, njena ekonomija likvidirana, a lov na naoružane bandite moraće da traje godinama. Sve to postaje problem Rusije. Zbog čega bi SAD još i ratovale?'', istakao je Išćenko.

Više hiljada aktivista ponovo je danas izašlo na ulice Hong Konga tražeći demokratiju i "istinsko i potpuno pravo glasa", što je njihovo prvo veće okupljanje od masovnih protesta održanih krajem prošle godine.

Procenjuje se da se u centru Hong Konga trenutno nalazi oko 3000 demonstranata, a čuva ih 2000 policajaca, koji se nadaju da će izbeći reprizu protesta tokom kojih su glavne ulice tog grada bile blokirane čitava dva i po meseca, preneo je Rojters.

Organizatori današnjih protesta su saopštili da se drže ranijih zahteva za potpunom demokratijom u Hong Kongu, bivšoj britanskoj koloniji, ali su istakli da će današnja šetnja biti mirna i da neće pokušati da blokiraju nijedan trg niti ulicu.

"Želimo da vladi bude jasno da želimo istinsko i potpuno pravo glasa." rekla je jedna od organizatora protesta Dejzi Čen.

Neki demonstranti strahuju da bi kasnije tokom današnjeg dana mogli da se nađu na meti antidemokratskih grupa, pa su se neki obezbedili štitovima.

Mnogi demonstranti nose žute kišobrane, što je bio simbol prošlogodišnjih protesta pošto su ih tada demonstranti koristili da bi se odbranili od biber-spreja kojim ih je zasipala policija.

Hong Kong se 1997. vratio pod kinesku vlast i uživao je velike slobode u okviru dogovora "jedna zemlja, dva sistema". Zvanični Peking je dopustio održavanje izbora za sledećeg upravnika Hong Konga, ali želi da ima pravo da prvo odobri kandidate.

Terorista koji je početkom meseca u pariskoj prodavnici košer hrane ubio četvoro ljudi tokom celog napada na grudima je nosio GoPro kameru kojom je snimio masakr, otkrio je izvor iz američkih obavještajnih službi, a prenosi Si-En-En.

Informaciju je potvrdio izveštaj novinara Erika Peletijea koji prati rad tajnih službi za francuski magazin "L'Express". On je napisao je kako je Amedi Kulibali snimio video napad u trajanju od sedam minuta. U snimljenom materijalu su i trenuci kada je ubijao taoce.

Pelatije je, citirajući izvor blizak istrazi, izvestio kako je Kulibali mogao koristiti računar koji se nalazilo u prodavnici kako bi elektronskom poštom poslao kopiju snimka pre nego što ga je ubila policija.

Nekoliko svedoka reklo je kako je Kulibali pokušavao da se sa svojim računarom poveže na internet tokom talačke krize 9. januara, ali nije uspeo. Zatim je isto pokušao na drugom računaru kada je prisilio jednog od talaca da mu pomogne. U računar je stavio svoju memorijsku karticu i, prema rečima svedoka, nešto radio sa dokumentima na kartici.

Istražitelji strahuju da će se video pojaviti na internetu.

Snimka telefonskog razgovora između pomoćnice američkog državnog tajnika Victorije Nuland koja s američkim veleposlanikom u Ukrajini tijekom takozvanog „EuroMaidana“ sastavlja novu vladu u Kijevu, dovoljno govori do koje se mjere SAD upliću u unutarnje prilike jedne suverene države. Međutim, to nije bio nije izolirani slučaj i sastavni je dio bogate povijesti američke "diplomacije" kojoj je uloga često bila svrgavanje demokratski izabranih vlasti ili diktatura (sasvim svejedno), a važno je da nasljednici bez pogovora slušaju zapovijedi iz Washingtona. Na koji će to način raditi, više nije bilo važno.

Henry Kissinger: "Učinite to brzo!" i u Argentini je likvidirano i nestalo 10 000 ljudi

Kako izgleda "sloboda i demokracija" uvezena iz SAD-a uvjerili smo se u Iraku, Afganistanu i Libiji, međutim, valja spomenuti i epizodu s kojom mnogi možda nisu upoznati. Riječ je o sadržaju razgovora između Henryja Kissingera i argentinskog admirala Césara Augusta Guzzettia u Santiagu u Čileu sredinom 1976., u kojem "američka administracija daje punu podršku vojnoj hunti" i šest mjeseci da srede problem s „teroristima“, odnosno, ljevicom u Argentini.

Henry Kissinger i admiral Guzzeti su se potom susreli 7. listopada iste godine u Buenos Airesu. Tadašnji američki državni tajnik je argentinskom admiralu, koji se potužio na prigovore američkog veleposlanika Hilla zbog kršenja ljudskih prava, bez dvoumljenja rekao: "Što brže to učiniš, uspjeh će biti veći!", nakon čega je u Argentini uslijedio pravi lov na vještice u kojem je do kraja 1976. godine nestalo ili ubijeno 10 000 sindikalnih čelnika, predstavnika ljevice, intelektualaca i običnih ljudi za koje se sumnjalo da pružaju podršku "crvenim teroristima". Po mišljenju mnogih, Henry Kissinger je dao zeleno svjetlo za masovne likvidacije u Argentini i samim tim je odgovoran za zločine protiv čovječnosti.

Tko je gđa. Victoria Nuland?

Možda netko misli kako ova mala digresija s prljavim ratom u Latinskoj Americi nema veze s posljednjom obojenom revolucijom u Ukrajini, no nije baš tako, jer se Henry Kissinger koristio diplomacijom da nasilno svrgne i fizički ukloni nepoćudne političare u Argentini i cijeloj Latinskoj Americi, baš kao što je to Victoria Nuland učinila u Kijevu, samo na drugačiji način.

Wayne Madsen za Strategic Culture Foundation piše kako su u Ukrajini ključnu ulogu odigrali senator John McCain koji vodi republikanski ogranak NED-a (National Endowment for Democracy), izvoznika obojenih revolucija, institut Georga Sorosa - "Open Society", potom medij kojim upravlja CIA - "Radio FreeEurope/Liberty" i na kraju Victoria Nuland, pomoćnica američkog državnog tajnika Johna Kerrya.

No, tko je uopće Victoria Nuland? Iako se predstavljala kao gospođa koja pecivom hrani "borce za slobodu i demokraciju" - doduše, malo dužeg jezika kad izgubi kontrolu - gđa. Nuland je ujedno i supruga Roberta Kagana, idejnog tvorca projekta "Novog američkog stoljeća" (Project for the New American Century) u kojem je 1997. razrađena zločinačka strategija globalne hegemonije SAD-a. Obitelj Kagan je vrlo utjecajna među američkim neokonzervativcima, a sin starog Donalda Kagana, židovskog doseljenika iz Litve, Federic Kagan, bio je savjetnik generala Davida Petraeusa u Afganistanu. I prije no što je izbio skandal s Petraeusom u Libiji, u SAD-u su mnogi upirali prstom u Victoriu Nuland i tražili da se rasvijetli njena uloga oko zakulisnih igara u američkoj administraciji. Koliko je aktualna zamjenica Johna Kerrya nedodirljiva i važna za State Department (Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a), vidi se iz toga da niti prijašnje optužbe, niti skandal s ubojstvom američkog konzula u Benghaziju sa svim onim što se iza toga krilo, nimalo nisu naškodili Victoriji Nuland. Štoviše, poslije svih optužbi je izašla još jača i politički utjecajnija.

Plan njenog supruga Roberta Kagana i stoljeća američke hegemonije se počeo ostvarivati odmah po njegovoj objavi, točnije 1998. i planom za "humanitarno-vojnu intervenciju" NATO saveza na Balkanu.

Borci iz zloglasnog dobrovoljačkog ukrajinskog bataljuna Aidar opkolili su sjedište ministarstva obrane u Kijevu prosvjedujući protiv njihovog najavljenog raspuštanja, te optužujući vojsku da je namjerno granatirala njihove položaje. Došlo je i do sukoba sa snagama sigurnosti.

Naime, radi se o dobrovoljačkom bataljunu kojeg je organizacija Amnesty International kritizirala zbog neviđene brutalnosti na istoku Ukrajine. Kijev ne zna kako s istima izaći na kraj, no oni očigledno neće dopustiti da ih se tek tako raspusti.

Njihov zapovjednik, ujedno i zastupnik Radikalne stranke u ukrajinskom parlamentu, Sergej Melničuk, tvrdi kako je ukrajinska vojska granatirala njihove položaje između 15 i 20 puta.